BalkanForum - das Forum für alle Balkanesen
Erweiterte Suche
Kontakt
BalkanForum - das Forum für alle Balkanesen
Benutzerliste

Willkommen bei BalkanForum - das Forum für alle Balkanesen.
Seite 341 von 449 ErsteErste ... 241291331337338339340341342343344345351391441 ... LetzteLetzte
Ergebnis 3.401 bis 3.410 von 4482

Nachrichten aus Bosnien und Herzegowina

Erstellt von DZEKO, 21.05.2013, 16:09 Uhr · 4.481 Antworten · 307.430 Aufrufe

  1. #3401
    Avatar von Cobra

    Registriert seit
    08.06.2009
    Beiträge
    58.938
    Zitat Zitat von Josip Frank Beitrag anzeigen
    wo ist euer König ?
    Wo er hingehört.....in Madenexkrementen

  2. #3402
    Avatar von Methica

    Registriert seit
    23.05.2005
    Beiträge
    4.261
    Zitat Zitat von Cobra Beitrag anzeigen
    Wo er hingehört.....in Madenexkrementen
    Redest du von Tomislav?

  3. #3403
    Avatar von DZEKO

    Registriert seit
    09.08.2009
    Beiträge
    51.978
    Wikipedia hat jetzt auch die neuen Zahlen übernommen.

  4. #3404

  5. #3405
    Avatar von daro

    Registriert seit
    15.07.2015
    Beiträge
    6.409
    Da profitiert ganze Bosnien davon, mehr Touristen und mehr einamen.

  6. #3406
    Avatar von Dubioza

    Registriert seit
    02.11.2014
    Beiträge
    1.545
    Zitat Zitat von daro Beitrag anzeigen
    Da profitiert ganze Bosnien davon, mehr Touristen und mehr einamen.
    erkennts der vatikan dann auch als wunder an?
    und weshalb sind diejenigen die maria als kinder sahen ohne arbeit gut betucht im sonst net so reichen herzegowina?

    ach stimmt, mamić kommt auch von dort u.a.
    ziehe die frage zurück

  7. #3407
    Avatar von Dissention

    Registriert seit
    25.02.2010
    Beiträge
    8.889
    Zitat Zitat von Baksuz1 Beitrag anzeigen
    Beograd z.B. hatte über 200 Moscheen. "U Beogradu je tada bilo čak 273 islamske bogomolje, džamija i mesdžida." https://sh.wikipedia.org/wiki/Islam_...anskom_periodu

    Die Notwendigkeit war, nachdem man die Besatzer entsorgte, nicht mehr gegeben.

  8. #3408
    Avatar von Dubioza

    Registriert seit
    02.11.2014
    Beiträge
    1.545
    Zitat Zitat von Baksuz1 Beitrag anzeigen
    Beograd z.B. hatte über 200 Moscheen. "U Beogradu je tada bilo čak 273 islamske bogomolje, džamija i mesdžida." https://sh.wikipedia.org/wiki/Islam_...anskom_periodu

    i onda su došli austrijanci i kao u vojvodini sve uništili

  9. #3409
    Avatar von Strahimir I

    Registriert seit
    26.08.2009
    Beiträge
    848
    Što je pokazao popis stanovništva u BiH

    Nadnevak: Srpanj 04, 2016
    in: Analiza, BiH




    Kako bismo iz perspektive hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini ocijenili prošli tjedan objavljene rezultate popisa stanovništva provedenog 2013. godine, morat ćemo se prethodno vratiti u prošlost, drugim riječima, podsjetiti se kako su Hrvati dočekali novo miješanje karata u BiH između 1992. i 1995. godine.


