BalkanForum - das Forum für alle Balkanesen
Erweiterte Suche
Kontakt
BalkanForum - das Forum für alle Balkanesen
Benutzerliste

Willkommen bei BalkanForum - das Forum für alle Balkanesen.
Seite 1 von 2 12 LetzteLetzte
Ergebnis 1 bis 10 von 15

Die italienischen Faschisten in Jugoslawien im 2.WK

Erstellt von Mastakilla, 20.06.2011, 20:40 Uhr · 14 Antworten · 1.799 Aufrufe

  1. #1

    Registriert seit
    18.03.2008
    Beiträge
    20.935

    Die italienischen Faschisten in Jugoslawien im 2.WK

    Ein, in meinen Augen, durch die deutschen Verbrechen im Schatten gelassenes und vernachlässigtes Thema, dass aber in seiner Graumsamkeit den anderen Verbrechen in Nichts nachsteht

    Nikad nikom ovo

    Talijanski ratni zločini: Fašisti ubili 300.000 ljudi u republikama bivše države

    Armando Černjul


    Ni jednom rečenicom talijanski predsjednik Giorgio Napolitano i čelnici talijanske vlade u povodu Dana sjećanja na egzodus i žrtve fojbe 10. veljače prošle i ove godine, a ni predsjednik Carlo Azeglio Ciampi prethodnih godina, nisu smogli snage da kažu o zločinima koje je okupatorska fašistička vojska Italije počinila na europskim i afričkim ratnim poprištima s osvrtom u bivšoj Jugoslaviji, a posebice u Hrvatskoj i Sloveniji. Zbog toga Napolitanova teška osuda i lidera političkih stranaka lijevog i desnog centra nije toliko začuđujuća koliko klevetnička, prljava i neoprostiva. Može hrvatska vlast čak oprostiti Napolitanu i službenoj Italiji, ali hrvatski narod i drugi narodi u Republici Hrvatskoj to zasigurno ne će. To se proteklih dana moglo čuti na radnim mjestima, tržnici, restoranima, kafićima i drugim javnim mjestima širom hrvatske države, a dakako najviše u Istri, Rijeci, kvarnerskim otocima, Gorskom kotaru i Dalmaciji. Ljudima je već dosta da svake godine slušaju istu politikantsku "glazbu" s onu stranu konfina. Bilo bi stoga bolje da Talijani, kad su već odlučili svakog 10. veljače obilježavati Dan sjećanja na zločine u fojbama i egzodus, kažu o paležu gradova, mjesta i sela i pokoljima koji su počinili tijekom Drugoga svjetskog rata i zbog čega nakon svršetka rata svojim ratnim zločincima nisu sudili! Pogotovu što se znalo da postoji popis ratnih zločinaca koji je netko stavio ispod tepiha i pokušao zataškati zločine do današnjih dana.
    Premda je talijanski tjednik Epoca još 1989. godine pod naslovom "Italiani criminali" objavio ekskluzivni opširan napis i popis 724 imena ratnih zločinaca koji je naslovio "La Lista nera" (Crna lista), a o tome su kasnije pisali još neki listovi i revije, talijanski su sudovi, među kojima i Vojni sud u Padovi, prešli preko toga kao da se ništa nije dogodilo, iako ratni zločini nikad ne zastarijevaju. Čak se u međuvremenu u sudu u Rimu u odsutnosti sudilo hrvatskom djžavljanu Oskaru Piškuliću, zvanom Žuti, iz Rijeke za ratne zločine koje je navodno počinio protiv trojice Talijana na današnjem teritoriju Republike Hrvatske. Na kraju je Piškulić oslobođen jer je sud donio odluku da nije mjerodavan za taj sudski proces. Pokušalo se suditi još nekim hrvatskim i slovenskim državljanima, ali oni koji su živjeli u Hrvatskoj su umrli. Međutim, ni poslije suđenja Piškuliću talijansko političko vodstvo pod stalnim pritiskom tzv. esulskih udruga i neofašista, kojima su se nakon 1997. godine počeli priključivati postkomunisti, nisu učinili ništa da se procesuiraju ratni zločinci iz redova talijanskih fašista. Zato su, osobito iredentisti i neofašisti, iz godine u godinu zahtijevali da se optuže hrvatski i slovenski antifašisti koji su navodno u Drugome svjetskom ratu i poraću počinili zločine nad Talijanima.
    To što se nije sudilo talijanskim ratnim zločincima zasigurno je ponajprije odgovorna jugoslavenska vlast a nakon raspada Jugoslavije odgovorna je i hrvatska vlast. Naime, da je jugoslavenska odnosno hrvatska vlast tražila da se sudi preživjelim talijanskim ratnim zločincima tada se sigurno ne bi dogodilo da nas Italija optužuje za zločine Pavelićeve NDH-a, Titove Jugoslavije i Tuđmanove Hrvatske, a talijanski iredentisti i postfašisti su medijima Hrvate proglašavali genocidnim narodom. Štoviše predsjednik Napolitano, antifašist i bivši komunist, govori o "krvoločnim Slavenima" koji su izvršili "etničko čišćenje", a vrlo dobro zna, ako nije postao senilan, koliko su zla čovječanstvu učinili baš njihovi fašisti, osobito u koaliciji s Hitlerovom Njemačkom.
    On i svi koji su ponovno uperili politikansko oružje protiv Hrvatske morat će se suočiti sa istinom o ratnim zločinima koji su počinili njihovi državljani. S obzirom da je hrvatska vlast, a mediji su priča za sebe, dosad imala previše obzira prema Republici Italiji, nije li krajnje vrijeme da im se zada povijesni i politički udarac tamo gdje su najosjetljiviji jer se inače zlonamjerni susjedi nikad ne će zaustaviti sa svojom propagandnom mašinerijom. I budući je još uvijek prisutna hrvatska šutnja ovo je zasad samo dio priče o kojoj se ne govori i piše u talijanskim medijima ili se to činilo samo u rijetkim prigodama, a njihovi učenici i studenti uče samo o zločinima u fojbama...
    U svezi popisa talijanskih ratnih zločinaca kojima nikad nije suđeno polovicom 1997. godine u talijanskom gradu Udinama (Videmu) razgovarali smo s Albertom Buvolijem, tajnikom Furlanijskog instituta za povijest za oslobodilačkog pokreta i direktorom časopisa Storia contemporanea i Friuli.
    - Treba reći povijesnu istinu o "fojbama" koje su postojale, ali u kontekstu povijesti devetstote, a posebice o događajima koji su se zbili poslije 1918., odnosno 1919. godine. Jer kad novine objavljuju tekstove, zaboravljaju da je postojao fašizam, zaboravljaju da je postojala lingvističko-etnička potlačenost Hrvata i Slovenaca - kazao je Buvoli. Istaknuo je da u popisu nedostaju najkompromitiraniji ratni zločinci, generali i drugi zapovjednici kao što su Biroli, Roatta, Robotti... Rekao je, zatim, da u tom popisu nema mnogih ratnih zločinaca iz razdoblja od 1941. do 1943., kad je talijanska vojska okupirala Sloveniju, o čemu je Institut objavio knjigu. Nadodali smo kako nema ni nekih fašista koji su činili zločine u Hrvatskoj, primjerice, u Istri, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Dalmaciji. Tada nam je povjesničar Buvoli ustupio kopiju svog rada Il fascismo nella Venezia Giulia a la presucazione antislava, u kojem je, medu ostalim, opisao represalije i ubojstva nad hrvatskim i slovenskim stanovništvom u bivšoj Julijskoj krajini, te brojne sudske procese Slovencima i Hrvatima.


