BalkanForum - das Forum für alle Balkanesen
Erweiterte Suche
Kontakt
BalkanForum - das Forum für alle Balkanesen
Benutzerliste

Willkommen bei BalkanForum - das Forum für alle Balkanesen.
Seite 323 von 594 ErsteErste ... 223273313319320321322323324325326327333373423 ... LetzteLetzte
Ergebnis 3.221 bis 3.230 von 5933

Nachrichten aus Kroatien

Erstellt von DZEKO, 29.08.2013, 12:32 Uhr · 5.932 Antworten · 178.693 Aufrufe

  1. #3221
    Avatar von Strahimir I

    Registriert seit
    26.08.2009
    Beiträge
    844
    EVO JOŠ JEDNOG: Tko je Ozren Pupovac – stručnjak za hrvatsku dijasporu?



    Ozren Pupovac
    - „stručnjak“ za hrvatsku dijasporu – U Rijeci godišnje padne više oborina no u Londonu pa ipak sva ta kiša ne uspijeva isprati crvenu prljavštinu. Očito se radi o gljivicama kojima vlaga godi, a najnovija bi se gljivica trebala pojaviti uskoro, čim riječki rektorat provede „javni“ natječaj za samo jednu osobu – Ozrena Pupovca.

    Početkom šezdesetih, Tito je proglasio Korčulu slobodnim gradom na 24 sata kako bi Fitzroy Maclean mogao tamo kupiti kuću. Očito se komunistički običaji održavaju unatoč „slomu“ komunizma, a to potvrđuje i rektor Riječkog Sveučilišta Pero Lučin koji tek treba provesti taj „javni“ natječaj za uvaženog sina Milorada Pupovca.

    Ozren Pupovac,
    trenutno na postodoktoratu na Sveučilištu Friedricha Schillera u Jeni /kao i Puhovski/, trebao bi na nekom riječkom sveučilištu, najvjerojatnije Filozofskom fakultetu, predsjedavati institutom za – hrvatsku dijasporu. Hrvatska dijaspora zaista zaslužuje takvo nešto, ali, zašto sve ovo u tajnosti, jer dijaspora bi sigurno sufinancirala takav pothvat, i koje su kvalifikacije Ozrena Pupovca za takvo mjesto?

    Nepoznat javnosti, Ozren Pupovac je progovorio o nekoliko „gorućih“ tema, a ta su mišljenja i opaske
    zapisale i objavile Novosti, broj 575, objavljno 25. prosinca (decembra) 2010. godine. Za njega je navedeno da se „bavi marksističkom filozofijom i (post)jugoslavenskim političkim kontekstom“. Prvo, marksistička filozofija bi bila nešto poput okruglog kvadrata, nemoguć pojam jer filozofija uvijek propituje, preispituje i sumnja te joj nikad nema konca, a marksizam je ekonomijsko učenje iz 19. stoljeća opovrgnuto s otprilike 94 milijuna ljudskih žrtava (prema Crnoj knjizi komunizma koju su pisali komunisti), dakle imalo je najdulji i najteži protuargument u povijesti. Naveden je i „(post)jugoslavenski politički kontekst“ kao područje zanimanja podozrivog Ozrena. Čemu taj „post“ u zagradi, neznam, ali Jugoslavija (i dalje) postoji samo u usijanim glavama i umovima dementnih staraca.

    Bio „post“ ili ne,
    ovako govori Ozren: „Prostor povijesti pretrpan je ideologizacijama i to prilično vulgarnim. S jedne strane, to je perspektiva nacije, koja je jedna uska identitetska perspektiva, i koja djeluje tako što uspostavlja neki tobožnji kontinuitet tisućgodišnje kulturne esencije, odnosno čita povijest tako što registrira prisutnost ili odsutnost, slavnu pojavnost ili ugroženosti te esencije u najrazličitijim povijesnim razdobljima, što je u svojoj biti naravno jedan vulgarni anakronizam, jer se identitet onoga što nazivamo ‘nacionalna svijest’ na širokom društvenom planu zbiljski razvija tek u 19. stoljeću.“

