BalkanForum - das Forum für alle Balkanesen
Erweiterte Suche
Kontakt
BalkanForum - das Forum für alle Balkanesen
Benutzerliste

Willkommen bei BalkanForum - das Forum für alle Balkanesen.
Seite 212 von 598 ErsteErste ... 112162202208209210211212213214215216222262312 ... LetzteLetzte
Ergebnis 2.111 bis 2.120 von 5972

Nachrichten aus Kroatien

Erstellt von DZEKO, 29.08.2013, 12:32 Uhr · 5.971 Antworten · 180.125 Aufrufe

  1. #2111
    Avatar von daro

    Registriert seit
    15.07.2015
    Beiträge
    6.478
    Zitat Zitat von Izdajnik Beitrag anzeigen
    Das waren doch hauptsächlich geschenkte Tiere.
    Und wieso schenkt jemand Tito teuere Tiere

  2. #2112
    Avatar von Izdajnik

    Registriert seit
    02.04.2015
    Beiträge
    16.327


    da wirkt er selbstbewusster als hier



    - - - Aktualisiert - - -

    Zitat Zitat von daro Beitrag anzeigen
    Und wieso schenkt jemand Tito teuere Tiere
    damit er groß und stark wird?

  3. #2113
    Avatar von daro

    Registriert seit
    15.07.2015
    Beiträge
    6.478
    Zitat Zitat von Lynes Beitrag anzeigen
    Ich weiß es wirklich nicht, ich kann höchstens raten was laut aktueller Geschichtsschreibung der Grund war: Damit seine antifaschistischen Kollegen aus Afrika sich wie zu Hause fühlen, wenn sie ihn besuchen. Korrekt?





    Unser Verkaufsleiter geht oftmals Golf mit einigen Kunden Spielen hat eigentlich nichts mit dem Geschäft zu tun aber er macht dirt seine Geschäfte jeder hat seine Vorlieben, meist reden sie über alles mögliche nur nicht übers Geschäft und das Geschäft wird dann in 5 min abgewickelt.

    Tito hatte einen Park und vorlieben für Exotische Tiere also schenkt man ihn ein Tier und Verhandlungen stehen schon am Anfang auf guten Fuss.

  4. #2114
    Avatar von Lynes

    Registriert seit
    11.10.2014
    Beiträge
    1.536
    Zitat Zitat von Izdajnik Beitrag anzeigen


    da wirkt er selbstbewusster als hier

    Der schied bei den Wahlen nach seiner ersten Amtszeit schon im ersten Wahlgang aus.



  5. #2115
    Avatar von Indianer

    Registriert seit
    13.11.2010
    Beiträge
    20.410
    Zitat Zitat von daro Beitrag anzeigen
    Und wieso schenkt jemand Tito teuere
    Tiere
    Hm....
    Was hatte ihm Helmut Schmidt geschenkt?
    Mir fällt es nicht mehr ein...

  6. #2116
    Avatar von daro

    Registriert seit
    15.07.2015
    Beiträge
    6.478
    Zitat Zitat von Indianer Beitrag anzeigen
    Hm....
    Was hatte ihm Helmut Schmidt geschenkt?
    Mir fällt es nicht mehr ein...
    Ich weiss es nicht ich vermute nichts.
    Weil Tito ihn in Deutschland besuchte.

  7. #2117
    Avatar von Strahimir I

    Registriert seit
    26.08.2009
    Beiträge
    851
    NEPOZNATI DIO HRVATSKE POVIJESTI

    18. svibnja 1941. Rimski ugovori – povijesni pogled na ‘prodaju hrvatske obale Talijanima’



    Rimski ugovori su ugovori koje je Nezavisna Država Hrvatska sklopila s Kraljevinom Italijom u Rimu 18. svibnja 1941. Potpisali su ih Ante Pavelić i Benito Mussolini. Osim kratkog opisa tog događanja, prenosimo sa matica.hr studiozan komentar i osvrt na Rimske ugovore kroz monumentalno djelo „Ustaše na Jadranu“ Nikice Barića koje se na preko 800 stranica bavi ovim gotovo potpuno nepoznatim dijelom hrvatske povijesti. Knjiga studiozno obrađuje vlast Nezavisne Države Hrvatske nad Istrom, Dalmacijom i cijelom hrvatskom obalom nakon kapitulacije Italije 1943. i treba poslužiti svakom građaninu Hrvatske kao uvid u ovu preko pola stoljeća kontroverznu i ispolitiziranu temu.