    Nitko ne zna koliko je živih od 724 talijanskih ratnih zločinaca, koliko je na popisu koji je objavila Epoca, iako se govori da postoji popis od 1300, a za to je svakako najzaslužniji američki povjesničar talijanskog podrijetla Michael Palumbo koji je 1980. u arhivu "Record Group 30" OUN-a u New Yorku pronašao dokumente s popisom. Zahvaljujući istraživanjima Palumba, engleski filmski redatelj Ken Kirby snimio je dokumentarni film The Fascist Legacy (Fašističko naslijeđe), koji je u dva nastavka prva emitirala engleska televizijska mreža BBC. lako je film o zločinima talijanskih fašista u bivšoj Jugoslaviji i drugim zemljama još 1991. godine otkupila talijanska državna televizija RAI 1, gledateljima nije prikazan jer je "bunkeriran". Film je prije nekoliko godina u kasnim noćnim satima prikazan na talijanskoj televizijskoj postaji La 7 i izazvao burna reagiranja, osobito u ekstremnim desničarskim krugovima Apeninskog poluotoka. Prikazan je i u nekim talijanskim gradovima, primjerice u Torinu. Premda je u Italiji napokon prikazan dio istine o zločinačkoj vojsci Benita Mussolinija koja je počinila brojne zločine u republikama bivše Jugoslavije RAI i Berlusconijeve tri televizijske postaje koje su emitirale informacije i višesatne emisije o egzodusu i žrtvama fojbi na taj film i druge emisije stavile su zabranu.
    Međutim, to ne treba nikoga iznenaditi jer je i sam Palumbo glede istraživanja odnosno otvaranja arhiva OUN-a i objavljivanja svog istraživačkog rada imao mnogo zaprijeka i problema. O tome je govorio autoru napisa u Epoci Romanu Giachettiju kojemu je kazao da se našao protiv svih. Američki mediji nisu mu htjeli objaviti članak, među kojima i New York Times, koji ga je nazvao "profesor zanovijetalo iz Brooklyna", zatim Jugoslaveni su bili oprezni, Izraelci su bili protiv, a ostali neodlučni. Jedino su ga saslušali izvjestitelji talijanske Epoce i britanskog BBC-ija.
    U arhivu OUN-a je bio i popis zločinaca koje je prijavila Komisija za ratne zločine u tadašnjoj Jugoslaviji. Prema tim dokumentima, talijanski časnici, podčasnici i vojnici prije i za vrijeme Drugoga svjetskog rata poubijali su oko milijun ljudi u bivšoj Jugoslaviji, Grčkoj i Francuskoj, ali nedostaju imena fašista koji su izvršili teške zločine u Albaniji, Etiopiji, Libiji i Rusiji. Međutim, povjesničar Palumbo je ustvrdio da su talijanski fašisti ubili najmanje milijun ljudi, od toga najviše 300.000 (možda i više), u Etiopiji, oko 300.000 u Jugoslaviji, zatim oko 200.000 u Grčkoj, oko 100.000 u Libiji i oko 100.000 u Albaniji, Francuskoj i Rusiji.
    - Mussolinijevi vojnici bili su napose nečovječni prema Hrvatima na dalmatinskoj obali, a da ne govorimo o onima koje su otpremali na rad u Italiju. Mnogo zvjerstava u okupiranim zonama počinile su srpske, hrvatske i muslimanske jedinice koje su bile pod talijanskim zapovjedništvom - rekao je Palumbo.