    Dakle, perspektiva (gledište) nacije (naroda) je uska identitetska (samobitna) perspektiva. Nu, kad bi se radilo o više naroda unutar jedne države te bi se svi izjašnjavali kao Jugoslaveni, to ne bi bilo usko? Govori on i o „tobožnjem kontinuitetu“ i tvrdi da je narodna svijest stvorena u 19. stoljeću. To je zaista tako, ako se narodnom sviješću smatra samo mahanje zastavama, divljanje na nogometnim utakmicama i stavljanje ruke na srce za vrijeme himne; nu ako su to uvjeti za, primjerice hrvatstvo, onda ja nisam i ne želim biti Hrvat. Hrvati su imali svoju kulturu, jezik i tradiciju prije mnogih velikih europskih „nacija“, a ako se nešto želi okrstiti „vulgarnim anakronizmom“, onda to može biti samo velika Srbija.

    Prema dosadašnjim stavovima, predavanje bi i rad Ozrena Pupovca o hrvatskoj dijaspori bio vrlo jednostran.
    No on nastavlja i kaže dalje:„Očito je dakle da povijest treba u prvom redu osloboditi ideoloških naslaga i pojednostavljivanja i analizirati stvarne procese, od socioekonomskog razvoja i pitanja mogućnosti pravednijeg odnosno više jednakog društva, do samih političkih oblika, odnosno eksperimenata sa predstavljanjem i neposrednom demokracijom unutar jednostranačkog sistema.“ Svakako oči bode „demokracija unutar jednostranačkog sistema“, to bi bilo nešto poput drvenog željeza? Ukoliko to bude tema njegovog daljnjeg rada, svakako ga čeka blistava budućnost, jer na tom polju nitko nikada ništa nije postigao.

    Evo i njegova mnijenja o samoupravljanju:
    „Praxis je u tom kontekstu interesantan zato što se javlja kao reakcija na već postojeću domaću reakciju na staljinizam. Drugim riječima, mislim da je Praxis nemoguće misliti izdvojeno od same doktrine jugoslavenskog samoupravljanja…“ Naravno da je nemoguće, budući da su praxisovci redovito „uništavali“ korčulanske jastoge, škampe i škarpine te za vrijeme tih ručkova i večera od sto ili dvjesto slijedova došli do zaključka da poredak treba mijenjati, jer je nepravedan, ali hrana je dobra i nju ne treba dirati, eventualno pojačati inozemnim vinima. Čovjeku štošta padne na pamet od toliko kolesterola…Tko bi inače mudrovao o komunizmu, a pred nosom su mu Staljinova zvjerstva? Kakva bi bila reakcija javnosti kad bi, primjerice, počeli rješenje društvenih problema tražiti u nacionalsocijalizmu, ali bez hitlerizma?

    Ovo su najkraće crte koje pokazuju kvalifikaciju Ozrena Pupovca za predsjedavanje Institutom za hrvatsku dijasporu.
    On ne da nema veze s hrvatstvom i suvremenom hrvatskom državom; mašta o pravednijem „sistemu“ i samoupravljanju, baljezga o demokraciji u jednostranačju, putuje po Europi i bavi se glupostima 19. stoljeća. Možda on smatra sebe podobnim za poučavanje o hrvatskoj dijaspori jer dosta vremena provodi izvan Hrvatske – pa ipak je bio u Varšavi, Berlinu, Maastrichtu, a sad je u Jeni!

    Jesu li njemu uopće potrebne kvalifikacije?
    Novac je za taj institut (pri rektoratu?) pribavljen, „javni“ će natječaj provesti rektorat Sveučilišta u Rijeci; Centar za studije jugoistočne Europe „trlja ruke“ i raduje se novom „saradniku“, dakle, samo se Ozrena čeka.

    Ako nakon svih ovih godina Milorad Pupovac u svoja prljava protuhrvatska djelovanja uključuje vlastitog sina, vlastitu krv, onda je to pokazatelj da su stvari postale vrlo ozbiljne!

    Josip Gajski/hrsvijet.ne
    t

  2. #3222
    Avatar von Izdajnik

    Registriert seit
    02.04.2015
    Beiträge
    16.203
    Zitat Zitat von Strahimir I Beitrag anzeigen
    EVO JOŠ JEDNOG: Tko je Ozren Pupovac – stručnjak za hrvatsku dijasporu?