    Treba istaći da je već prije Rimskih ugovora veliki dio hrvatske obale pripao Talijanima Rapallskim i drugim ugovorima nakon I. svjetskog rata, uključujući i gradove Zadar i Rijeku. Bio je to dio ratnog plijena Italije i predaje hrvatske obale potvrdom srbijanskog kralja koju Hrvatski Sabor nije nikada ratificirao.

    Rimski ugovori – od čega se uopće sastoje?

    Rimski ugovori sastoje se od triju dokumenata: o razgraničenju, o mornarici i o političkim odnosima Italije i NDH. Italiji je temeljem tih ugovora pripalo područje tzv. Prve zone, koje je obuhvaćalo dijelove Hrvatskoga primorja i Gorskoga kotara (bivši kotari Sušak, Kastav, Čabar i dio Delničkoga kotara te grad Bakar i otoci Krk i Rab), kao i dio Dalmacije (zadarski arhipelag i obala od Novigradskoga mora do područja istočno od Splita, sa zaleđem do rijeke Zrmanje i Drniša te svi srednjodalmatinski otoci osim Brača i Hvara, a na jugu otoci Korčula i Mljet te Boka kotorska). Područje tzv. Druge zone, koja se protezala između teritorija Prve zone i linije Vinica–Plitvička jezera–Plješivica–Čabar–Prenj–Troglav, bilo je demilitarizirano te na njemu NDH nije smjela podizati utvrde i vojna uporišta, ni držati ratnu mornaricu. Iako je bilo predviđeno da gradom Splitom i otokom Korčulom upravlja i vlast NDH, to se nikada nije dogodilo. NDH se odrekla držanja vojne mornarice na Jadranu i gradnje vojnih građevina, osim za potrebe policijske i financijske službe. (izvor: enciklopedija.hr)

    NDH na Jadranu nakon kapitulacije Italije 1943. – prešućivana tema

    Često se u modernoj hrvatskoj povijesti izbjegne ili prijeđe preko teme vlasti Nezavisne Države Hrvatske (NDH) na području koje je do 1943. vlast bila u rukama talijanske uprave. Poslije, za vrijeme jugoslavenskoga režima, u široj javnosti kolala je priča da je Poglavnik NDH Ante Pavelić zapravo prodao Dalmaciju Talijanima. Naime, Rimskim ugovorima od 18. svibnja 1941. područja istočnoga Jadrana pripala su Kraljevini Italiji, i vraćena su pod hrvatsko čelništvo tek kapitulacijom Italije u rujnu 1943. Kao i mnoge druge „jednostavne“ istine u povijesti, ni ta tvrdnja o „prodaji“ nije u potpunosti istinita. Zapravo, malo se toga može detaljno saznati o nešto više od godine dana vlasti NDH u Dalmaciji, Istri i Hrvatskom primorju

    Pavelićeva „prodaja Dalmacije“ – povijesne okolnosti, prilike u Europi i svjetski rat

    Daleko najprovokativnija tema koju povlači Barić upravo je ona o prodaji Dalmacije. Barić je mišljenja da se Rimski ugovori trebaju postaviti u povijesno-činjenični spektar tadašnjih prilika u Europi. Velike sile poput Njemačke i Italije unilateralno su anektirale područja koja su smatrala da pripadaju njima. Sjetimo li se samo njemačkoga zauzeća Sudeta ili Anschlussa Austrije, vidjet ćemo da su snažnije sile nametale politička i teritorijalna rješenja slabijim i manjim državama. Isto je bilo s talijanskim pretenzijama na istočni Jadran. I da nije došlo do Rimskih ugovora, smatra autor, Italija bi vjerojatno zaposjela područje Dalmacije te zadržala ona područja koja su joj pripala nakon Prvoga svjetskog rata. Dapače, autor naglašava da je „vodstvo NDH na čelu s Antom Pavelićem, u za nj nepovoljnim okolnostima i suočeno s talijanskom premoćnom vojnom silom, uspjelo ograničiti još veće talijanske teritorijalne zahtjeve i odbiti traženja da NDH bude u još većoj mjeri podređena Italiji“.