    Iako nije lako ustanoviti u kojim su dijelovima bivše Jugoslavije fašisti poubijali blizu 300.000 ljudi, Palumbo je objavio da su zločini počinjeni, osim u Sloveniji i Crnoj Gori, u Hrvatskoj, i to u Dalmaciji, a iznio je podatak da su ubijani Hrvati u Hercegovini. Kad su posrijedi hrvatski teritoriji, treba odmah istaknuti da zločini talijanskih fašista nisu počinjeni samo na dalmatinskom području. Očito da Palumbo nije imao podatke o zločinima u Istri, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i drugim krajevima.
    Autor ovog teksta više je godina istraživao zločine nekih od 206 fašista s crne liste koje su pohranjene u spomenutom arhivu "Record Group 30" organizacije ujedinjenih naroda na XII. katu palače u Park Avenue South u New Yorku. Tragajući za njima u talijanskim ustanovama nailazio sam na zid šutnje, a kako se nemali broj odgovornih osoba i povjesničara koji rade u tim ustanovama pobrinuo da jave nekim desničarskim strankama iz postfašističkog miljea, pa je bilo prijetnji, pa čak i smrću. Tragajući za ratnim zločincima nisam uspio doznati jesu li živi jer je na razne načine ometan moj rad. Tako sam, primjerice, saznao da je Ricchetto Papo, 200. na listi ratnih zločinaca, ubijen još 1945. godine. To mi je za jednog razgovora u Trstu potvrdio Luigi Papo, rođen u talijanskom mjestu Grado, časnik talijanske okupatorske vojske i za vrijeme njemačke okupacije Istre zapovjednik Fašističkoga policijskog garnizona u Motovunu, koji je objavio bezbroj krivotvorina vezanih za Drugi svjetski rat i žrtve fojbi. On je u drugom izdanju knjige Albo d'oro (Trst, 1995.), koji je potpisao Luigi Papo de Montona, napisao da je Enrico Papo, rođen 15. VII. 1908. u Bujama, dobrigadir, uhićen 5. V. 1945. u Bujama i odveden u Marasego te nestao. No, taj je autor dvije godine kasnije u knjizi E fu l'esilio. Una saga istriana (Trst, 1997.) objavio da su ga ubili partizani zbog njegova talijanstva ("pure colpevole d'italianita...") i da je bio dočasnik 2 a. satnije u pukovniji "Istria". Nijedne riječi o tome da je bio fašistički koljač koji je zbog toga dospio na listu ratnih zločinaca. I Luigi Papo, koji danas slobodno šeta po Italiji, a pohvalio se da je poslije rata bio u Piranu, priznao mi je da se bojao doći u Hrvatsku jer je i on davno bio na jednoj jugoslavenskoj listi ratnih zločinaca. Pucali smo jedni u druge, kazao je, bio je rat.

  2. #2

    Registriert seit
    18.03.2008
    Beiträge
    20.935
    Talijanski ratni zločini: Ratnim zločincima nije suđeno

    Armando Černjul


    Popis talijanskih ratnih zločinaca koji su počinili zločine u Drugome svjetskom ratu u Hrvatskoj i ostalim republikama bivše Jugoslavije