    Ozren Pupovac
    - „stručnjak“ za hrvatsku dijasporu – U Rijeci godišnje padne više oborina no u Londonu pa ipak sva ta kiša ne uspijeva isprati crvenu prljavštinu. Očito se radi o gljivicama kojima vlaga godi, a najnovija bi se gljivica trebala pojaviti uskoro, čim riječki rektorat provede „javni“ natječaj za samo jednu osobu – Ozrena Pupovca.

    Početkom šezdesetih, Tito je proglasio Korčulu slobodnim gradom na 24 sata kako bi Fitzroy Maclean mogao tamo kupiti kuću. Očito se komunistički običaji održavaju unatoč „slomu“ komunizma, a to potvrđuje i rektor Riječkog Sveučilišta Pero Lučin koji tek treba provesti taj „javni“ natječaj za uvaženog sina Milorada Pupovca.

    Ozren Pupovac,
    trenutno na postodoktoratu na Sveučilištu Friedricha Schillera u Jeni /kao i Puhovski/, trebao bi na nekom riječkom sveučilištu, najvjerojatnije Filozofskom fakultetu, predsjedavati institutom za – hrvatsku dijasporu. Hrvatska dijaspora zaista zaslužuje takvo nešto, ali, zašto sve ovo u tajnosti, jer dijaspora bi sigurno sufinancirala takav pothvat, i koje su kvalifikacije Ozrena Pupovca za takvo mjesto?

    Nepoznat javnosti, Ozren Pupovac je progovorio o nekoliko „gorućih“ tema, a ta su mišljenja i opaske
    zapisale i objavile Novosti, broj 575, objavljno 25. prosinca (decembra) 2010. godine. Za njega je navedeno da se „bavi marksističkom filozofijom i (post)jugoslavenskim političkim kontekstom“. Prvo, marksistička filozofija bi bila nešto poput okruglog kvadrata, nemoguć pojam jer filozofija uvijek propituje, preispituje i sumnja te joj nikad nema konca, a marksizam je ekonomijsko učenje iz 19. stoljeća opovrgnuto s otprilike 94 milijuna ljudskih žrtava (prema Crnoj knjizi komunizma koju su pisali komunisti), dakle imalo je najdulji i najteži protuargument u povijesti. Naveden je i „(post)jugoslavenski politički kontekst“ kao područje zanimanja podozrivog Ozrena. Čemu taj „post“ u zagradi, neznam, ali Jugoslavija (i dalje) postoji samo u usijanim glavama i umovima dementnih staraca.

    Bio „post“ ili ne,
    ovako govori Ozren: „Prostor povijesti pretrpan je ideologizacijama i to prilično vulgarnim. S jedne strane, to je perspektiva nacije, koja je jedna uska identitetska perspektiva, i koja djeluje tako što uspostavlja neki tobožnji kontinuitet tisućgodišnje kulturne esencije, odnosno čita povijest tako što registrira prisutnost ili odsutnost, slavnu pojavnost ili ugroženosti te esencije u najrazličitijim povijesnim razdobljima, što je u svojoj biti naravno jedan vulgarni anakronizam, jer se identitet onoga što nazivamo ‘nacionalna svijest’ na širokom društvenom planu zbiljski razvija tek u 19. stoljeću.“

    Dakle, perspektiva (gledište) nacije (naroda) je uska identitetska (samobitna) perspektiva. Nu, kad bi se radilo o više naroda unutar jedne države te bi se svi izjašnjavali kao Jugoslaveni, to ne bi bilo usko? Govori on i o „tobožnjem kontinuitetu“ i tvrdi da je narodna svijest stvorena u 19. stoljeću. To je zaista tako, ako se narodnom sviješću smatra samo mahanje zastavama, divljanje na nogometnim utakmicama i stavljanje ruke na srce za vrijeme himne; nu ako su to uvjeti za, primjerice hrvatstvo, onda ja nisam i ne želim biti Hrvat. Hrvati su imali svoju kulturu, jezik i tradiciju prije mnogih velikih europskih „nacija“, a ako se nešto želi okrstiti „vulgarnim anakronizmom“, onda to može biti samo velika Srbija.