    U široj je javnosti manje poznato da se u zadnjih 30 godina “jugoslavenskog socijalističkog raja” broj Hrvata u BiH smanjio, i to unatoč mirnodopskom stanju i iznimno visokom natalitetu koji je u nekim krajevima (Kotor Varoš, Dobretići, Jajce) čak nadmašivao onaj tadašnjih Muslimana, danas Bošnjaka. Konkretno, u razdoblju između 1961. i 1991. broj Hrvata u BiH se smanjio sa 711 na 670 tisuća, tj. za 40 tisuća ili skoro za 6%. Naime, popis iz 1991. (po kojem u BiH ima 760 tisuća Hrvata) bilježi i osobe na tzv. privremenom radu u inozemstvu (Hrvata je među njima bilo nešto iznad 90 tisuća), dok na popisu iz 1961. te kategorije nema. To je posve logično, budući se tek tada komunistička vrhuška dosjetila tako elegantnom rješenju kroničnog problema nezaposlenosti. A da su BiH Hrvati predstavljali pretežni dio rješenja tog problema najbolje pokazuje činjenica kako ih je 1991. na radu u inozemstvu evidentirano tek malo manje nego višestruko brojnijih bosansko-hercegovačkih Srba i Bošnjaka zajedno (105 tisuća).U vrijeme socijalističke industrijalizacije Hrvatima se iz znanih razloga nudilo manje posla nego pripadnicima ostala dva naroda što je rezultiralo stalnim opadanjem udjela Hrvata u gradskom stanovništvu, čak i ondje gdje su u okolnim selima, odakle je obično dolazila radna snaga, činili većinu stanovništva (posebno drastični primjeri su Brčko i Jajce). Zbog toga su Hrvati imali manji udjel među korisnicima tzv. društvenih stanova nego u ukupnom stanovništvu, iako su u stambene fondove iz kojih se gradnja tih stanova financirala uplaćivali svi. Posljedica toga je naizgled nevjerojatna činjenica da Hrvati 1991. godine ni u jednom gradu u BiH s preko 10 tisuća stanovnika nisu imali čak ni relativnu, a kamoli apsolutnu većinu (najveće mjesto s hrvatskom apsolutnom većinom bio je Vareš sa 6 tisuća, a s relativnom Čapljina sa 7,5 tisuća stanovnika). I dok su u blagodatima socijalističkog gospodarskog “perpetuum mobilea” ostali kraćih rukava, kad su u pitanju doznake iz inozemstva (uz inozemno zaduživanje one su bile jedini efektivni izvor financiranja jugoslavenske ekonomije) Hrvati su najviše sudjelovali, već samim time što su činili većinu radnika u inozemstvu.Doda li se tome kako su u ratu izgubili sva tri grada s dvadesetak tisuća stanovnika (Derventa, Bugojno i Travnik) u kojima su 91′ činili oko trećine stanovništva uz relativno povoljnu strukturu neposrednog ruralnog okruženja, te kako su i Mostarom, jedinim većim gradom za kojeg su se u ratu mogli izboriti, tek dopola ovladali, Hrvati su se na ovom popisu malo čemu dobrom mogli nadati. Dodatnu nepovoljnu okolnost za Hrvate predstavljalo je i to što su za razliku od njih ostala dva naroda u međupopisnom razdoblju uz iseljavanje imala i useljavanje svojih sunarodnjaka u BiH (Srbi iz Hrvatske, posebno poslije “Bljeska” i “Oluje”, a Bošnjaci iz Sandžaka sve vrijeme).I dok su u ratu pretrpjeli izravnu štetu progonom od strane istočnjačkih naroda, u miru su Hrvati bili prinuđeni iskusiti i “demokratski udar” sa Zapada. Kako tenkovskim upadom u najveću banku, tako i stalnim političkim reinterpretacijama Washingtonskog i Daytonskog sporazuma, uvijek na štetu hrvatskog naroda, što je rezultiralo zloporabama u smislu smanjenja ovlasti