    Talijanska se vlast morala tolerirati, ali čim su Talijani napustili istočni Jadran, ustaška je propaganda učinila sve da proglasi povratak svoje vlasti kao pravedan povratak u maticu državu. Zbog toga je napravljeno novo Ministarstvo za oslobođene krajeve, na čijem je čelu bio splitski odvjetnik Edo Bulat. No Ministarstvo zapravo nije imalo odriješene ruke na području Sušaka, Rijeke i Istre, koji su ušli u sastav novoga njemačkog Operativnog područja Jadransko primorje, a u kojem je dijelom ovlasti imala i nova Talijanska Socijalna Republika. Edo Bulat je nakon rata izbjegao s obitelji u Argentinu i ova je knjiga dobrim dijelom razjasnila mnoge tijekove događanja u Dalmaciji zahvaljujući privatnom arhivu obitelji Bulat.

    Barić vrlo detaljno opisuje odnos snaga između građanske i vojne vlasti te ustaša s jedne strane i njemačke vojske, četnika i partizana s druge. Autor ostavlja dojam da je uprava NDH postojano mogla održavati poziciju samo u gradovima, a ponekad ni tamo. Slabe domobranske i ustaške postrojbe bile su izravna posljedica talijanskoga protivljenja stacioniranju hrvatskih snaga za vrijeme njihove vladavine. Kad je u Drnišu uspostavljen VII. ustaški stajaći zdrug za zadarsko područje te vojna posada u Splitu i okolici, to su bili najjači vojni garnizoni NDH. Šibenik je imao vrlo slabe postrojbe NDH, a na dalmatinskim otocima uopće ih nije bilo. To je na kraju dovelo do velike ovisnosti o njemačkoj vojnoj prisutnosti.

    Zašto su Nijemci u Dalmaciji podupirali više četnike nego ustaše?

    Autor vrlo detaljno opisuje ne tako skladne odnose između Nijemaca i hrvatskih vojnika, kao i uporabu četnika od strane njemačkih snaga u obrani od gerilskih napada partizana. Pritom su četnici često palili i pljačkali hrvatska sela te ubijali Hrvate koji su bili vjerni NDH. Za takve zločine nisu odgovarali. Vrlo su zorno opisana zvjerstva koja su činile sve vojne postrojbe, od ustaša, preko četnika, do partizana, a koja zapravo nikad nisu u potpunosti istražena ni objelodanjena. Među njima posebice se ističe pokolj između 1300 i 1400 Hrvata u Donjem Dolcu kraj Sinja, koju je počinila SS-divizija u čijem je sastavu bilo i mnogo srpskih vojnika.

    Osim tog zločina, autor je opisao i mnoge druge, od ustaškog odvođenja Židova u koncentracijske logore, do partizanskog nasilja nad neobranjenim stanovništvom i njihovim prisilnim odvlačenjem u šume i gore. Pritom su Nijemci bili popustljiviji prema četničkim zločinima nego prema ustaškim. Kako Barić kaže: „Nijemci su četnicima dopuštali veće nasilje nad onim Hrvatima koji su bili osumnjičeni za potporu partizanima, primjerice u selima u zaleđu Šibenika.

    Za Nijemce to su bile akcije usmjerene protiv partizana i njihovih suradnika, dok su četnici u tim akcijama za nasilje očito bili motivirani i nesnošljivošću prema Hrvatima.“ Zapravo, Barić vrlo potanko opisuje koliko je ta četnička Kraljeva vojska u otadžbini surađivala s neprijateljem istoga tog kralja za kojega su se, navodno, borili. Ipak, Barić napominje da se ne smije zaboraviti da je srpsku pobunu izazvala nerazboritost hrvatskih ustaških vlasti i ustaški pokolji Srba pri samu osnivanju NDH.

    Ovo veliko dokumentarno djelo o sudbonosnih godinu dana vlasti NDH u Dalmaciji ne slijedi nikakva ideološka frustracija. Autor prilazi temi trezveno i znanstveno, ne štedeći nikoga odgovornosti, ali i ne podliježući ideološkim frazeologijama i tumačenjima, kakve je pobjednik u Drugom svjetskom ratu potezao gotovo pola stoljeća.