    Objavljujemo imena 206 od 724 talijanskih fašista koji su u Drugome svjetskom ratu počinili ratne zločine u republikama bivše Jugoslavije - Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Riječ je o ratnim zločincima, čija je imena pronašao američki povjesničar Michael Palumbo 1980. u arhivu UN-a u New Yorku, a koje je nakon svršetka Drugoga svjetskog rata prijavila Komisija za ratne zločine Jugoslavije. Stoga je za očekivati da će službena Italija, prije svega predsjednik Giorgio Napolitano, progovoriti o tome zbog čega je njihova država više od 60 godina skrivala one koji su ubijali ljude, spaljivali cijela sela i mjesta i otjerali desetine tisuća ljudi u koncentracijske logore u Italiji i okupiranoj Hrvatskoj.
    Nitko ne zna koliko je još preživjelih ratnih zločinaca, a najvjerojatnije je većina umrla i time izbjegla pravednu sudsku osudu i kaznu. Evo njihovih imena:
    1. BONIFACI, Matteo,
    2. GIGANTE, Mario,
    3. RADOVANI, Plinio,
    4. ROICH, Giulio,
    5. De VESCOVI, A.,
    6. GRILLO, Giovanni,
    7. FLAVONI, Giulio,
    8. NOLFO, Giovanni,
    9. SCALCHI, Giovanni,
    10. TOSARELLI, Mario,
    11. VALPREDO, Giuseppe,
    12. FOSCO, Gianni,
    13. BIAVATI, Giuseppe,
    14. AMATO, Attilio,
    15. GRASSI, Giovanni,
    16. AFRI, Bruno,
    17. POSI, Camillo,
    18. BARBERO, Pietro,
    19. GORI, Giuseppe,
    20. SIMONETO, Guglielmo,
    21. DADO, Vincenzo,
    22. PRESTA, Antonio,
    23. VEGLIA, Alberto,
    24. PAONE, Domenico,
    25. COLINO, Giuseppe,
    26. LIETO, Achile,
    27. BETRAME, Livio,
    28. VISCUSI, Paolo,
    29. BUSSIERI, Antonio,
    30. DELICH, Ugo,
    31. GIGANTE, Antonio,
    32. ROGANI, Gianetto,
    33. ENZO, Giovanni,
    35. FERLANI, Antonio,
    36. SALATIELLO, Luigi,
    37. TUFANELLI di SAVINA, Arturo,
    38. PANCONI, Giovanni,
    39. ONELIO, Manone,
    40. BIANCHERI,
    41. Della MANO, Francesco,
    42. ADDARI, Ranieri,
    43. FRANGIPANE, Michele,
    44. SVERCO, Alessandro,
    45. LUCCHETTI, Augusto,
    46. CANTARELLA, Roberto,
    47. MAZZA, Antonio,
    48. ROZZATO, Francesco,
    49. BARBUTI, Gino,
    50. BORSETTI, Giorgio,
    51. NEGRO, Ercole,
    52. LITALA, Giuseppe,
    53. De LUCA, Mario,
    54. PETRAELLO,
    55. PICCINI, Sergio,
    56. ALESSANDRI, Giuseppe,
    57. BIANCHO, Ferrucio,
    58. GRIEB, Tomasso,
    59. LETTIERI, Roberto,
    60. De LUCA, Francesco,
    61. PIZZILLO, Carlo,
    62. CASTELLAI, Leopoldo,
    63. FALCONE, Emilio,
    64. VITALE, Vittorio,
    65. COMELLA, E. (sudac),
    66. COIAZZI, Emilio (sudac),
    67. FIORENZA, Giuseppe (sudac),
    68. BASSI, E. (sudac),
    69. FORTUNATO, L. (sudac),
    70. ORASI, U. (sudac),
    71. GIACOBELLI, Ettore (sudac),
    72. BENINCASA, Antonio,
    73. LAMARCA, Giacomo,
    74. BELTRAME, Giulio (sudac),
    75. BUCCILLI, Antonio (sudac),
    76. CITTATI, Gaetano (sudac),
    78. MAGNARINI, Nevio (sudac),
    79. CORIGNANI, Ferdinando (sudac), 80. FRATTINI, Marcello (sudac),
    81. SALAMONE, Angelo (sudac),
    82. RESTAI NO, Esempio,
    83. BUTTI, Giuseppe,
    84. BRUNO, Camilo,
    85. PERONCINI, Giovanni,
    86. MANCINELLI, Ivo,
    87. FABIANI, Clemente (sudac),
    88. PANARA, Francesco,
    89. MAGNARINI, Mevio (sudac),
    90. VACARI, Umberto,
    91. OSTI, Giovanni,
    92. MARASCO, M. (sudac),
    93. PALAMARA, Giovanni (sudac),
    94. MENICHELLI, Amorino (sudac),
    95. MALTESE, Giuseppe (sudac),
    96. Di PACE, Pasquale (sudac),
    97. AIROLDI, Alberto (sudac),
    98. TIZZO, A. (sudac),
    99. TORRACA, Rocco,
    100. SERACCHIOLI, Luigi,
    101. OTTONE, Giorgio,
    102. MUSUMECI, Antonio (sudac),
    103. ZOLLA-CANNONERO, Pietro (sudac),
    104. BOSETTI Pier, Antonio,
    105. GROSSI, Arnaldo (sudac),
    106. MONTUORI, Giuseppe (sudac),
    107. MENUSI, Enzo (sudac),
    108. RISSO, Silvio (sucac),
    109. BARDOVAGNI, Guido Ubaldo (sudac),
    110. ZERBINO, Paolo,
    111. QUARANTOTTO, Paolo,
    112. SENATORE, Aldo,
    113. MORRA, Eugenio,
    114. VIALE, Carlo,
    115. VIALE, Ivan,
    116. SZOMER, Carlo,
    117. AMOROSO, Antonio,
    118. CINBELLI, Edoardo,
    119. CICRELO,
    120. SAVO, Giovanni,
    121. De LITALA, Giuseppe,
    122. CALLAGARIS, Mario,
    123. BURASSO, N.,
    124. CODA, N.,
    125. PIVIDORI, N.,
    126. ZANINI, N.,
    127. ZOBOLLI, Remo,
    128. ORFATTI, Emilio,
    129. ADESSI, Giovanni, 1 30. GUTONIOLI, N.,
    131. BARBIERI, Mario,
    132. CAPIGATI, Giuseppe,
    133. BANDERA, Domenico
    134. SERENTINO,Pietro,
    135. DAGLI ALBERI, Elio,
    136. GUGLIALMINO, Antonio,
    137. MONTESSI, Enzo,
    138. TAGLIO, Pietro,
    139. LARISO, Giuseppe,
    140. PITARELLO, Romoaldo,
    141. FARESSINI, Emilio,
    142. VILLASANTA, Carlo,
    143. VITALE, Arturo,
    144. FANTOLI, Leonardo,
    145. MALORHI, Ernesto,
    146. PASQUALI, Rocco,
    147. FECONDI, Alfredo,
    148. GAGGIORRO, Alvaro,
    149. NANI, Renato,
    150. QUAZZINI, Francesco,
    151. DESSI, Carlo,
    152. FORNARA,
    153. RICUCCI, Dario,
    154. FOGGLIA, G.,
    155. PASQUALE, Giuseppe,
    156. CASTIGLINI, Alfredo,
    157. BIANCHI, Angel Antonio,
    158. PANDOZZI, Aldo,
    159. BENTIVOGLIO, N.,
    160. ACHILI, Carletto,
    161. BIZZARI, Vincenzo,
    162. GIAMPAULO, Rolando,
    163. BUCARI, Giorgio,
    164. NOLLI, Stefano,
    165. LUPARELLI, Enzo,
    166. MUSSI, Bruno,
    167. FARCOMARE, Marcello,
    168. PELEGRINO, Alessandro,
    169. BULLO, Attilio,
    170. CAVALLERI, Giorgio,
    171. INGEGNI, Pasquale,
    172. VENEZANDI, Luigi,
    173. BONINI, Silvio,
    174. PIZZI, Enrico,
    175. CERATANI, Federico,
    176. BASOCCHI (bojnik),
    177. GEMELLI, Fernando,
    178. BULIONI, Italo,
    179. TRUPIANI, Francesco,
    180. SCONOCHI, Paolo,
    181. SAGNOTTI, Augusto,
    182. VACHI NI, Carlo,
    183. CRISTINIANI, David,
    184. BIANCHI, Arturo,
    185. BORSI, Sebestiano,
    186. TOSI, Giuseppe,
    187. QUACARI, Giusepe,
    188. LEINWEBER, Remo,
    189. DAMIANI De VERGADA, Pietro,
    190. GIORDANO, Giuseppe,
    191. MASAN, Franco,
    192. VIARENGO, Giorgio,
    193. SANNA, Ettore, ¦
    194. MILO, Guido,
    195. BELTRAMINI, Giuseppe,
    196. STRADA, Giacomo,
    197. VIGIACH, Francesco,
    198. PIAZZA, Giovanni Maria,
    199. VARDABASSO, Fausto,
    200. PAPO, Ricchetto,
    201. FONTANOT, Giovanni,
    202. LONGO-MILO, Mario,
    203. PRODAN Erminio,
    204. VESWAVER, Vittorio,
    205. SAINI, Italo.