federalnih jedinica (županija) i biranja njihovih političkih predstavnika od strane drugih naroda. Cinični vrhunac te nečasne rabote čine slučajevi izbora najviših predstavnika Hrvata u likovima aktivnog Miloševićevog suradnika Vlajkija u RS i autentičnog baštinika Miloševićeve političke ostavštine, samo umotane u bošnjački celofan, Komšića u Federaciji BiH.Uzevši sve to u obzir, valja imati na umu kako popis iz 2013. predstavlja završnu bilancu svih događanja počevši od 1991. pri čemu najveći uzrok promjena treba tražiti u prirodi i posljedicama rata, no ne može se zanemariti ni utjecaj ostalih čimbenika poput prirodnog kretanja stanovništva, ekonomskih migracija uslijed stalnog gospodarskog propadanja BiH, te od toga neodvojivih političkih trvenja, nerijetko poticanih pod pokroviteljstvom međunarodne zajednice. S obzirom na sve navedeno hrvatski se narod u BiH pokazao začuđujuće otpornim na ono što ga je snašlo.Prije nego što prikažemo rezultate, spomenimo kako je popis iz 2013. proveden po metodologiji sličnoj onome iz 91′ što rezultate čini usporedivim. Ukupno stanovništvo BiH se smanjilo za skoro 850 tisuća, pri čemu je broj Srba smanjen za 280 tisuća, Hrvata za 215 tisuća a Bošnjaka za 130 tisuća. Relativno gledano, najveći su gubitnici Hrvati. Broj im se smanjio za 28,5%, slijede Srbi sa smanjenjem za 20,5%, naposljetku i Bošnjaci kojih je manje za 7%. Ukupno na razini BiH, udio Bošnjaka se zamjetno povećao s 43,5% na 50%, udio Srba blago smanjio s 31,2% na 30,8%, a Hrvata nešto više – sa 17,4% na 15,4%, s time da se prilično smanjio i udio ostalih (1991. mahom Jugoslavena, a 2013. vjerojatno većinom Bosanaca) s 8% na manje od 4%. Prema političkim entitetima stvorenim Washingtonskim i Daytonskim mirovnim sporazumima, u Republici Srpskoj dominiraju Srbi s 81,5% (prije rata su na istom području koje tada, naravno, još nije bilo RS, činili 55,5% stanovništva), slijede Bošnjaci s 14% (prije rata 28%), te Hrvati s 2,5% (prije rata 9%). U Federaciji BiH najbrojniji su Bošnjaci 70,5% (prije rata 52%), slijede Hrvati s 22,5% (prije rata 22%) i konačno Srbi s 2,5% (prije rata 17,5%). Iz navedenog jasno slijedi da je glavna demografska posljedica rata i poratnih zbivanja razmjena stanovništva, uglavnom Srba i Bošnjaka između Republike Srpske i Federacije BiH pri čemu ne ćemo ulaziti u motivaciju i karakter te razmjene (protjerivanje ili dragovoljni odlazak), jer to nadilazi okvire ove analize. S druge strane, Hrvati su, poglavito oni izbjegli iz RS-a (ali i najveći dio onih iz Federacije BiH), svoje utočište našli ponajviše u Hrvatskoj, jer dio BiH pod kontrolom HVO-a uslijed oskudnog stambenog kapaciteta ni teoretski nije mogao upiti veći broj ljudi. Osim navedene promjene udjela pojedinih naroda spomenutu razmjenu zorno potvrđuju i apsolutne brojke. Srba je na području Federacije BiH za 420 tisuća manje nego 91′, dok ih je na teritoriju Republike Srpske za 130 tisuća više. Kod Bošnjaka je stvar obrnuta. Manje ih je za 270 tisuća u RS-u, a više za 140 tisuća u Federaciji. Hrvata je manje i u RS-u (za 115 tisuća) i u Federaciji (za 96 tisuća).Precizniji uvid u migracijske tijekove unutar BiH daje nam analiza prema području koje je na kraju rata držala pojedina vojska, uvažavajući i