    Prema dosadašnjim stavovima, predavanje bi i rad Ozrena Pupovca o hrvatskoj dijaspori bio vrlo jednostran.
    No on nastavlja i kaže dalje:„Očito je dakle da povijest treba u prvom redu osloboditi ideoloških naslaga i pojednostavljivanja i analizirati stvarne procese, od socioekonomskog razvoja i pitanja mogućnosti pravednijeg odnosno više jednakog društva, do samih političkih oblika, odnosno eksperimenata sa predstavljanjem i neposrednom demokracijom unutar jednostranačkog sistema.“ Svakako oči bode „demokracija unutar jednostranačkog sistema“, to bi bilo nešto poput drvenog željeza? Ukoliko to bude tema njegovog daljnjeg rada, svakako ga čeka blistava budućnost, jer na tom polju nitko nikada ništa nije postigao.

    Evo i njegova mnijenja o samoupravljanju:
    „Praxis je u tom kontekstu interesantan zato što se javlja kao reakcija na već postojeću domaću reakciju na staljinizam. Drugim riječima, mislim da je Praxis nemoguće misliti izdvojeno od same doktrine jugoslavenskog samoupravljanja…“ Naravno da je nemoguće, budući da su praxisovci redovito „uništavali“ korčulanske jastoge, škampe i škarpine te za vrijeme tih ručkova i večera od sto ili dvjesto slijedova došli do zaključka da poredak treba mijenjati, jer je nepravedan, ali hrana je dobra i nju ne treba dirati, eventualno pojačati inozemnim vinima. Čovjeku štošta padne na pamet od toliko kolesterola…Tko bi inače mudrovao o komunizmu, a pred nosom su mu Staljinova zvjerstva? Kakva bi bila reakcija javnosti kad bi, primjerice, počeli rješenje društvenih problema tražiti u nacionalsocijalizmu, ali bez hitlerizma?

    Ovo su najkraće crte koje pokazuju kvalifikaciju Ozrena Pupovca za predsjedavanje Institutom za hrvatsku dijasporu.
    On ne da nema veze s hrvatstvom i suvremenom hrvatskom državom; mašta o pravednijem „sistemu“ i samoupravljanju, baljezga o demokraciji u jednostranačju, putuje po Europi i bavi se glupostima 19. stoljeća. Možda on smatra sebe podobnim za poučavanje o hrvatskoj dijaspori jer dosta vremena provodi izvan Hrvatske – pa ipak je bio u Varšavi, Berlinu, Maastrichtu, a sad je u Jeni!

    Jesu li njemu uopće potrebne kvalifikacije?
    Novac je za taj institut (pri rektoratu?) pribavljen, „javni“ će natječaj provesti rektorat Sveučilišta u Rijeci; Centar za studije jugoistočne Europe „trlja ruke“ i raduje se novom „saradniku“, dakle, samo se Ozrena čeka.

    Ako nakon svih ovih godina Milorad Pupovac u svoja prljava protuhrvatska djelovanja uključuje vlastitog sina, vlastitu krv, onda je to pokazatelj da su stvari postale vrlo ozbiljne!

    Josip Gajski/hrsvijet.ne
    t
    An was für Artikeln der Ujoabschaum sich so aufgeilt. Nova Orjuna wird euch alle richten!!!!

  3. #3223
    Avatar von Izdajnik

    Registriert seit
    02.04.2015
    Beiträge
    16.203


    Kako je Imotski otkrio turizam: Smijali su nam se kad smo po?eli graditi, a ljudi sada pla?u kad odlaze iz ovog raja > Slobodna Dalmacija

    - - - Aktualisiert - - -



    http://slobodnadalmacija.hr/dalmacija/split-zupanija/clanak/id/320697/kako-je-imotski-otkrio-turizam-smijali-su-nam-se-kad-smo-poceli-graditi-a-ljudi-sada-placu-kad-odlaze-iz-ovog-raja

  4. #3224
    Avatar von Izdajnik

    Registriert seit
    02.04.2015
    Beiträge
    16.203

    Foto: Pixsell, Index
    UPRAVA Hrvatskih šuma na čelu s predsjednikom Ivanom Pavelićem i članom Uprave Ivanom Ištokom tuži Hrvatske šume jer im nisu isplaćeni bonusi.