    Roatta: Glava za zub!

    Najveći ratni zločinci među talijanskim generalima i drugim visokim dužnosnicima, koji su zapovjedali talijanskim postrojbama na području bivše Jugoslavije, svakako su Mario Roatta, Mario Robotti, Umberto Fabri, Carlo Ghe i Alberto Seragli. Poznati faštički zločinac Roatta sve do kraja 1942. godine bio je zapovjednikom II. armije za Sloveniju i Dalmaciju, koja je prema talijanskom povjesničaru Teodoriju Sala, od 1941. do 1943. na području Slovenije i Hrvatske brojila između 226 i 371 tisuću vojnika. Zloglasni Roatta poručio je vojsci da se ne smiju držati vojne formule "dente per dente" (zub za zub), već one "testa per dente" (glava za zub). Talijanska, europska i svjetska je sramota da taj ratni zločinac nije osuđen na smrt i strijeljan, nego je živio do 1968. godine.


    Robotti: Ubija se premalo!

    Kakva je zapravo bila klima u najvišem zapovjedništvu talijanske okupatorske vojske govori dokument o tome da je general Ruggero dostavio 4. kolovoza 1942. brzojav zapovjedništvu XI. Armijskog korpusa o uhićenim i strijeljanim komunističkim banditima i osumnjičenim pomagačima, u odgovoru general Mario Robotti je rukom dopisao: "Dobro razjasniti postupak sa osumnjičenima jer čini mi se pretjeranim da se među 73 osumnjičenika nije našlo razloga da se barem jednog uzme za primjer. Što kažu propisi 4 C i oni naknadni? Zaključak: Ubija se premalo!" Posljednju je frazu (Si ammazza troppo poco!) podcrtao. Vojnici, osobito crnokošuljaši, držali su se toga Robottijeva propisa i ubijali, čak mnogo zarobljenika jugoslavenskih jedinica i civila, među kojima je bilo mnogo djece, žena i staraca.