razmjene teritorija dogovorene u Daytonu. Na području kojeg je održao HVO, prije rata je živjelo 54% svih BiH Hrvata što se 2013. povećalo na 77,5%. Slično, i udio Bošnjaka na teritoriju pod kontrolom Armije BiH u ukupnom broju BiH Bošnjaka se povećao s predratnih 73% na 87%, te Srba sa 65% na 95% koliko danas Srba živi u RS i Distriktu Brčko u odnosu na sve Srbe u BiH. Usprkos općim trendovima znatnog smanjenja broja pripadnika sva tri naroda na razini cijele BiH, na područjima pod kontrolom svoje vojske došlo je do porasta broja pripadnika svakog od tri naroda u odnosu na predratno stanje. Tako se na području pod kontrolom HVO-a broj Hrvata povećao za 2%, na području pod kontrolom Armije BiH broj Bošnjaka za 11%, a na teritoriju pod nadzorom Vojske RS-a broj Srba za 16%.Kako bismo doznali više o odnosima Hrvata i Bošnjaka i vezanim migracijskim kretanjima u Federaciji BiH, morat ćemo još malo produbiti razinu analize. Za početak primijetimo kako se na područjima na kojima nije bilo rata između Armije BiH i HVO-a smanjio broj Hrvata na teritoriju pod kontrolom Armije BiH (Tuzlanska, Sarajevska i Unsko-sanska županija), ali i broj Bošnjaka na teritoriju pod nadzorom HVO-a (Posavska županija, Hercegbosanska županija i Zapadnohercegovačka županija), međutim ne u jednakoj mjeri (Hrvata je 59% predratnog broja a Bošnjaka zamjetno viših 78%).Pogledamo li pak područja na kojima se odvijao rat između hrvatske i bošnjačke vojske, dolazimo do još zanimljivijih pokazatelja. U Zeničko-dobojskoj županiji u dvjema općinama koje je obranio HVO (Žepče i Usora) danas živi 92% predratnog broja Hrvata, dok ih u ostatku županije nije ostala ni trećina, točnije svega 32%. U Srednjobosanskoj županiji broj Hrvata na području koji je kontrolirala Armija BiH (Travnik, Bugojno, Donji Vakuf, Fojnica) iznosi 50% predratnog (taj postotak je sigurno i manji, budući je manje dijelove općina Travnik i Fojnica kontrolirao HVO, no s obzirom da podaci po naseljenim mjestima još nisu poznati, za potrebe ove analize smo ugrubo pretpostavili da je te općine u cijelosti kontrolirala Armija BiH). Na području oslobođenom akcijama HV-a i HVO-a nakon Oluje (Jajce i Dobretići) danas je 69% Hrvata u odnosu na stanje 1991. godine, a tamo gdje se u ratu održao HVO (Kiseljak, Kreševo, Vitez, Busovača, Novi Travnik, Uskoplje) čak 95% predratnog broja Hrvata. S druge strane, na području koje je kontrolirao ili oslobodio HVO (Kiseljak, Kreševo i Jajce s time da za Kiseljak i Kreševo vrijedi ista napomena kao za Fojnicu i Travnik samo u obrnutim ulogama), broj Bošnjaka 2013. iznosio je 76,5% predratnog broja, a na onom kojeg je kontrolirala Armija BiH čak 105% (dakle 5% više nego 91′). Spomenimo i da smo općine u kojima su ratne linije razgraničenja približno odgovarale etničkim linijama (Vitez, Busovača, Novi Travnik i Uskoplje) u analizi tretirali kao da je svaka vojska držala svojdio općine, ne ulazeći pritom u eventualne unutarnje općinske migracije uzrokovane ratom. Tako su svi Hrvati općine Vitez u analizi tretirani kao da su na području koje je obranio HVO, a svi Bošnjaci te općine kao da su na području kojeg je držala Armija BiH tj. da su oba naroda u toj općini kraj rata dočekala na području pod nadzorom njegove vojske.