    Izvor: narod.hr/matica.hr

    - - - Aktualisiert - - -

    http://www.hrvatski-fokus.hr/index.p...e-clanica-eu-a

  8. #2118
    Avatar von Izdajnik

    Registriert seit
    02.04.2015
    Beiträge
    16.327
    Zitat Zitat von Strahimir I Beitrag anzeigen
    NEPOZNATI DIO HRVATSKE POVIJESTI

    18. svibnja 1941. Rimski ugovori – povijesni pogled na ‘prodaju hrvatske obale Talijanima’



    Rimski ugovori su ugovori koje je Nezavisna Država Hrvatska sklopila s Kraljevinom Italijom u Rimu 18. svibnja 1941. Potpisali su ih Ante Pavelić i Benito Mussolini. Osim kratkog opisa tog događanja, prenosimo sa matica.hr studiozan komentar i osvrt na Rimske ugovore kroz monumentalno djelo „Ustaše na Jadranu“ Nikice Barića koje se na preko 800 stranica bavi ovim gotovo potpuno nepoznatim dijelom hrvatske povijesti. Knjiga studiozno obrađuje vlast Nezavisne Države Hrvatske nad Istrom, Dalmacijom i cijelom hrvatskom obalom nakon kapitulacije Italije 1943. i treba poslužiti svakom građaninu Hrvatske kao uvid u ovu preko pola stoljeća kontroverznu i ispolitiziranu temu.

    Treba istaći da je već prije Rimskih ugovora veliki dio hrvatske obale pripao Talijanima Rapallskim i drugim ugovorima nakon I. svjetskog rata, uključujući i gradove Zadar i Rijeku. Bio je to dio ratnog plijena Italije i predaje hrvatske obale potvrdom srbijanskog kralja koju Hrvatski Sabor nije nikada ratificirao.

    Rimski ugovori – od čega se uopće sastoje?

    Rimski ugovori sastoje se od triju dokumenata: o razgraničenju, o mornarici i o političkim odnosima Italije i NDH. Italiji je temeljem tih ugovora pripalo područje tzv. Prve zone, koje je obuhvaćalo dijelove Hrvatskoga primorja i Gorskoga kotara (bivši kotari Sušak, Kastav, Čabar i dio Delničkoga kotara te grad Bakar i otoci Krk i Rab), kao i dio Dalmacije (zadarski arhipelag i obala od Novigradskoga mora do područja istočno od Splita, sa zaleđem do rijeke Zrmanje i Drniša te svi srednjodalmatinski otoci osim Brača i Hvara, a na jugu otoci Korčula i Mljet te Boka kotorska). Područje tzv. Druge zone, koja se protezala između teritorija Prve zone i linije Vinica–Plitvička jezera–Plješivica–Čabar–Prenj–Troglav, bilo je demilitarizirano te na njemu NDH nije smjela podizati utvrde i vojna uporišta, ni držati ratnu mornaricu. Iako je bilo predviđeno da gradom Splitom i otokom Korčulom upravlja i vlast NDH, to se nikada nije dogodilo. NDH se odrekla držanja vojne mornarice na Jadranu i gradnje vojnih građevina, osim za potrebe policijske i financijske službe. (izvor: enciklopedija.hr)

    NDH na Jadranu nakon kapitulacije Italije 1943. – prešućivana tema

    Često se u modernoj hrvatskoj povijesti izbjegne ili prijeđe preko teme vlasti Nezavisne Države Hrvatske (NDH) na području koje je do 1943. vlast bila u rukama talijanske uprave. Poslije, za vrijeme jugoslavenskoga režima, u široj javnosti kolala je priča da je Poglavnik NDH Ante Pavelić zapravo prodao Dalmaciju Talijanima. Naime, Rimskim ugovorima od 18. svibnja 1941. područja istočnoga Jadrana pripala su Kraljevini Italiji, i vraćena su pod hrvatsko čelništvo tek kapitulacijom Italije u rujnu 1943. Kao i mnoge druge „jednostavne“ istine u povijesti, ni ta tvrdnja o „prodaji“ nije u potpunosti istinita. Zapravo, malo se toga može detaljno saznati o nešto više od godine dana vlasti NDH u Dalmaciji, Istri i Hrvatskom primorju

    Pavelićeva „prodaja Dalmacije“ – povijesne okolnosti, prilike u Europi i svjetski rat

    Daleko najprovokativnija tema koju povlači Barić upravo je ona o prodaji Dalmacije. Barić je mišljenja da se Rimski ugovori trebaju postaviti u povijesno-činjenični spektar tadašnjih prilika u Europi. Velike sile poput Njemačke i Italije unilateralno su anektirale područja koja su smatrala da pripadaju njima. Sjetimo li se samo njemačkoga zauzeća Sudeta ili Anschlussa Austrije, vidjet ćemo da su snažnije sile nametale politička i teritorijalna rješenja slabijim i manjim državama. Isto je bilo s talijanskim pretenzijama na istočni Jadran. I da nije došlo do Rimskih ugovora, smatra autor, Italija bi vjerojatno zaposjela područje Dalmacije te zadržala ona područja koja su joj pripala nakon Prvoga svjetskog rata. Dapače, autor naglašava da je „vodstvo NDH na čelu s Antom Pavelićem, u za nj nepovoljnim okolnostima i suočeno s talijanskom premoćnom vojnom silom, uspjelo ograničiti još veće talijanske teritorijalne zahtjeve i odbiti traženja da NDH bude u još većoj mjeri podređena Italiji“.