    Pisma talijanskih vojnika o zločinima u Dalmaciji

    Poslije rata nađena su pisma vojnika koje je Ured za cenzuru u Zadru svakih petnaest dana dostavljao Vrhovnom zapovjedništvu i Ministarstvu rata u Rimu. Izdvojili smo neka od tih pisama koja su također svjedočanstvo zločina koje su izvršili talijanski vojnici i njihovi pomagači.
    "Jedva što im ostavimo ono malo prnja što imaju na sebi, odnosimo im sve, prvo uzimamo ljude, poslije svu stoku, ovce, koze, kokoši kojih toliko imaju, poslije dolazimo u kuće da pretresamo i što možemo ponijeti sa sobom nosimo i na kraju predstave, palimo kuće, no mi iz bacačkih jedinica slabe smo sreće, jer smo uvijek posljednji i malo što nađemo..." (Iz pisma Bruna Grandija iz 2. čete XV. bataljuna M. 81 ocu Anselmu Grandiju u Bondaneli - prov. Mantova) od 25. II. 1942.). "Poslije smo se tukli dva dana, ali smo im poslije napravili gore nego što smo im radili u Crnoj Gori... Platili su nam dobro, tako od njihovih kuća nije ostalo ništa, čak ni zidovi, sve smo im odnijeli, tako da im to ne će pasti na pamet još jednom..." (Iz pisma Fintea Caprani, kaplara 4. čete 51. pješačke pukovnije bersa-Ijeru Fernandu Leguni, Truppe di Zara /Trupe Zadar, od 21. II. 1942.).
    "Imamo naređenje da ubijemo sve i zapalimo sve na što naiđemo, pa se nadamo da ćemo brzo završiti..." (Iz pisma Ottavija Luccheta iz 34. artiljerijske pukovnije "Sassari" supruzi Angelini u Monigu, od 10. II. 1942.). "Kada idemo u rastrellamento mi bacači plamena ništa ne ostavljamo živo, palimo sve..." (iz pisma Eugenija Temallerija iz 7. čete bacača plamena zrakoplovcu 220. eskadrile Antoniju Sorio, od 22. IV. 1942.). "Uništili smo sve do temelja, ne štedeći nevine... Svake noći ubijamo čitave obitelji batinama ili oružjem... I ove noći bilo je svega pet mrtvih, dvije žene, jedno dijete i dva čovjeka". (Iz pisma vojnika Salvatorea Seldija iz Vojne pošte 141 ocu Arianu Seldiju u Monte Sportelli, Cortina Fornaco (Firenca)).


  3. #3

    Registriert seit
    18.03.2008
    Beiträge
    20.935
    Talijanski vojnici su na Kefaloniji i masovno ubijali





    Talijanski političari često ističu zločine ‘Slavena’ i ‘Nijemaca’, a krvnicima iz vlastitih redova nikad ne pripisuju narodnost nego ideologiju, ali ubijali su i Talijani nefašisti

    RIM - Zločini iz Drugoga svjetskog rata - ponajprije oni neprocesuirani, ponajviše među pobjednicima i naknadnim pobjednicima - izranjaju poput Moličreova Kamenoga Gosta koji vuče u pakao.

    Italija nije iznimka, utoliko prije što je u početku bila među pokretačima rata, ali se nakon poraza 1943. pridružila pobjednicima, pa je tu naknadnu poziciju svoje vojske, svoj pozni partizanski pokret na okupiranom sjeveru od jeseni 1943., te nekoliko strašnih ratnih zločina njemačkih okupacijskih snaga (Marzabotto, Sant'Anna di Stazema, rimske Ardeatinske jame) iskoristila kao kemijsko čistilo savjesti.


    Tuđi krvnici imaju naciju

    I najviši predstavnici Talijanske Republike često pribjegavaju triku koji je uobičajen u Hrvatskoj: da se krvnicima prišiva ideološka etiketa kada pripadaju vlastitoj naciji, dok se nacionalna etiketa pridaje ubijenima iz vlastite nacije bez obzira na razlog smrti, uvrštavajući ih tako sve u nacionalne žrtve, nerijetko „ubijene samo zato što su Hrvati, Srbi, Talijani … (nepotrebno precrtati)“.

    Tako i Giorgio Napolitano, ekskomunist i predsjednik Republike, u svojim rezimeima naglašava da su zločine do 1943. činili fašisti, a da su 1943.-1945. „ubijani Talijani“ (nešto je precizniji ministar Francesco Rutelli, eksradikal, ekszeleni, eksliberaldemokrat, koji kaže da su Slaveni ubijali „i fašiste i antifašiste“).

    U Italiji je stvoren dojam da su zločine činili fašisti (kao da nisu Talijani), da su talijanske okupacijske snage na Balkanu rat vodile gitarama i pjesmom, onako kako je to Gabriele Salvatores plasirao oscarovskim filmom Mediterraneom, te da su svoju odlučnost da se ne pridruže njemačkim zločinima plaćali masovno glavom, poput više od 5000 pripadnika Divizije Acqui, strijeljanih na Kefalloniji u rujnu 1943. (ali čak ni taj zločin, koji po broju ubijenih sam dvadeseterostruko nadilazi broj žrtava „fojbi i s njima izjednačenih zločina“ koji je službeno utvrdila Italija, nikada u institucionalnom Rimu nije pripisan „krvožednom bijesu“, za koji je Napolitano optužio „Slave“ 10. veljače 2007.; ove se godine predsjednik Talijanske Republike pohvalio u Trstu da „ništa nije popustio Mesiću“, pošto je predsjednik Republike Hrvatske oštro reagirao na Napolitanov ton).

    Ipak, i u talijanskim glasilima s vremena na vrijeme iskrsne neki dokument koji pokazuje da za Drugoga svjetskog rata talijanske trupe nisu uvijek i svugdje slijedile recepte Salvatoresova „poručnika Mancinija“ ili Maddenove Mandoline kapetana Corellija snimljene 2001., ali smještene baš u Kefalloniju 1941.-1953.

    O ružnima, i vojno posve nepotrebnim zločinima, postoje dokumenti ne samo iz Hrvatske (gdje bi ih opravdavao slavenski „krvožedni bijes“), ili iz Etiopije (gdje je pučanstvo tamanjeno bojnim otrovima, ali imalo je ipak crnačko lišce, „facciettu neru“, kako su pjevušili okupatori), nego čak i iz Grčke, čiju je antičku kulturu Rim uzajmio, zemlji koja je odavna zadovoljila visoke civilizacijske kriterije kakve jamči NATO.

