BalkanForum - das Forum für alle Balkanesen
Erweiterte Suche
Kontakt
BalkanForum - das Forum für alle Balkanesen
Benutzerliste

Willkommen bei BalkanForum - das Forum für alle Balkanesen.
Seite 322 von 590 ErsteErste ... 222272312318319320321322323324325326332372422 ... LetzteLetzte
Ergebnis 3.211 bis 3.220 von 5899

Nachrichten aus Kroatien

Erstellt von DZEKO, 29.08.2013, 12:32 Uhr · 5.898 Antworten · 177.425 Aufrufe

  1. #3211
    Avatar von Strahimir I

    Registriert seit
    26.08.2009
    Beiträge
    834

  2. #3212
    Avatar von Izdajnik

    Registriert seit
    02.04.2015
    Beiträge
    16.018

  3. #3213
    Avatar von Strahimir I

    Registriert seit
    26.08.2009
    Beiträge
    834
    Govor u Melbourneu iz 1987: Svaka Jugoslavija znači nestanak nas Hrvata





    U društvo visokoobrazovane osobe srednje dobi, u nedjelju 17. srpnja posjetio sam rodno mjesto hrvatskih velikana Antuna i Stjepana Radića – Desno Trebarjevo, koje se nalazi svega petnaestak minuta vožnje automobilom od Siska. Bio sam zgranut koliko je ta osoba malo znala o velikanima hrvatskog naroda, Antunu i Stjepanu Radiću. Stoga nije bilo nikakvo čudo da ta osoba, kao i brojni drugi ljudi te generacije, nikada u životu nije čula za Desno Trebarjevo. To duboko neznanje i nepoznavanje hrvatske povijesti iz prve polovice dvadesetog stoljeća nije samo odraz osobne nezainteresiranosti nego i sustavnog zanemarivanja od strane bivših jugoslavenskih i sadašnjih hrvatskih obrazvojnih institucija, od osnovnih škola do fakulteta. To je je glavni razlog zašto sam za današnji prilog odabrao govor o Lipanjskim žrtvama iz 1928. godine.
    Govor A. Babića na komemoraciji za Lipanjske žrtve u Melbourneu 1987. godine
    Na početku želim zahvaliti svima vama koji ste došli na ovu komemoraciju za Lipanjske žrtve. Ovo je prva komemoracija za STJEPANA RADIĆA i hrvatske narodne zastupnike na koje je izvršen atentat u Beogradu, koju održava mjesni ogranak Hrvatske seljačke stranke u Melbourneu u suradnji s Hrvatskim međudruštvenim odborom za Victoriju, pa želim zahvaliti i svim organizacijama i društvima u okviru Hrvatskog međudruštvenog odbora što su se odazvali pozivu na ovu komemoraciju. Treba, naime, naglasiti da Lipanjske žrtve ne pripadaju samo Hrvatskoj seljačkoj stranci, nego čitavom hrvatskom narodu.

    Braćo i sestre, prije nego što kažem nekoliko riječi o samom atentatu u Beogradu, tj. o događaju koji je osudio na smrt velikosrpsku Jugoslaviju i romantičnu ideju jugoslavenstva, potrebno je za bolje shvaćanje kasnijih događaja ukratko opisati život i rad Stjepana Radića od rođenja pa do atentata u Beogradu.

    Tko je bio Stjepan Radić?

    Stjepan Radić rodio se 11. lipnja 1871. godine kao deveto dijete siromašnih seljačkih roditelja u selu Desno Trebarjevo nedaleko od Siska. Uz pomoć starijeg brata Antuna, Stjepan Radić odlazi u Zagreb na školovanje. No, iako je bio odličan učenik, biva izbačen iz škole u četvrtom razredu gimnazije zato što se suprotstavio tomu da profesori fizički zlostavljaju đake. Tako je Radić četvrti razred gimnazije morao završiti u Karlovcu

    Velike školske praznike između trećeg i četvrtog razreda gimnazije Radić koristi za svoje prvo veliko putovanje po Hrvatskoj. Putujući najviše pješice, mladi je Radić vodio dnevnik bilježeći ono što narod misli i govori. Na tom putovanju Stjepan Radić odlučio je posvetiti se politici, tj. prosvjećivanju i obrani hrvatskog naroda. Nakon odluke da se potpuno posveti narodnom radu, Stjepan Radić nastavlja sa školovanjem i novim putovanjima po Hrvatskoj, najčešće u najtežim uvjetima i stalno proganjan od mađaronske vlasti, kojoj je smetao zato što je budio i osvješćivao svoj hrvatski narod, tj. hrvatskog seljaka, učeći ga da svoju sudbinu i sudbinu Hrvatske uzme u svoje ruke.

    Nakon položene mature Radić putuje i u inozemstvo, gdje proširuje svoje poglede i znanje, ali istodobno i učvršćuje svoju odlučnost da povede beskompromisnu borbu za slobodu hrvatskog naroda i progon Mađara iz Hrvatske. Radićev prvi sukob s mađaronskom vlasti zbio se 1893., kad je na jednoj proslavi napao bana i mađarskog grofa Khuena Hedervaryja. Dvije godine kasnije Radić je zajedno s nekoliko drugih hrvatskih sveučilištaraca zapalio mađarsku zastavu prigodom pohoda austrijskog cara Franje Josipa Zagrebu. Za taj čin Radić je bio osuđen na šest mjeseci zatvora.

    Zbog borbe za slobodu hrvatskog naroda i zbog protivljenja mađarskim vlastima u Hrvatskoj, Stjepan Radić biva isključen sa zagrebačkog sveučilišta, što ga preko Praga i Pešte, odakle također biva isključen, dovodi do Pariza, gdje se 1897. upisuje na Višu školu političkih znanosti.