    Ivan Pavelić treba dobiti oko 2,3 milijuna kuna, a Ivan Ištok oko 1,6 milijuna kuna.

    Naime, Skupština društva Hrvatske šume, zastupana po bivšem ministru poljoprivrede Tihomiru Jakovini 26. siječnja 2012. godine sklopila je ugovore s Ivanom Pavelićem, kao predsjednikom Uprave Hrvatskim šuma te da Ivanom Ištokom i Marijom Vekić kao članovima Uprave istog društva.

    Index je došao u posjed ugovora koji osim visokih plaća i raznih privilegija, sadrži i članak o isplati bonusa u slučaju ostvarivanja boljih rezultata Društva u razdoblju obavljanja dužnosti predsjednika i članova uprave, i to za svaku poslovnu godinu.

    Zbog članka 5. na sudu

    Prema tom ugovoru Hrvatske šume trebale bi isplatiti oko 5,5 milijuna kuna bonusa Paveliću, Ištoku i Vekić.

    U članku 5. ugovora kojeg su potpisali Jakovina i Pavelić stoji: "U slučaju ostvarivanja boljih rezultata Društva u razdoblju dok Član Uprave obnaša funkciju, za svaku poslovnu godinu (odnosno barem 80 posto poslovne godine) unutar koje je Član Uprave obnašao svoju funkciju, Društvo će mu isplatiti bruto iznos od 0,75 posto razlike između ostvarene neto dobiti tekuće financijske godine i najveće neto dobiti ostvarene u 2009. 2010. i 2011. godini".

    Isti članak nalazi se i u ugovorima Marije Vekić i Ivana Ištoka, no njima je predviđen iznos bonusa od 0,5 posto razlike između ostvarene neto dobiti tekuće financijske godine i najveće neto dobiti ostvarene u 2009. 2010. i 2011. godini.

    Budući da si dosad nisu isplaćivali bonuse predsjednik Uprave Pavelić i član Uprave Ištok zahtijevali su isplatu svih zaostalih bonusa.

    Tako Ivan Pavelić potražuje oko 2,3 milijuna kuna, dok Ivan Ištok potražuje oko 1,6 milijuna kuna, koliko ispada prema izračunima iz ugovora.

    Marija Vekić, kojoj prema ugovoru također pripada kao i Ištoku, oko 1,6 milijuna kuna, nije tužila Hrvatske šume radi neisplate bonusa.



    Hrvatske šume i Ministarstvo poljoprivrede škrti s informacijama

    Budući da je Skupština Društva Hrvatskih šuma koju zastupa ministar poljoprivrede Davor Romić, odbila isplatiti bonuse Upravi, Pavelić i Ištok, su kako doznaje Index, 6. lipnja 2016. Općinskom radnom sudu u Zagrebu podnijeli tužbe protiv Hrvatskih šuma d.o.o. radi isplate bonusa.

    Iz Uprave Hrvatskih šuma samo su nam kratko odgovorili kako je Uprava tražila da se ispune elementi iz ugovora, dok nam detalje nisu dali, pravdajući se obvezom tajnosti ugovora.

    "Uprava je u skladu s Ugovorima o radu tražila od Skupštine Društva ispunjenje svih ugovorenih elemenata. Kako se ugovori o radu Uprave smatraju poslovnom tajnom, to nismo u mogućnosti davati daljnje informacije.

    Kako u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima, trgovačko društvo u odnosu između Uprave i Društva zastupa Skupština Društva, to Uprava nije ovlaštena davati nikakve informacije u svezi s time", stoji u odgovoru iz Hrvatskih šuma d.o.o.

    Upit smo poslali i Ministarstvu poljoprivrede, no također nismo dobili konkretnije informacije osim potvrde o tužbi dvoje članova Uprave.