    Talijanska se vlast morala tolerirati, ali čim su Talijani napustili istočni Jadran, ustaška je propaganda učinila sve da proglasi povratak svoje vlasti kao pravedan povratak u maticu državu. Zbog toga je napravljeno novo Ministarstvo za oslobođene krajeve, na čijem je čelu bio splitski odvjetnik Edo Bulat. No Ministarstvo zapravo nije imalo odriješene ruke na području Sušaka, Rijeke i Istre, koji su ušli u sastav novoga njemačkog Operativnog područja Jadransko primorje, a u kojem je dijelom ovlasti imala i nova Talijanska Socijalna Republika. Edo Bulat je nakon rata izbjegao s obitelji u Argentinu i ova je knjiga dobrim dijelom razjasnila mnoge tijekove događanja u Dalmaciji zahvaljujući privatnom arhivu obitelji Bulat.

    Barić vrlo detaljno opisuje odnos snaga između građanske i vojne vlasti te ustaša s jedne strane i njemačke vojske, četnika i partizana s druge. Autor ostavlja dojam da je uprava NDH postojano mogla održavati poziciju samo u gradovima, a ponekad ni tamo. Slabe domobranske i ustaške postrojbe bile su izravna posljedica talijanskoga protivljenja stacioniranju hrvatskih snaga za vrijeme njihove vladavine. Kad je u Drnišu uspostavljen VII. ustaški stajaći zdrug za zadarsko područje te vojna posada u Splitu i okolici, to su bili najjači vojni garnizoni NDH. Šibenik je imao vrlo slabe postrojbe NDH, a na dalmatinskim otocima uopće ih nije bilo. To je na kraju dovelo do velike ovisnosti o njemačkoj vojnoj prisutnosti.

    Zašto su Nijemci u Dalmaciji podupirali više četnike nego ustaše?

    Autor vrlo detaljno opisuje ne tako skladne odnose između Nijemaca i hrvatskih vojnika, kao i uporabu četnika od strane njemačkih snaga u obrani od gerilskih napada partizana. Pritom su četnici često palili i pljačkali hrvatska sela te ubijali Hrvate koji su bili vjerni NDH. Za takve zločine nisu odgovarali. Vrlo su zorno opisana zvjerstva koja su činile sve vojne postrojbe, od ustaša, preko četnika, do partizana, a koja zapravo nikad nisu u potpunosti istražena ni objelodanjena. Među njima posebice se ističe pokolj između 1300 i 1400 Hrvata u Donjem Dolcu kraj Sinja, koju je počinila SS-divizija u čijem je sastavu bilo i mnogo srpskih vojnika.

    Osim tog zločina, autor je opisao i mnoge druge, od ustaškog odvođenja Židova u koncentracijske logore, do partizanskog nasilja nad neobranjenim stanovništvom i njihovim prisilnim odvlačenjem u šume i gore. Pritom su Nijemci bili popustljiviji prema četničkim zločinima nego prema ustaškim. Kako Barić kaže: „Nijemci su četnicima dopuštali veće nasilje nad onim Hrvatima koji su bili osumnjičeni za potporu partizanima, primjerice u selima u zaleđu Šibenika.

    Za Nijemce to su bile akcije usmjerene protiv partizana i njihovih suradnika, dok su četnici u tim akcijama za nasilje očito bili motivirani i nesnošljivošću prema Hrvatima.“ Zapravo, Barić vrlo potanko opisuje koliko je ta četnička Kraljeva vojska u otadžbini surađivala s neprijateljem istoga tog kralja za kojega su se, navodno, borili. Ipak, Barić napominje da se ne smije zaboraviti da je srpsku pobunu izazvala nerazboritost hrvatskih ustaških vlasti i ustaški pokolji Srba pri samu osnivanju NDH.