    Radić završava studij na toj u svijetu poznatoj Slobodnoj školi političkih znanosti s takvim uspjehom da je njegova rasprava za diplomu, pod naslovom: „Suvremena Hrvatska i Južni Slaveni“, dobila najvišu ocjenu. Bila je ocijenjena ne samo kao posve originalno, nego i strogo znanstveno političko djelo, kakvog nema čitava Francuska. Kopiju tog Radićeva djela tražili su za sebe mnogi francuski prvaci u to doba, uključujući i Paula Deschanela, kasnijeg predsjednika Francuske Republike.

    Jedna od najvažnijih ličnosti svog vremena u Europi


    Stjepan Radić nije bio poznat i priznat kao veliki čovjek i vođa hrvatskog naroda samo u Hrvatskoj. Početkom ovog stoljeća, a posebno između 1918. i 1928., pa i nekoliko godina nakon njegove mučeničke smrti, o Radiću su kao o jednoj od najvažnijih ličnosti tog vremena u Europi pisale ne samo sve utjecajnije europske novine, nego i američke, iako je Amerika tada prolazila kroz fazu izolacije od ostalog svijeta. Da bi se dobila prava slika važnosti Stjepana Radića potrebno je naglasiti da se danas, šest desetljeća kasnije, u američkom tisku manje piše o australskim predsjednicima, iako je Australija saveznik Amerike, nego što se pisalo o Stjepanu Radiću. Tome svjedoči i činjenica da je Radić već 1922. godine u knjizi Celebrities of our time, izdanoj u Londonu 1922. godine, bio svrstan rame uz rame s tadašnjim predsjednikom Amerike Wudrowom Wilsonom i poglavarom Katoličke crkve, Svetim Ocem papom. Tu knjigu i brojne druge članke pronašli su hrvatski sveučilištarci u Melbourneu po raznim svjetskim časopisima prije Drugog svjetskog rata. Ja im ovom prigodom želim čestitati na njihovu zanimanju za hrvatsku prošlost, a još više na njihovu trudu da s tom prošlošću nas Hrvata upoznaju australsku javnost, australske političare i sveučilišne krugove.

    Draga braćo i sestre, ako usporedimo ugled koji su Stjepan Radić i hrvatski narod uživali diljem svijeta prije šest desetljeća i ugled koji naši političari, u Hrvatskoj ili u dijaspori, uživaju danas, onda se zaista moramo duboko zamisliti nad svojim radom i posljedicama toga rada, ne samo za ugled Hrvatske i hrvatskog naroda u čitavom svijetu, nego i za našu borbu za slobodu i državnu samostalnost.

    Starčević o Stjepanu Radiću


    Nakon završenoga studija u Parizu, Radić se preko Praga i Zemuna vraća u Zagreb polovicom 1902. godine i ulaže sve napore da ujedini tadašnje brojne hrvatske političke stranke, koje su toliko razjedinjene da nisu predstavljale nikakav otpor mađarskoj vlasti u Hrvatskoj. Taj njegov trud pokazao se uzaludnim, pa Stjepan Radić zajedno s bratom Antunom i nekoliko njihovih bliskih pristaša osniva Hrvatsku seljačku stranku 5. prosinca 1904. godine. Stjepanu Radiću bile su tada svega 33 godine. Stjepan Radić od svoje je najranije mladosti ostavljao dubok dojam na svoje sugovornike, pa tako i na Oca Domovine dr. Antu Starčevića, koji je za Stjepana Radića, dok je on još bio sveučilištarac, rekao: „Ovaj mladi čovjek odigrat će veliku ulogu u hrvatskom javnom životu“.

    Osnivanje Hrvatske pučke seljačke stranke bio je prijelomni trenutak u životu ne samo braće Radić, nego i čitavog hrvatskog naroda. Od toga trenutka počinje aktivno i široko buđenje i osvješćivanje hrvatskog naroda, tj. hrvatskog seljaka, kojeg su tlačili strani gospodari i hrvatska gospoda. Nažalost, Hrvatska pučka seljačka stranka i Stjepan Radić nisu uspjeli zaustaviti razvoj događaja, koji su doveli do stvaranja države Srba, Hrvata i Slovenaca 1918.. Naime, prije Prvog svjetskog rata seljaci nisu imali pravo glasa, pa se Stjepan Radić našao gotovo sam u Hrvatskom saboru uoči stvaranja te umjetne tvorevine. Međutim, to ga nije zaustavilo da u svom glasovitom govoru na sudbonosnoj sjednici Narodnoga vijeća 1918., tjedan dana prije odlaska u Beograd, kaže hrvatskoj gospodi da ne idu u Beograd, da ne srljaju kao guske u maglu, da ne zaključuju jedinstvene vlade s Kraljevinom Srbijom i da ne stvaraju zavjeru protiv Hrvatske i hrvatskog naroda. Već za vrijeme tog govora Radiću su prijetili da će ga ubiti.