    Prije tri tjedna je Skyev History Channel prikazao dokumentarni film „Mussolinijev prljavi rat“, koji je režirao Giovanni Donfrancesco za rimskog producenta GA&A Productions i koji je RAI (državna Talijanska radiotelevizija) odbila otkupiti, dok je grčka radiotelevizija ERT bila i koproducent. Razumljivo. Naime, taj film prikazuje i dokumentira kako su talijanske trupe u grčkoj Tesaliji primijenile još okrutnije mjere masovne odmazde od onih koje su koristili Nijemci u Marzabottu ili Ardeatinskim jamama.

    U veljači 1943. grčki partizani otvorili su vatru na talijanski vojni konvoj koji je usporio na nekome cestovnom zavoju nedaleko od Domenikona, anonimnoga brdskog sela nedaleko od Larisse u Tesaliji. U puškaranju je poginulo devet talijanskih vojnika. Za odmazdu, talijanska Kraljevska vojska (ne fašistički crnokošuljaši, partijske trupe poput SS-ovaca ili ustaša, nego redovita vojska poput Wehrmachta ili Domobranstva) odlučila je razoriti selo i pobiti sve muškarce starije od 14 godina, strijeljavši više od 150 Grka civila za 9 Talijana vojnika. Pripadnici Divizije Pinerolo opkolili su selo. Nije bilo lokalnih četnika, da obave prljav posao kao u poljičkim Gatima, istrijebljenima u sličnoj odmazdi talijanske Kraljevske vojske. Talijani su morali sve sami.


    Ubijali i ljude i životinje

    Prvo su istjerali stanovništvo na seoski trg. Zatim su avioni Kraljevskoga vojnog zrakoplovstva nisko nadlijetali selo, bacajući zapaljive bombe na kuće i štale, uz vrisak Grkinja i užasnuto mukanje goveda zatočenih u ognju - svjedoče preživjele svjedokinje u filmu. Stanovnici su dovedeni na zavoj gdje je napadnut konvoj, ondje su muškarci izdvojeni i odvedeni ne na ispitivanje u Larissu, kako je rečeno ženama, nego pred streljački vod koji ih je u noći sve pobio, a onda je seljankama naređeno da ih sve zakopaju u masovnu jamu. Ni to nije bilo dosta. Pinerolovi vojnici su te noći i sljedeći dan patrolirali okolicom, tražili seljake koji su eventualno utekli, te pastire na pašnjacima koji nisu ni znali što se događa, te su ubili svakog muškarca na kojega su naišli.

    Domenikon nije bio nikakav eksces, nego početak istovrsnih masovnih represalija nad Grcima i Vlasima, po naredbi sadržanoj u okružnici generala Carla Gelosa, zapovjednika talijanskih okupacijskih snaga u Grčkoj. Uslijedili su Caricani (60 ubijenih), Domokos, Farsala (kojoj nije pomoglo što se upisala u rimsku povijest), Oxinia…

    Samo u talijanskome koncentracijskom logoru Grka u Larissi talijanske snage su strijeljale više od 1000 zatočenika (dakle četiri puta više negoli iznosi dosad utvrđen rimski službeni zbir „žrtava fojbi i s njima izjednačenih zločina“) za odmazde zbog partizanskih i sličnih akcija.


    Ubijali koliko su stigli

    Nisu se držali ni njemačko-hrvatskog omjera „10 za 1“ (u lipnju 1941. su u Dotrščini hrvatske Pavelićeve vlasti strijeljale deset hrvatskih intelektualaca, među kojima Otokara Keršovanija, Zvonka Richtmanna, Božidara Adžiju, Augusta Cesarca, jer je u atentatu ubijen policijski agent i sadistički mučitelj Gjuro Tiljak), nego su strijeljale od oka, po latinskoj mudrosti „melior abundari quam deficere“.

    Čak je i njemačko zapovjedništvo u Makedoniji prosvjedovalo protiv Talijana zbog pretjeranog nasilja nad civilima (koje je, logično, tjeralo čeljad u partizane). Nijemci su predbacili Talijanima i masovna silovanja (danas bismo ih zvali etničkim silovanjima).

    General Geloso (1879.-1957., guverner Galle i Sidame u Etiopiji, pa zapovjednik u Albaniji, te u Grčkoj) bio je profesionalni vojnik a ne fašistički infiltrat (poput Balba). Gelosa su zarobili Nijemci, pa Sovjeti, u Italiji nije procesuiran. Njegova politika masovnih ratnih zločina u Grčkoj nije bila osobna i izolirana inicijativa, nego dio šire strategije, jamačno odlučene u Rimu u vojnim vrhovima, te prethodno već primijenjene u Sloveniji i Hrvatskoj.


    ‘Premalo se ubija’

    „Premalo se ubija“, opomenuo je 1942. okružnicom svoje trupe general Mario Robotti, zapovjednik IX armijskog korpusa talijanske Kraljevske vojske, raspoređenoga u Sloveniji i Hrvatskoj.

    A njegov nadređeni zapovjednik Mario Roatta još je bio eksplicitniji: „Ne zub za zub, nego glavu za zub!“ Iz tih citata izvučen je naslov - „Si ammazza troppo poco: I crimini di guerra italiani 1940.-43.“ (Premalo se ubija: Talijanski ratni zločini 1940.-43..) - koju je 2006. objavio torinski povjesničar Gianni Oliva.