    "U ovom trenutku možemo potvrditi da su dva člana Uprave Hrvatskih šuma protiv Hrvatskih šuma pokrenula tužbu o navedenoj stvari, o čemu smo obaviješteni pozivom na odgovor na tužbu. Nismo u mogućnosti dati Vam više informacija o cijelom slučaju jer se, kao što smo već naveli, oko istog vodi sudski spor", odgovor je koji nam je stogao iz Ministarstva poljoprivrede.

    Sindikat šumarstva: Ugovor je nemoralan i Jakovina treba odgovarati

    Razgovarali smo i s predsjednikom Hrvatskog sindikata šumarstva, Željkom Kalauzom koji je za Index rekao da je upoznat s tužbama Pavelića i Ištoka i da su njihovi ugovori prije svega nemoralni.

    Klauza je kazao da su rađene usporedbe financijske dobiti s onima iz 2009., 2010. i 2011. godine kad je bila kriza i kad su Hrvatske šume znatno slabije poslovale.

    "Na temelju toga sad članovi Uprave trebaju dobiti milijunske bonuse koje pak Ministarstvo ne želi isplatiti pa su ih ovi iz Uprave tužili. Odnosno Uprava Hrvatskih šuma je tužila Hrvatske šume.

    Njihovi ugovori su tajna što isto smatramo nedopustivim. Zašto bi plaće Uprave trebale biti tajne. Te ugovore potpisao je bivši ministar Tihomir Jakovina koji treba odgovarati za to.

    Ovako visoka financijska dobit u zadnjih par godina postignuta je prije svega zbog smanjivanja broja radnika.

    Imamo 1200 radnika manje nego smo imali primjerice 2009. godine. Tako da dobit iz 2013., 2014. i pogotovo 2015. nije usporediva s onom iz 2009., 2010. i 2011. godine.

    Uz to Pavelić je 2013. digao cijene jer se roba na tržištu počela tražiti.

    Znači imamo skuplju robu, 12000 radnika manje za vrijeme Pavelića, a uz to je radnicima smanjio i niz prava kao što je broj dana godišnjeg, zatim smo se 2014. morali odreći božićnica 2014. Smanjili su dnevnice.

    Samo su u 2014. na radnicima uštedjeli 40 milijuna kuna. Uz to se ne zapošljava, ako se i zaposli onda se to radi preko agencija", kaže Klauza.

    Radnicima po kunu

    Upravu na čelu s Pavelićem proziva da je nakon ovih ugovora vidljivo da je radila samo za svoju dobrobit.

    "Pavelić nam je na sastancima govorio da je cilj njegove Uprave dobrobit poduzeća, a pritom je mislio samo na svoju dobrobit.

    Oni sad traže višemilijunske bonuse, a nama su za 2012. i 2013. isplatili kunu stimulacije svakom. Samo 1 kunu. Rekli su tad da ne smiju više jer se boje reakcije javnosti ako isplate više.

    Zahvaljujući lošim potezima Hrvatske šume su i izgubile novac. Tako je 22 radnika iz Delnica te po jedan i Vinkovaca i direkcije dobilo otkaze, a potom su tužili tvrtku i Hrvatske šume su izgubile spor i morale platiti preko 3,5 milijuna kuna odštete i još ih vratiti na posao.

    Izgubili su i tužbu jer smo ih tužili radi neisplate stimulacija, samo za sudske troškove tvrtka je morala platiti 670.000 kuna.

    Dakle Uprava je loše radila jer što god smo tražili po kolektivnom ugovoru, morali smo to izboriti sudskim putem", zaključio je Klauza na kraju

    OVAKO PLJA?KA SDP Direktorima Hrvatskih ?uma zajam?ili bonuse od 5.5 milijuna na?ih kuna - Vijesti - Index.hr

  5. #3225
    Avatar von DZEKO

    Registriert seit
    09.08.2009
    Beiträge
    51.965
    Ante, ich erwarte eine Erklärung, gdje nestade H!

    http://bportal.ba/asanaginica-u-rvat...li-se-smijati/

  6. #3226
    Avatar von daro

    Registriert seit
    15.07.2015
    Beiträge
    6.378
    Das H za Hrvat wurde mit A für Alija ausgetauscht.