    Pobjeda na prvim izborima i poništenje ujedinjenja


    Iako nije uspio zaustaviti tragičan i izdajnički odlazak delegacije Narodnog vijeća u Beograd, Stjepan Radić u novoj državi nastavlja s još odlučnijom borbom za slobodu i državnu samostalnost Hrvatske. Narod sve brojnije prilazi Radiću i Hrvatskoj seljačkoj stranci, tako da već na prvim izborima 20. studenog 1920. Radić i HSS dobivaju većinu glasova u Hrvatskoj. Dva mjeseca nakon tih izbora, 11. veljače 1921., u Zagrebu su se sastali novoizabrani hrvatski narodni zastupnici na čelu sa Stjepanom Radićem. S tog sastanka poslali su pismenu poruku regentu Kraljevine Srbije Aleksandru, u kojoj su izjavili da oni, kao demokratski izabrana zastupnička većina hrvatskog naroda, poništavaju čin Narodnog vijeća iz 1918. o ujedinjenju Hrvatske sa Srbijom. Nekoliko tjedana kasnije, 1. travnja 1921., hrvatski narodni zastupnici prihvaćaju Državno uređenje ili Ustav Neutralne Republike Hrvatske. Za taj su Ustav istaknuti prvaci Hrvatskog proljeća 1971. rekli da predstavlja najbolji temelj što ga mi Hrvati imamo za početak izgradnje slobodne i demokratske države Hrvatske. Naravno da neke dijelove Ustava treba prilagoditi vremenu, ali osnovne postavke tog Ustava ne mogu se, a ni ne smiju mijenjati. Te Radićeve osnovne postavke glase: Sloboda čovjeka, sloboda naroda u slobodnoj hrvatskoj državi. Samo na tim postavkama možemo mi Hrvati danas i sutra temeljiti svoju borbu za hrvatsku državu i osigurati trajan opstanak te države.

    Nakon prvih izbora i prihvaćanja Ustava Neutralne Seljačke Republike Hrvatske dolazi do još većeg progona Radića i njegovih najbližih suradnika. To, međutim, nije spriječilo da HSS na sljedećim izborima 1923. dobije dvostruko veći broj glasova nego 1920. Nakon tih izbora, Stjepan Radić i Hrvatsko narodno zastupstvo daju izjavu da se hrvatski narod plebiscitarno izjasnio da želi živjeti u svojoj samostalnoj hrvatskoj državi. Srpski kralj i njegova čaršija odgovaraju na tu izjavu još većim progonima u Hrvatskoj. Kako bi izbjegao hapšenje, Stjepan Radić napušta Hrvatsku u srpnju 1923. i traži pomoć u Londonu, Beču, Parizu i Moskvi. Godinu dana kasnije Radić se vraća u Hrvatsku bez pomoći velikih sila. Da bi tada izbjegao hapšenje, dugogodišnju robiju i zabranu djelovanja Hrvatske seljačke stranke, mijenja taktiku i priznaje Vladu u Beogradu. Međutim, radost Beograda bila je vrlo kratka. Sada unutar Vlade Radić ne samo da nastavlja, nego još odlučnije pojačava borbu za uspostavu samostalne i suvremene hrvatske države. Bilo je samo pitanje vremena kad će se Hrvatska odcijepiti od Srbije.

    Zločin u Beogradu


    Uvidjevši da ih je Radić nadmudrio, srpski kralj i beogradska čaršija donose odluku da ubiju Radića. Tu odluku u djelo provodi Puniša Račić 20. lipnja 1928. godine za vrijeme zasjedanja u beogradskoj skupštini. Hladnokrvno i proračunato Račić smrtno ranjava Stjepana Radića, ubija hrvatske narodne zastupnike Pavla Radića i Đuru Basaričeka, ranjava dr. Ivana Pernara i seljaka Ivana Granđu. Teško ranjenog Stjepana Radića iz skupštine je izveo i taksijem odvezao u bolnicu tadašnji tajnik HSS-a dr. Juraj Krnjević. Za vrijeme atentata u beogradskoj skupštini nalazio se i dr. Ante Pavelić, kasnije poglavnik NDH, koji je bio zastupnik grada Zagreba.

    Radića su prije tog tragičnog događaja upozoravali da se na njega sprema atentat. On je na to odgovorio: „I ja osjećam da se nešto sprema, ali ja sam kao vojnik u rovu iz kojeg vodim borbu za prava hrvatskog seljačkog naroda. Ili ću iz tog rova izići kao pobjednik ili će me iz njega mrtvoga iznijeti hrvatski narod“. Stjepan Radić bio je neustrašiv vođa svog naroda, koji je interese hrvatskog naroda uvijek stavljao ispred svojih interesa. Radić je živio i umro samo i jedino za Hrvatsku i hrvatski narod. U Ustavu Neutralne Republike Hrvatske, govoreći o obrani i sigurnosti doma i Domovine, Radić je napisao: „Dužnost braniti dom i Domovinu prestaje samo smrću.“ Nakon pobjede na izborima 1920. godine, kad je pušten iz zatvora, na pitanje vlasti što želi za sebe Stjepan Radić je među ostalim odgovorio: „Ja ne želim ništa za sebe. Ali, ja tražim slobodu za svoj narod. “

    Braćo i sestre, pokojni Bruno Bušić u Zagrebu je 1971., povodom obljetnice atentata na Stjepana Radića, u „Hrvatskom tjedniku“ napisao da se ubojstvom u beogradskoj skupštini htjelo ubiti ideju. Ideju za državnom samostalnošću i slobodom hrvatskog naroda. Ali, svi su kasniji događaji do današnjeg dana pokazali da nema te sile na svijetu koja može tu ideju ubiti u nama Hrvatima jer mi Hrvati znamo da samo slobodna i demokratska hrvatska država može garantirati slobodu, budućnost i prosperitet hrvatskog naroda.