    U Federalnom dijelu Hercegovine (Zapadno-Hercegovačka i Hercegovačko-neretvanska županija) broj Hrvata na području pod nadzorom Armije BiH (Konjic i Jablanica) iznosi svega 16,5% predratnog, što približno odgovara postotku Bošnjaka preostalih u istočnoj Hercegovini u Republici Srpskoj (13%), dok na području pod kontrolom HVO taj broj iznosi 116%, tj. za 16% više Hrvata u odnosu na predratni broj. S druge strane, na području pod nadzorom HVO-a (Prozor, Stolac i Čapljina) broj Bošnjaka iznosi 61% predratnog broja, a na onom pod kontrolom Armije BiH 101% (ili za 1% više nego 1991.). Pritom za Mostar vrijedi ista napomena već navedena za Vitez.Kad se sve zbroji, tamo gdje je bjesnio rat između HVO-a i Armije BiH, broj preostalih Hrvata na teritorijima pod kontrolom Armije BiH iznosi 37,5%, dok broj Bošnjaka na područjima pod kontrolom HVO-a iznosi bitno većih 70%. Dakle, bez obzira radilo se o području gdje se vodio rat između hrvatske i bošnjačke vojske ili o onom gdje tog rata nije bilo, postotak preostalih Bošnjaka na “hrvatskom” području uvelike nadmašuje onaj Hrvata na “bošnjačkom”. O uzrocima se može samo nagađati. Zaključci mogu varirati u rasponu od toga da Bošnjaci prirodno bolje podnose hrvatsku vlast nego Hrvati bošnjačku do toga da Hrvati jednostavno bolje vladaju. Kako bilo, temeljem ovih podataka bilo bi razumno Hrvate pojačano uključiti u vladajuće strukture i procese, a ne isključivati ih iz njih što je trenutno uhodana praksa. Možda se upravo u političkom sputavanju Hrvata krije tajna neuspješnosti BiH gospodarstva.Popis također otkriva kako se elementi strateškog promišljanja u smislu ciljanog rasporeda stanovništva mogu zapaziti samo kod Srba. Jedino oni su napravili novi grad – Istočno Sarajevo koje bilježi porast broja Srba za 80% u odnosu na 91′. Jedno staro središte su znatno pojačali (Banja Luka danas ima 55% Srba više nego 91′), a drugo stvorili (Bijeljina sa 60% više Srba nego prije rata danas broji preko 90 tisuća Srba). Uz to su ciljano pojačali i ključne strateške točke na tzv. “koridoru” koji spaja zapadni i istočni dio RS-a (Modriča 63% Srba više nego 91′, Brčko 59% više, Doboj 23,5% više). S druge strane, rast broja Srba u Zvorniku (za 40%) i Trebinju (za 33%) više je posljedica iseljavanja Srba iz Tuzle, odnosno Mostara, no barem su ih u dobroj mjeri uspjeli zadržati u BiH. Ovdje vrijedi primijetiti i kako je povratak Srba u Federaciju primjetno veći u općinama u kojima i danas imaju apsolutnu većinu (Drvar, Grahovo i Bosanski Petrovac) gdje ih je 36,5% predratnog broja, tri puta više u odnosu na federalni prosjek koji iznosi 12%.Kod Bošnjaka se baš ne vidi neki plan. Više se radi o popunjavanju golemog stambenog prostora ispražnjenog odlaskom pripadnika ostala dva naroda (što potvrđuje povećanje broja Bošnjaka u Tuzli za 29% i u Zenici za 16%) i sumanutom “punjenju” Sarajeva (tamo se broj Bošnjaka povećao za 38% u odnosu na 91′ ili u totalu za 96 tisuća). Zamjetan porast bilježe i u nekim općinama s velikim prirodnim prirastom stanovništva koje su najvećim dijelom ostale pošteđene rata (npr. Živinice s porastom Bošnjaka od preko 20% ili ukupno 9 tisuća)Kod Hrvata je razvidno kako je prilično slabo iskorišten u ratu izboren veći (barem kad je stambeni fond u pitanju) dio Mostara. Tamo je broj Hrvata povećan za 19,5% (ukupno za svega nešto više od 8 tisuća) što je i apsolutno i relativno manje od porasta Bošnjaka u Živinicama, a to prilično zorno ilustrira nedostatak ozbiljne strategije. Usporedbe radi, broj Bošnjaka koji su u ratu zadržali stambenim fondom kudikamo siromašniji istočni dio grada povećan je za skoro 3 tisuće. Kad su Hrvati u pitanju, vidljiv je i blagi pomak u Vitezu (za 13% tj. ni 2 tisuće) koji bi se mogao profilirati kao središte Hrvata Srednje Bosne.Onima koji maštaju o masovnom povratku 20 godina poslije rata popis otkriva kako se već i trogodišnje izgnanstvo znatno odrazilo na povratak. Kako smo vidjeli, u završnim ratnim operacijama oslobođenim Jajcu i Dobretićima sada je 69% predratnog broja Hrvata, znatno manje nego na cijelo vrijeme rata obranjenim hrvatskim područjima Srednje Bosne gdje taj broj iznosi 95%. Slično je i u Posavini, području smještenom neposredno uz granicu s RH. U Daytonu vraćeni Odžak danas broji 73% Hrvata od predratnog broja, dok u cijelo vrijeme rata obranjenom dijelu Posavine taj broj iznosi 85%. Popis je pokazao i kako