  7. #3227
    Avatar von Izdajnik

    Registriert seit
    02.04.2015
    Beiträge
    16.203
    Zitat Zitat von DZEKO Beitrag anzeigen
    Ante, ich erwarte eine Erklärung, gdje nestade H!

    ?Asanaginica u Rvatskoj': Plakati ili se smijati? | Bportal
    Die erste Version hieß so, bzw. noch etwas anders, glaube mit z, statt c. Ich denke mal, dass damals die Sprache noch nicht so vereinheitlicht war, jedenfalls gibt es diverse Versionen und die offizielle ist Hasanaginica und wird auch so im kroatischen Lehrplan geführt.

    Bei uns fällt häufig das H weg Hajduk = Ajduk zb. Aber auch mal das L, wie bei Ljubav = jubav



    Bei dem Nummernschild, weiß jeder, dass der aus Dalmatien ist

  8. #3228
    Avatar von Izdajnik

    Registriert seit
    02.04.2015
    Beiträge
    16.203
    Novosti Crna kronika
    SAVJETNIK I SKRBNIK

    25.07.2016. | 10:08

    Otkrivamo tko je kriminalac iz Srbije kojem Mamić šalje novac u Remetinec


    Piše JL
    Foto Davor Pongračić / HANZA MEDIA

    Podijeli na Facebook-u Podijeli na Twitter-u Pošalji na email
    Kriminalac iz Srbije s kojim se Zdravko Mamić zbližio tijekom svog boravka u Remetincu i kojemu je nedavno u Zagrebu ugostio obitelj kada su ga došli iz Srbije posjetiti u zatvoru pripadnik je Pink Panthera, Aleksandar Tasić zvani Aca (46), kojega je policija s još nekoliko “panthera” uhitila u tajnoj zasjedi u Zagrebu 2. lipnja prošle godine zbog optužbi da su planirali izvršiti pljačku dostavnog vozila Fine, doznaje Jutarnji list.