    Stjepan Radić, vođa i učitelj hrvatskoga naroda, umro je od zadobivenih rana 8. kolovoza 1928. godine, ali njegov duh i njegova ideja ostali su svijetliti kao neugasiva luč i nakon njegove smrti, možda još i jače nego za njegova života. Ja sam duboko uvjeren da više nije daleko dan kad će se ostvariti ideja za koju su svoje živote dale Lipanjske žrtve i sve druge brojne hrvatske žrtve ovog stoljeća. Velikosrpska Jugoslavija nalazi se u zadnjoj fazi raspadanja. Danas se protiv Jugoslavije ne borimo samo mi Hrvati, nego i Albanci i Slovenci. Velikosrpski Beograd nalazi se u sukobu i sa susjednim zemljama, posebno s Bugarskom i Albanijom. Komadanje Jugoslavije već je počelo na zemljopisnim kartama susjednih država. Sve to upozorava da se pred nama Hrvatima nalaze događaji koji će nam, po treći put u ovom stoljeću, dati priliku da uspostavimo svoju samostalnu i trajnu hrvatsku državu.

    No, poučeni gorkim iskustvima i teškim tragedijama iz prošlosti, mi Hrvati ne smijemo dozvoliti da nam se ponove događaji iz 1918. i 1945. godine. Mi Hrvati jesmo i moramo biti protiv svake Jugoslavije u kojoj će se nalaziti Hrvatska. Jugoslavija ne može postojati ako neće biti diktatorska i velikosrpska. Zato mi Hrvati ne smijemo nikada više prepustiti našu sudbinu u ruke bilo kojeg pojedinca, ma kako velik i zaslužan on bio. Interesi Hrvatske i hrvatskog naroda moraju biti iznad svakog pojedinca. Onima koji zagovaraju i propagiraju jugoslavensku utopiju u bilo kakvom obliku nema mjesta među nama Hrvatima. Nema te demokracije u čije se ime može zagovarati i opravdavati uništenje i nestanak hrvatskog naroda. Svaka Jugoslavija u kojoj se nalazi Hrvatska znači nestanak nas Hrvata kao naroda.

    Što ja mogu danas učiniti za Hrvatsku?


    Hrvatski narod u Domovini Hrvatskoj, vođen duhom i naukom Stjepana Radića, Ante Starčevića i drugih hrvatskih velikana, ispunit će svoju povijesnu zadaću u skoroj budućnosti. No, ni mi u iseljeništvu ne smijemo ostati prekriženih ruku. Naša je dužnost pomoći hrvatskom narodu u domovini, a pomoći ćemo samo onda kad se počnemo pitati: Što ja mogu danas učiniti za Hrvatsku?, a ne: Što će Hrvatska sutra učiniti za mene? Ta naša pomoć bit će najdjelotvornija ako udružimo snage i stvorimo djelotvorno hrvatsko zajedništvo. To zajedništvo danas bi, da su živi, zagovarali i Stjepan Radić i Ante Starčević i svi drugi hrvatski velikani. Jedino kroz to zajedništvo imat ćemo mi Hrvati samo jednu barikadu: onu hrvatsku. Okupimo se oko te hrvatske barikade jer su dani odluke blizu.

    Što znači imati svoju državu za jedan narod najbolje vidimo i osjećamo na svojim leđima mi Hrvati izvan domovine. Svakih nekoliko godina žrtve smo raznih hajki i napada samo zato što nemamo svoju državu. Stoga moramo stalno imati na umu da samo kad Hrvatska bude slobodna i samostalna država, i mi Hrvati u Australiji i u drugim zemljama diljem svijeta bit ćemo priznati kao ljudi i kao narod. Tada nas svijet više neće gledati kao šaku pustolova, četu hajduka i trećerazrednih građana, koji nemaju svoj priznati identitet.

    Bit ćemo priznati i kao ljudi i kao Hrvati jer će iza nas stajati naša hrvatska država, naša hrvatska vlada i naši hrvatski ambasadori u Canberri, Washingtonu, Ottawi i drugim prijestolnicama slobodnog svijeta.

    U to ime, neka je slava Stjepanu Radiću, Lipanjskim žrtvama, Bleiburškim žrtvama i svim drugim hrvatskim žrtvama koje položiše živote na oltar DOMOVINE HRVATSKE.

    Živio hrvatski narod!

    Živjela hrvatska država!

    Hrvatska sloboda, srpanj 1987.

    Autor: Antun Babić


    - - - Aktualisiert - - -


  4. #3214
    Avatar von Izdajnik

    Registriert seit
    02.04.2015
    Beiträge
    16.018
    Wahlkampf in Kroatien: Die russischen Gelder der kroatischen HDZ - Kroatien - derStandard.at ? International

    - - - Aktualisiert - - -

    http://derstandard.at/2000041358359/Wahlkampf-in-Kroatien-Die-russischen-Gelder-der-kroatischen-HDZ

  5. #3215
    Avatar von Strahimir I

    Registriert seit
    26.08.2009
    Beiträge
    834
    U potrazi za Istinom
    CRVENI TEROR – Slovenija i Srbija otišle su dalje u istraživanju komunističkih zločina

    U potrazi za Istinom

    Specijalni odjel MUP-a Slovenije u 20 godina rada evidentirao je 600 lokacija masovnih grobnica, u Srbiji su poimence popisane 59.624 žrtve komunizma



    “Sreten Žujović Crni rekao je: “Strijeljati nekoga – to je tehničko pitanje”, a Đilas dodao: “Ali osnovno je uvjeriti masu u nužnost toga strijeljanja.” Riječi koje je izgovorio Žujović, istaknuti komunist i bliski Titov suradnik, potom uvjereni informbiroovac, koji se zbog toga javno pokajao, zapravo su paradigmatične za ono što su radili jugoslavenski komunisti u vrijeme i neposredno, piše: Ivica Radoš/Vecernji.hr

    Naime, svake godine u svibnju i lipnju održavaju se komemoracije u povodu komunističkih zločina počinjenih “u ime naroda”. Prilika je to da se živi sjete mrtvih koji su bez suda ili kao ratni zarobljenici ili kao civili završili u nekom jarku, jami, tenkovskom rovu ili oknu nekog od rudnika. U istraživanjima tih zločina, nakon pada komunizma, najdalje je otišla komisija vlade Republike Slovenije za rješavanje pitanja prikrivenih grobišta. Specijalni odjel MUP-a Slovenije, koje radi već 20 godina, na čelu s inspektorom Pavelom Jamnikom i prof. Mitjom Ferencom – već je ranije evidentirao 600 lokacija masovnih grobnica u kojima je najmanje 80.000 likvidiranih ratnih zarobljenika i civila.