    Rođen devet godina poslije kapitulacije Italije, autor više knjiga o suvremenoj talijanskoj povijesti (jedna je „Foibe“, o kojoj smo pisali), Oliva se zapravo prvi pothvatio te teme pošto ju je prekrilo šest desetljeća talijanske šutnje.

    Taj talijanski novinar polazi od jedine dopustive postavke: da borba protiv zločina, a osobito nezastarijevajućega (ratnoga, odnosno zločina protiv čovječnosti), počinje uvijek u vlastitoj kući, da samo onaj tko je počistio ispred svojih vrata ima moralnu snagu i pravo isto zahtijevati od drugih. To, naravno, vrijedi i za Hrvatsku: čak i kad smo suočeni s najočitijim zločinima kojima su žrtve bilo hrvatski građani, bilo Hrvati uopće, ili kad izvješćujemo o zločinima drugih država, imamo moralno pravo na indignaciju samo onoliko koliko smo se angažirali za kažnjavanje nezastarijevajućih zločina bilo s koje strane i u Hrvatskoj.

    _____

    Izgladnjivali Grke do smrti

    Pod talijanskom vlašću se u Grčkoj umiralo iod gladi. Italija je rekvirirala žiot iz Tesalije i odvozila ga u Italiju. Lidia Santarelli, profesorica Centra za europske i mediteranske studije Sveučilišta u New Yorku iznijela je rimskom L’Expressu da je od gladi i oskudice izazvane talijanskim vladanjem samo u zimi 1941. umrlo između 40.000 i 50.000 Grka, a da ukupan broj smrtnih žrtava gladi i patnje u Grčkoj za talijanske okupacije od 1940. do 1943. godine procjenjuje na između 200.000 i 300.000 ljudi. Mandoline i gitare, nego kako!


    Rumiz uzvratio na ustrajni huškački ton talijanskoga predsjednika

    Giorgiu Napolitanu, koji je ovih dana došao u Trst ponoviti, među inim, da ostaje pri ocjenama o „Slavima“, replicirao je u tršćanskom IL Piccolu Paolo Rumiz, Tršćanin i jedan od najboljih talijanskih novinara. U otvorenom pismu Predsjedniku, objavljenome na prvoj stranici, uz vijest o Napolitanovu boravku, Rumiz predbacuje što Italija nije priznala svoju odgovornost za zlo učinjeno do Drugoga svjetskog rata i u njemu. Italija krivnju za holokaust pripisuje Nijemcima, za fojbe Slavenima, samu sebe je olako oslobodila krivnje, izbjegla je suditi svojim ratnim zločincima - nabrojio je Rumiz.
    Piše: Inoslav Bešker

  4. #4
    Ado

    Registriert seit
    01.03.2009
    Beiträge
    8.973
    Das Schweigen der Esel.

  5. #5
    Avatar von Vukovarac

    Registriert seit
    10.06.2011
    Beiträge
    11.954
    Hüllen wir den Mantel des Schweigens drüber.

  6. #6
    Leo
    Avatar von Leo

    Registriert seit
    25.06.2010
    Beiträge
    3.440
    Kannst du ein bisschen übersetzen?

    Es geht sicher um Opfer auf dem Balkan? Geht es ausschließlich um die serbischen?
    Denn die haben auch ALbaner auf dem Gewissen ,ich weiss aber nicht um was für
    Zahlen es sich da handelt.

  7. #7
    PašAga
    Ein grosser Teil davon sind sicher Cetniks.

  8. #8
    Grasdackel
    Jebo ih Tito.

  9. #9

    Registriert seit
    18.03.2008
    Beiträge
    20.935
    Zitat Zitat von Leorit Beitrag anzeigen
    Kannst du ein bisschen übersetzen?

    Es geht sicher um Opfer auf dem Balkan? Geht es ausschließlich um die serbischen?
    Denn die haben auch ALbaner auf dem Gewissen ,ich weiss aber nicht um was für
    Zahlen es sich da handelt.
    Es geht um die Verbrechen der Italiener in Jugoslawien im 2WK und nein, es wird nicht zwischen Nationalitäten unterschieden, Mensch ist Mensch

    Laut Aussagen von Michael Palumbo haben die Italiener in Jugoslawien 300.000 Menschen umgebracht

  10. #10

    Registriert seit
    12.04.2007
    Beiträge
    16.107
    Der Witz ist,Italiener wollten später entschädigungen für die vertreibung der Italiener aus Dalmatien,und haben zuletzt einen Film gedreht der sich dieses Themas annahm ohne dabei die vorgeschichte zu berücksichtigen,wo sie alle Slawen als Böse Untermenschen zeigten.

Seite 1 von 2 12 LetzteLetzte

Ähnliche Themen

  1. Antworten: 3
    Letzter Beitrag: 31.12.2011, 18:23
  2. Döner-Streit in der italienischen Stadt Cittadella
    Von GuerillaForcer im Forum Rakija
    Antworten: 68
    Letzter Beitrag: 08.08.2011, 00:20
  3. Ohrfeige für den italienischen Fußball
    Von Cobra im Forum Sport
    Antworten: 7
    Letzter Beitrag: 27.10.2009, 23:25
  4. Die italienischen Albaner
    Von Zurich im Forum Geschichte und Kultur
    Antworten: 65
    Letzter Beitrag: 10.10.2009, 18:36
  5. Antworten: 5
    Letzter Beitrag: 25.08.2004, 16:56