tamo gdje su izrazita manjina Hrvati pokazuju otklon od temeljnih hrvatskih identitetskih obilježja. Tako je u Tuzlanskoj i Sarajevskoj županiji manje od dvije trećine Hrvata deklariralo hrvatski jezik kao materinji što predstavlja jasan pokazatelj spremnosti na asimilaciju i znak ne baš svijetle budućnosti Hrvata u tim krajevima.Pozitivna strana popisa je bez sumnje i to što je prokazao svu besmislenost nametnutih političkih koncepata poput konstitutivnosti sva tri naroda na 100% teritorija BiH, duboko zamrznutih na temeljima rezultata predratnog popisa, a bez uvažavanja realnosti promjena nastalih kao posljedica rata. U praksi to je tek poslužilo kao 100% uspješno sredstvo brojnijim narodima da izaberu predstavnike onih naroda kojih više nema dovoljno ni da prijeđu izborni prag i tako sami izaberu svoje predstavnike (Srbi tako biraju Hrvate i Ostale u RS, a Bošnjaci Srbe i Ostale u Federaciji BiH). Time je samo još produbljeno nepovjerenje onih manje brojnih, ali još uvijek “opasnih” – Hrvata u Federaciji BiH i Bošnjaka u RS.Popis je označio i krah političkog bosanstva (Bosanaca je više nego duplo manje nego što je bilo Jugoslavena u praskozorje rata) – tog čudnovatog hibrida između negdašnjeg jugoslavenstva na bosanski način, tj. identifikacije koja državno pretpostavlja nacionalnom i Ataturkovog sekularnog modela, svojevrsnog amortizera naglašeno islamskih političkih elemenata, koji je upravo i u Turskoj na izdisaju. Ustvari, radi se o pragmatičnoj bošnjačkoj političkoj platformi s ciljem proširenja utjecaja tog naroda nauštrb ostala dva. Osim srpskog odbijanja međunarodno priznatog popisa zabrinjava i komentar Bakira Izetbegovića koji na rezultate popisa gleda kroz prizmu dioničarstva. Tanku apsolutnu većinu Bošnjaka (50,11%) mlađi Izetbegović uspoređuje s većinskim udjelom u dioničarskom društvu gdje svaki glas vrijedi jednako. To je dovoljno tom dioničaru da samostalno donosi odluke, a ostalim dioničarima ne preostaje ništa drugo nego da ih prihvate. Riječ je o još jednoj zloslutnoj varijaciji stare Miloševićeve predratne parole “jedan čovjek – jedan glas”, neprimjenjivoj u federalnim zajednicama, a da te zajednice ostanu na životu.Naposljetku, osvrnimo se i na dvije glavne poruke popisa s političkim konotacijama za Hrvate. Politički predstavnici Hrvata bi trebali žurno inzistirati na uskladi preraspodjele broja mjesta pojedinih županija u Domu naroda Federacije BiH s rezultatima popisa. Dođe li do toga, pretežno bošnjačke županije će popunjavati manje mjesta predviđenih za Hrvate nego dosad što ujedno znači i smanjeni prostor za manipulaciju podobnim Hrvatima (onima izabranim od strane Bošnjaka). Kako bi se navedeno održalo kao trajni izvor nametanja bošnjačke političke volje Hrvatima, formirana je ekspertna skupina koja je pod izlikom ušteda predložila smanjenje sastava Doma naroda sa 17 na 13 mjesta po narodu (u prethodnoj iteraciji međunarodni zatiratelji Hrvata već su smanjili taj broj s 30 na 17 što je Bošnjacima povećalo prostor za zloporabe koji su objeručke iskoristili). Time bi se, uzevši u obzir trenutno važeće pravilo da svaka od 10 županija ima pravo izabrati barem jednog zastupnika, omogućio trajni utjecaj Bošnjaka na izbor kritične trećine hrvatskih zastupnika u tom predstavničkom tijelu, ključnom za potvrdu Federalne Vlade, i to bez obzira na to koliko Hrvata gdje živjelo. Također, popis pokazuje kako je prema dosadašnjim procjenama Federalnog zavoda za statistiku podcijenjen broj stanovnika u većinski hrvatskim županijama, dok je u većinski bosanskim on precijenjen. Temeljem toga su se sredstva iz zajedničke federalne kase raspodjeljivala neodgovarajuće stvarnom stanju, a na štetu Hrvata. Stoga se otvara prilika ne samo da se zatraži buduće poravnanje sukladno rezultatima popisa, već i da se zahtijeva retroaktivna korekcija u prošlosti raspodijeljenih sredstava.Grgur S./Kamenjar.com

  10. #3410
    Avatar von Izdajnik

    Registriert seit
    02.04.2015
    Beiträge
    16.238
    o/

Ähnliche Themen

  1. Antworten: 123
    Letzter Beitrag: 08.09.2010, 19:57
  2. Antworten: 108
    Letzter Beitrag: 07.09.2010, 18:22
  3. Bosnien und die Herzegowina
    Von Schiptar im Forum Geschichte und Kultur
    Antworten: 5
    Letzter Beitrag: 29.06.2009, 06:09
  4. Gute Nachrichten aus Bosnien
    Von Urban Legend im Forum Politik
    Antworten: 7
    Letzter Beitrag: 18.06.2008, 18:36