    Sreten Žujović
    Sreten Žujović
    U Hrvatskoj je bio pokušaj da se obilježe grobišta i ekshumiraju grobna mjesta te popišu žrtve, ali je taj pokušaj propao zbog političkih pritisaka pa saborska komisija posao nije dovršila. Nakon što je 2000. izbore dobio SDP, saborska komisija je dočekana „na nož“. Pa ipak, u Hrvatskoj su bili aktivni povjesničari. Oni su objavili dokumente Ozne na temelju kojih se može identificirati gotovo sedam tisuća ubijenih vojnika i civila. U Hrvatskoj i u BiH na lokalnoj razini objavljeni su brojni žrtvoslovi sa stradalima na križnim putovima, popisi ubijenih svećenika itd. Zahvaljujući tome, poimenice se zna za oko 50.000 žrtava. Na žalost, u Hrvatskoj se zbog ideoloških recidiva pitanje istraživanja žrtava stalno problematizira.

    Za razliku od Hrvatske, na istraživanju komunističkih zločina daleko je otišla i Državna komisija Republike Srbije za tajne grobnice koju vodi povjesničar Srđan Cvetković. U Srbiji su poimenice popisane 59.624 žrtve komunizma, od čega su 33.000 strijeljane, 3000 osuđene. Mnogi su, nakon rata, stradali u logorima u Vojvodini, uglavnom folskdojčeri. Tolike žrtve su utvrđene na osnovi dokumentacije Ozne i državnih i partijskih organa i one nisu konačne. Nedostaje oko 25-30 posto dokumentacije tako da je, prema procjenama Srđana Cvetkovića, broj komunističkih žrtava na području Srbije (uža Srbija i Vojvodina) realno premašuje 70.000.

    Tito, šegrt Kominterne

    No, tko je odgovoran za tolike žrtve? Dokumenti koji bi za masovne zločine izravno teretili Politbiro KPJ svjesno su uništeni ili nisu sačuvani. “Ništa se nije moglo dogoditi bez znanja i odobrenja Politbiroa i Tita, po strukturi stvari. Činjenica je da nemamo sačuvane dokumente koji to jasno govore. U sovjetskom slučaju imamo sačuvane dokumente“, kaže povjesničar Ivo Banac. On smatra da za komuniste nije bilo ništa posebno donositi odluke nakon kojih se provode zločini, što znači da je Tito kao naredbodavac izravno odgovoran za masovne zločine. Slično misli i povjesničar Davor Marijan.

    “Treba voditi računa o tome da je Tito bio šegrt Kominterne, a oni su znali kako se te stvari rade”, kaže Marijan. Povjesničar Josip Jurčević uopće ne dvoji tko je odgovoran za masovne zločine na području Jugoslavije. “Postoje snimke Titovih govora, a u svim dokumentima nastanka Ozne i KNOJ-a jasno je napisano što i kako trebaju raditi. Osim toga, u raznim memoarima ljudi iz Generalštaba o završnim ratnim operacijama vidi se da je isključivo Tito donosio odluke, a oni su bili ti koji su to izvršavali”, dodaje povjesničar Josip Jurčević.

    No, povjesničar Hrvoje Klasić tvrdi suprotno. “Mi nemamo nijedan dokument koji govori o tome da je Tito naredio zločine. Imamo dokumente u kojima Tito govori da treba prestati s takvim stvarima”, tvrdi kontroverzni Klasić, koji dodaje da su za te zločine Tito i CK doduše znali, ali nisu odgovorni. Klasić smatra da je riječ o osveti, a ne pomno planiranim zločinima. „Radilo se o osveti koja je bila stravična i vrlo surova, ali ne mislim da je to neki drugi plan“, veli Hrvoje Klasić, koji je mišljenja da su komunistički zločini, barem oni počinjeni krajem rata, bili upereni prema onima koje se u ratu smatralo odgovornima za rat. „Među vojnicima koji su proljeća 1945. napuštali Zagreb bilo je apsolutno nevinih ljudi.

    Činjenica da su se našli u skupini s onima koje se smatralo odgovornima za zločine koji su počinjeni od 1941. do 1945. dovela ih je u tu situaciju“, obrazlaže Klasić svoju teoriju. Prema njegovu mišljenju, planskih likvidacija bilo je tek poslije završetka rata. Prema Srđanu Cvetkoviću, iz dokumentacije koju je imao na uvidu, proizlazi da su komunistički zločini bili savršeno organiziran proces koji je vodila tajna komunistička policija.

    “Od hapšenja i prosljeđivanja uz torturu do tajnih likvidacija, maskiranja tajnih grobnica i izvještaja knjiga i popisa strijeljanih, od kojih su mnogi sačuvani”, veli Cvetković. “Iskakanja je”, dodaje Cvetković, “bilo, ali su organi sigurnosti i Partije sve to budno nadzirali i vodili, opominjali da se strijelja više ili prekine s tim postupcima kad je trebalo. U Srbiji je to bilo intenzivno već od listopada 1944. pa do polovice veljače 1945. U Hrvatskoj i Sloveniji to je potrajalo do ljeta 1945.”