    Ovo veliko dokumentarno djelo o sudbonosnih godinu dana vlasti NDH u Dalmaciji ne slijedi nikakva ideološka frustracija. Autor prilazi temi trezveno i znanstveno, ne štedeći nikoga odgovornosti, ali i ne podliježući ideološkim frazeologijama i tumačenjima, kakve je pobjednik u Drugom svjetskom ratu potezao gotovo pola stoljeća.

    Izvor: narod.hr/matica.hr

    - - - Aktualisiert - - -

    Hrvatska zapravo nije ?lanica EU-a!
    Märchenwelt NDH

    ___________________________

    'Cvikera?' ismijavao i vrije?ao, a 'krvnik' ubijao predstavnike udruga | Dalmatinski portal

  9. #2119
    Avatar von Grdelin

    Registriert seit
    10.11.2006
    Beiträge
    17.157
    Zitat Zitat von Cobra Beitrag anzeigen
    PRIJE 25 GODINA

    19. svibnja 1991. – 94,17 % Hrvata glasovalo za samostalnost Hrvatske!



    Na referendumu je zabilježena rekordna izlaznost od 83,56% hrvatskih glasača, a od njih čak 94,17% zaokružilo je “ZA”!

    Ovako visok postotak izjašnjavanja o samostalnosti koji gotovo da nije i nikada neće imati nijedna država na svijetu posljedica je ne samo plebiscitarne volje Hrvata za svojom državom, već i niza okolnosti: prijeteće velikosrpske agresije, pokolja i masakra hrvatskih policajaca u Borovu Selu, bojkota dijela srpskog stanovništva i pitanja koje je ostavljalo potencijalnu mogućnost udruživanja u konfederaciju.

    Ipak, na ponos Hrvatima ostaje izražena odlučnost u najtežem trenutku povijesti kada su se našli pred genocidom velikosrba: gotovo svi pripadnici hrvatskog naroda glasovali za samostalnost svoje države! Samo nešto više od 1% građana bilo je PROTIV samostalnosti Hrvatske.

    Na današnji dan 19. svibnja 1991. održan je povijesno značajan referendum o hrvatskoj samostalnosti. Odluku o raspisu referenduma donio je predsjednik Franjo Tuđman. Građani su odgovarali sa “ZA” i “PROTIV” na dva postavljena pitanja. Prvo pitanje bilo je “Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije za rješenje državne krize SFRJ)?”.

    Drugo pitanje bilo je “Jeste li za to da Republika Hrvatska ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi (prema prijedlogu Republike Srbije i Socijalističke Republike Crne Gore za rješenje državne krize u SFRJ)?” Na referendum je izašlo 83,56% hrvatskih glasača, a čak 94,17% zaokružilo je “ZA” na prvom pitanju. Za drugo pitanje tj. za ostanak u Jugoslaviji glasovalo je samo 1,2% glasača.

    Sukladno rezultatima referenduma Sabor RH mogao je 25. lipnja 1991. donijeti Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske i Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Izvršenje tih odluka odgođeno je zbog pritiska međunarodne zajednice sve do 8. listopada. Tada je konačno, jedan dan nakon raketiranja Banskih dvora u Zagrebu, prekinuta svaka državno-pravna sveza s Jugoslavijom, te je Hrvatska na temelju referendumske odluke hrvatskog naroda proglasila samostalnost. Time je raskinula sve državne sveze sa jednom od najvećih tamnica naroda svijeta: drugom Titovom Jugoslavijom

    Erinnere mich als wäre es Gestern gewesen. Hab natürlich dafür gestimmt.

  10. #2120
    Avatar von Izdajnik

    Registriert seit
    02.04.2015
    Beiträge
    16.327
    Zitat Zitat von Posa Beitrag anzeigen
    Kroatische Präsidentin zu Besuch bei den persischen Brüdern

    Das hier das Wappen auch falsch ist, stört wohl niemanden

Ähnliche Themen

  1. BF-Nachrichten
    Von Laleh im Forum Rakija
    Antworten: 111
    Letzter Beitrag: 11.01.2014, 03:15
  2. Nachrichten?
    Von Chavo im Forum Rakija
    Antworten: 13
    Letzter Beitrag: 30.12.2010, 01:36
  3. Nachrichten aus Kosova
    Von Feuerengel im Forum Politik
    Antworten: 1
    Letzter Beitrag: 16.10.2005, 13:34
  4. Augewählte Nachrichten
    Von Feuerengel im Forum Politik
    Antworten: 2
    Letzter Beitrag: 06.06.2005, 16:12