    Civili zatvoreni u rudniku

    „Kod komunista nema osvete, onog o čemu priča Goldstein. Komunisti se ne svete, oni ubijaju planski“, kaže povjesničar Marijan. “Postojao je vrlo precizan plan za masovne likvidacije zarobljenih u trenucima preuzimanja vlasti. To su činili ljudi koje je Tito odredio. Oni su zarobljenike percipirali kao trenutačnu i buduću opasnost“, objašnjava Josip Jurčević i navodi primjer Hude jame u Sloveniji, rudniku Barbarin rov, u koji su komunisti nagurali na tisuće ratnih zarobljenika i civila te potom zatvorili rudnik.

    “Kad se pogledaju fotografije iz Hude jame, mogu se vidjeti ženske pletenice, a najmlađa osoba s pletenicama imala je 11-12 godina, što je utvrđeno analizom kostiju. Koji su zločin počinile te žene da su se oni njima osvećivali? Osveta je priča koja je davala neku vrstu opravdanja i bila je motivacijski čimbenik. Dakle, nije riječ o osveti o kojoj govore Goldstein, Mesić i Milanović, nego o planu“, kaže Jurčević.

    No, zašto su komunisti bili tako okrutni?

    “Provodili su ono što su mislili da je stvaranje povijesti. To se odnosilo na zarobljene protivnike i na one koji bi mogli biti lideri opozicije, otpora. Daksa je klasičan primjer”, kaže profesor Banac.

    Ivica Radoš/Vecernji.hr

  6. #3216
    Avatar von Izdajnik

    Registriert seit
    02.04.2015
    Beiträge
    16.018
    Mami? oti?ao u USKOK: "Nisam naru?io Cvitanovo ubojstvo" - Vijesti - Index.hr


    Foto: Igor Kralj/PIXSELL, Nacional

    ZDRAVKO MAMIĆ danas je prijepodne u USKOK-u dao izjavu o tome da ne stoji iza prijetnji glavnom državnom odvjetniku Dinku Cvitanu, piše dnevnik.hr.
    "Nemam veze s tim slučajem. Prepoznao sam se u medijskim navodima i došao sam reći da nemam veze s time", kazao je Mamić te najavio press konferenciju u zagrebačkom hotelu Sheraton za 13 sati.
    "Već nekoliko dana vrti se po medijima o ugrozi glavnog državnog odvjetnika i atentatu na njega i njegovu obitelj. Nigdje nisam imenovan, ali dolazile su me stotine ljudi i jučer na utakmici pitati što se to dešava jer su zaključili da se aludira na mene, što sam prepoznao i ja.
    Došao zatražiti poligrafsko testiranje
    Shvatio sam da se aludira na mene i što sam drugo mogao nego zatražiti prijem kod glavnog državnog odvjetnika i razjasniti stvari da se ne osjeća ugrožen od mene, da sam ja tu glavom i bradom i da zatražim poligrafsko testiranje.
    Produžio sam u prostorije USKOK-a, gdje sam inzistirao da me netko primi i gdje sam dao izjavu da sam jako zabrinut jer ako je ugrožen glavni državni odvjetnik onda bi se cijela država trebala dignuti na noge a ne putem medija plasirati takve umobolne konstrukcije. Vidjet ću što će se desiti", dodao je Mamić.
    Mamićevu press konferenciju pratite uživo na Indexu iza 13 sati!

    Podsjetimo, Dinku Cvitanu i njegovoj obitelji je zbog prijetnji pojačana policijska zaštita.
    Nacional u današnjem broju piše kako je moćni Hrvat naručio ubojstvo glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana jer mu je "razbio poslovno carstvo, osujetio kriminalne planove i spriječio nastavak pranja novca preko offshore računa".
    > Nacional: Moćni Hrvat naručio atentat na Cvitana zbog osvete

    "Ubojstvo glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana naručio je moćan Hrvat i to je učinio zbog bezobzirne osvete. Ta se osoba nalazi u ozbiljnim pravnim problemima, suočena je s iznimno dokumentiranim optužnicama, njenim se problemima ne nazire kraj, situacija joj se neprestano komplicira i sve je to dovelo do toga da se Cvitanu pokuša osvetiti ubojstvom. Radi se o osobi koja raspolaže znatnim osobnim bogatstvom i koja to ubojstvo može izdašno platiti. Čini se da je naručitelj svjestan teške, gotovo bezizlazne situacije u kojoj se nalazi. O koliko se bezobzirnom činu radi, pokazuje i to da Cvitanovim ubojstvom ta osoba sigurno ne bi olakšala pravne probleme u kojima se nalazi”, tvrdi za Nacional visoki pravosudni izvor


    - - - Aktualisiert - - -

  7. #3217
    Avatar von NovaKula

    Registriert seit
    24.10.2013
    Beiträge
    8.428

  8. #3218
    Avatar von Strahimir I

    Registriert seit
    26.08.2009
    Beiträge
    834
    21. srpnja 1883. Dalmacija – autonomaši, Orjuna i Hrvati
    Piše: Petar Horvatić


    Dana 21. srpnja 1883. zabilježen je u povijesti hrvatske Dalmacije kao veliki dan. Taj dan uveden je hrvatski jezik kao službeni jezik u Dalmatinskom Saboru.

    Bila je to velika radost za Hrvate Dalmacije i pobjeda hrvatske narodnjačke opcije, a veliki poraz autonomaša koji su svim silama nastojali odvojiti Hrvate Dalmacije od ostatka hrvatskog narodnog bića.

    Dalmatinski sabor utemeljen od austrijskih vlasti 1861. nakon što je pobjedom Napoleona nad Venecijom Dalmacija potpala pod upravu Austrijskog carstva. U Dalmaciju stižu austrijski činovnici Talijani i to uglavnom iz talijanskih dijelova Carstva (današnja sjeveroistočna Italija). Trgovina, sudovi, sve državne institucije i sav promet održava se na talijanskom jeziku, škole su također talijanske, osim nekih pod okriljem Crkve. Stvoren je bio sloj stanovništva koji nikako nije želio čvršće povezivanje sa ostatkom hrvatskog bića.

    To je sprječavalo želju Hrvata južne Hrvatske da se ujedine sa onim dijelom našeg naroda koji je bio pod ugarskom krunom ili dio Vojne Krajine (sjeverna Hrvatska, Slavonija i Srijem, Lika).

    Godine 1882. pobjeđuju narodnjaci (hrvatska opcija) na izborima u Dalmaciji i posljedica toga bilo je uvođenje hrvatskog jezika.

    Tko su zloglasni autonomaši?

    Autonomaši (po splitskom dijalektu „tolomaši“) su bili politička grupacija koja je djelovala u 19. i 20. stoljeću u Dalmaciji, a koja je težila odvojiti hrvatsko biće Hrvata južne Hrvatske od ostatka hrvatskog naroda. Naziv autonomaši prvi se puta spominje 1860., kada je dalmatinski političar Francesco Borelli istupio za autonomiju Dalmacije, a protiv njezina sjedinjenja s Hrvatskom.

    Svoje pristaše regrutirali su prvotno uglavnom iz redova Talijana, talijaniziranih Hrvata, odnarođenih etničkih Hrvata, a kasnije su im se pridružili i pravoslavci Dalmacije osobito kada su se počele preko emisara iz Srbije sustavno širiti ideje Velike Srbije.

    Dakle, autonomaški sloj čine tri dijela stanovništva: malobrojni etnički Talijani, talijanizirani ili odnarođeni Hrvati i pravoslavci u zaleđu Dalmacije. Pojavom države Jugoslavije pojavljuje se i jedan sloj jugoslavenskih nacionalista koji je bio bitno prosrbijanski orijentiran, što se očitovalo njihovim vezama sa Beogradom sve do 1990. To je ujedno jezgra ljudi i ideja koja se protivila hrvatskom identitetu Dalmacije. Njezin utjecaj bitno slabi nakon Domovinskog rata jer je porazom Srba u ratu i raspadom Jugoslavije ta protuhrvatska komponenta je bitno oslabila. Njihova prisutnost u medijima i javnosti danas se ogleda kroz lažne sentimente prema propaloj državi Jugoslaviji ili nekritičko etiketiranje i ismijavanje bilo kakvog hrvatskog identiteta.

    Autonomaši i Orjuna – veze i poveznice

    Orjuna (Organizacija jugoslavenskih nacionalista) bila je ekstremna nacionalistička i teroristička organizacija fašističkog tipa osnovana s ciljem zaštite unitarističke jugoslavenske države. Karakterizira je primjena drastičnih i fašističkih metoda i terora protiv političkih protivnika. Usko je surađivala s četnicima i jugoslavenskom vojskom. Cyprian P. Blamires u svojoj Enciklopediji svjetskog fašizma iz 2006. predstavlja Orjunu kao “najizrazitiji fašistički pokret u Jugoslaviji”.

    Osnovana je 25. siječnja 1921. u Splitu pod imenom Jugoslavenska napredna nacionalistička omladina. Prema gradu Zagrebu, koji je predstavljao središte hrvatskog nacionalnog i državnog identiteta, osjećaju gađenje i upravljaju mržnju, a s druge strane zagovaraju potpunu odvojenost Dalmacije od Hrvatske. Ili barem visoku autonomiju ili federalizaciju Hrvatske. U nukleusu te ideje je orjunaška istovjetnost sa autonomašima pa je parola: „Slaveni možda, Hrvati nikad!“ temeljna poveznica autonomaša i orjunaša.

    Tijekom II. svjetskog rata mnogi orjunaši Hrvati su se priključili četnicima Draže Mihalovića. Stanoviti broj Hrvata iz Dalmacije vjernih srpskom kralju osnovao je Kaštelanski četnički odred, Splitsko-šibenski bataljon i Odred vojvode Birčanina, koji djeluju u sklopu Dinarskog četničkog korpusa na čelu s pravoslavnim raspopom zločincem Momčilom Đujićem.

  9. #3219
    Avatar von Dinarski-Vuk

    Registriert seit
    20.06.2006
    Beiträge
    12.208
    Der IT-Gigant IBM wird also definitiv in Zagreb Fuss fassen, was Kroatien in mehrerlei Hinsicht Vorteile bringen wird. Kroatien hat in diesem Sektor einen sehr guten geschulten Kader und sind gut im Umgang mit Fremdsprachen, sonst hätten sie sich nicht für diesen Standort entschieden. Für den Anfang werden die Amerikaner um die 500 Arbeitsplätze eröffnen die den technischen Support für die globalen Kunden unterstützen und mitwirken werden. Das ist die grösste "Greenfield" Investition in den letzten paar Jahren, worauf die Kroaten nach all den politischen Skandalen stolz sein können. Denn in diesem Bereich liegt die Zukunft.

    Kroatien hat so weit ich das verfolgen kann im Vergleich zu anderen Nachbarstaaten ein gut erarbeitetes Investitions-Förderungsgesetz, dass gute Voraussetzungen für die Anleger bietet, bzw. besonders der Hightech Sektor kann viele Arbeitsplätze schaffen. IBM kann Kroatien sicherlich helfen, eine langfristige und nachhaltige Entwicklung auf einer wissensbasierten Wirtschaft das Wachstum zu fördern.

    Man muss sich das kleine Estland als Vorbild nehmen. Gerade die Mischung als Technologiebegeisterung, die Möglichkeit der Anbieter und kostengünstigen IT-Standort machen sie zu einer grossen Konkurrenz, selbst im Vergleich zu Finnland oder Schweden. Die ex-jugoslawischen Staaten sollten vor allem darauf gerichtet sein, mehr in die soggenannten "MINT"-Fächer zu investieren, sprich Berufen aus den Bereichen Mathematik, Informatik, Naturwissenschaft und Technik. Aber da müssen sie unbedingt die Verwaltung und das Justizwesen verbessern, denn da hinken sie deutlich hinter den anderen Staaten des ehemaligen Ostblocks hinterher.

  10. #3220
    Avatar von Izdajnik

    Registriert seit
    02.04.2015
    Beiträge
    16.018

    Foto: 123rf; Tablice: HAMAG-BICRO

    MNOGI se pitaju što je utjecalo na odluku IBM-a da za lokaciju svog novog "tehničkog centra" odabere Hrvatsku, i je li im se pogodovalo na štetu domaćih kompanija, a odgovori na ova pitanja nalaze se u Zakonu o poticanju ulaganja koji je donesen u rujnu prošle godine.

    Da bi neka firma ostvarila potpore mora uložiti minimalno 50 tisuća eura i otvoriti tri radna mjesta kada su u pitanju mikro poduzetnici, te 150 tisuća eura i 5 novih radnih mjesta, ako se radi o malim, srednjim i velikim poduzetnicima.

    Tvrtkama koje se prijave za potpore prema ovom Zakonu mogu se odobriti porezne potpore, odnosno umanjena stopa poreza na dobit. predviđena su i bespovratna novčana sredstva za ulaganja u dugotrajnu imovinu, koja se odobravaju po isteku prve godine ulaganja, a postoje i bespovratna novčana sredstva za otvaranje novih radnih mjesta koja se također dobivaju po isteku prve godine od njihova otvaranja.

    Aktivnosti za koje se mogu dobiti poticaji podijeljene su u tri kategorije: razvojno-inovacijske aktivnosti, aktivnosti poslovne podrške i aktivnosti usluga dodane vrijednosti.

    IMB-ovo ulaganje spada u kategoriju Aktivnosti poslovne podrške koja obuhvaća: Centre za odnose s kupcima / Korisnicima, centre izdvojenih poslovnih aktivnosti, logističke i distribucijske centre i centre za razvoj informacijsko-komunikacijskih sustava i softvera.



    Porezni poticaji koje dobivaju tvrtke ovise o veličini ulaganja i broju radnih mjesta. Mikro poduzetnici mogu ostvariti poticaje i za male investicije - i od 50 tisuća eura, a stopa poreza na dobit, koja iznosi 20 posto može biti umanjena za 50, 75 i 100 posto, ovisno o veličini investicije.

    Za potpuno oslobođenje od poreza na dobit, koje traje 10 godina, potrebno je uložiti više od 3 milijuna eura i otvoriti 15 ili više radnih mjesta.

    Što se tiče poticaja za otvaranje novih radnih mjesta, oni ovise o stopi nezaposlenosti u županiji u kojoj se pokreće posao.

    Ako je stopa nezaposlenosti do 10 posto, poticaj je 10 posto dvogodišnje bruto 2 plaće, a maksimalno 3 tisuće eura po radnom mjestu. Najveći poticaji su u županijama sa stopom nezaposlenosti preko 20 posto, gdje se po radnom mjestu dobije 30 posto dvogodišnje bruto 2 plaće, a maksimalno 9 tisuća eura.

    Kolike iznose će IBM dobiti kroz poticaje još uvijek nije poznato, jer to ovisi o dinamici realizacije investicije i zapošljavanja. Ministar Panenić kaže da će IBM prvo morati zaposliti ljude, a kada stignu izvještaji, znat će se o kakvim iznosima se radi.

    "Imamo propisan model, tek kad bude izračunata visina investicije i kad se bude vidjelo koliku će imati radnu snagu, onda će Agencija za investicije raditi izračunati kolike će poticaje IBM dobiti.
    Dakle, tek kad dobijemo konkretne brojke onda će biti određen udio poticaja. Oni prvo moraju zaposliti ljude pa dok budu imali prve izvještaje, onda se određuje visina poticaja. Isto tako treba naglasiti da se poticaji ne isplaćuju jednokratno već duže godina", rekao je tehnički ministar gospodarstva Tomislav Panenić za Index.



    Za?to je IBM odabrao Hrvatsku? - Vijesti - Index.hr

Ähnliche Themen

  1. BF-Nachrichten
    Von Laleh im Forum Rakija
    Antworten: 111
    Letzter Beitrag: 11.01.2014, 03:15
  2. Nachrichten?
    Von Chavo im Forum Rakija
    Antworten: 13
    Letzter Beitrag: 30.12.2010, 01:36
  3. Nachrichten aus Kosova
    Von Feuerengel im Forum Politik
    Antworten: 1
    Letzter Beitrag: 16.10.2005, 13:34
  4. Augewählte Nachrichten
    Von Feuerengel im Forum Politik
    Antworten: 2
    Letzter Beitrag: 06.06.2005, 16:12