    Navodno se upravo na ovome poznanstvu Mamića i Pink Panthera bazira informacija kako se sprema likvidacija glavnoga državnog odvjetnika Dinka Cvitana, iza koje po toj informaciji stoji Mamić.
    Ovaj podatak o razlogu zbog kojega je neformalno osumnjičen za naručivanje Cvitanova ubojstva iznio je na konferenciji za novinare u Sheratonu dan ranije sam Mamić rekavši kako mu se pokušava napakirati da s jednom osobom s kojom je dijelio ćeliju stvara neku organizaciju koja pokušava izvršiti atentat.
    NOVAC ZA KANTINU - U zatvoru sam u sobi bio s jednim Srbinom, jednim Kameruncem i jednim Albancem. Kada sam izašao iz pritvora, rekao sam da ću im slati po 2000 kuna za kantinu dok su god u Remetincu. Vrlo brzo nakon mene je otišao taj Kamerunac, ostala su dvojica i ja sam tome Srbinu i tome Albancu slao po 2000 kuna za kantinu. U međuvremenu je Albanac negdje otišao na izdržavanje pa sam izgubio kontakt s njime, Srbin je još uvijek u Remetincu i ja mu i dalje šaljem po 2000 kuna za kantinu. Evo, prekjučer sam mu poslao 2000 kuna jer se uplaćuje 21. u mjesecu. U međuvremenu, kada sam izašao iz pritvora, stupio sam u kontakt sa suprugom i jednog i drugoga zatvorenika.
    DOVOĐENI U LANCIMA - Između ostaloga sam ugostio suprugu i sina zatvorenika iz Beograda, bili su moji gosti, ja sam ih smjestio, ja sam ih dočekao i platio njihov boravak, igrao se s tim maličkim. Sada je stvorena podloga i konstrukcija nekih prljavih mozgova koji hoće napraviti priču kako ja na slobodi s nekim ljudima koji su u Remetincu stvaram nekakvu mrežu i spremam atentat na gospodina Cvitana i njegovu obitelj - rekao je Mamić na konferenciji za novinare ne imenujući tko je ta osoba iz Srbije s kojom je bio u ćeliji.
    Međutim, uspjeli smo doznati kako je ćeliju s Mamićem dijelio upravo Tasić (na fotografiji u bijelo-crvenoj majici) te da je njegova supruga sa sinom dolazila u Zagreb u posjete, kao i da Mamić Tasiću uplaćuje novac u kantinu.
    Tasić je prošle godine uhićen u Zagrebu s grupom kriminalaca iz Srbije, BiH i Crne Gore, u spektakularnoj akciji, a nakon jednogodišnjeg postupka nedavno je na osnovi Uskokove optužnice nepravomoćno na zagrebačkome Županijskom sudu osuđen na tri godine i tri mjeseca zatvora.
    Čitavu šesteročlanu skupinu koju je predvodio Dejan Kostić (47) hrvatska policija je po svemu sudeći imala pod nadzorom čim su ušli u zemlju, a zatim im je u televizor podmetnuta kamera koja ih je čitavo vrijeme snimala dok su oni planirali pljačku.
    Kada je akcija finalizirana, Kostića, Tasića, Tasićeva kuma Milosava Veskovića, Pavla Stevića, Vladu Tomanića te Sašu Antonića uhićivali su pripadnici specijalne policije, jer je zaključeno kako je riječ o opasnim osobama.
    U pretrazi njihovih stanova pronađena je automatska puška i nekoliko pištolja, lažne uniforme specijalne policije, mobiteli, velika količina streljiva, što je sve trebalo biti korišteno u pljački.
    Također, tijekom suđenja sva su šestorica u sudnicu dovođena s lancima na rukama i nogama budući da se radilo o osobama za koje je policija procijenila da bi mogle pokušati bijeg.
    Kako smo neslužbeno doznali, Tasićeva supruga, koju je Mamić prema vlastitim riječima ugostio, u posjet mužu dolazila je prosječno jedanput mjesečno već posljednjih pola godine.
    Također zanimljivo, uvijek kada bi u zatvoru posjetila supruga, posjećivala bi i svojega kuma, odnosno kuma svojega supruga, šestookrivljenoga Milosava Veskovića (38). Vesković je pak u istome postupku osuđen na četiri godine zatvora.
    Premda su u Zagrebu uhićeni prije planiranog napada, i Tasić i Vesković su osobe koje imaju prilično debele policijske i sudske dosjee pa je policija, ako ih je smatrala potencijalnom opasnošću za život glavnoga državnog odvjetnika, za to imala solidne osnove.
    POZNATI U REGIJI - Naime, obojica su, ali i druga uhićena četvorica, već ranije ili osuđivana ili se protiv njih vode postupci u nizu slučajava, uglavnom u regiji. Najčešće se radi o djelima kakvo su vjerojatno pripremali u Zagrebu, dakle o oružanim pljačkama ili novčarskih institucija ili kombija za prijevoz novca u Srbiji, BiH i Crnoj Gori, te su prije dolaska u Zagreb neki od njih služili i zatvorske kazne.
    Također Vesković je u BiH bio osumnjičen kao pripadnik skupine kriminalaca iz istočnoga Sarajeva predvođene Darkom Elezom, a sumnjiče ih i za pet likvidacija. Veskovića se unutar te skupine teretilo za nekoliko pljački.
    Neke od članova te skupine povezuje se sa spektakularnom pljačkom pošte u Splitu 2008. kada je ukradeno 15 milijuna kuna. Dakle, riječ je o ljudima koji, premda se nalaze iza rešetaka, sasvim sigurno imaju veze u kriminalnom miljeu u regiji, piše Jutarnji.


    Otkrivamo tko je kriminalac iz Srbije kojem Mami? ?alje novac u Remetinec > Slobodna Dalmacija

    Was es nicht alles gibt... Dreckspack

  9. #3229
    Avatar von Strahimir I

    Registriert seit
    26.08.2009
    Beiträge
    844
    Povijesnice Reagiranja
    Dr. Begonja: Kako je moguće da talijanski fašisti sudjeluju u antifašističkome ustanku?

    Svake godine tijekom mjeseca srpnja započinje u Republici Hrvatskoj rasprava u svezi događaja u Srbu od 27. srpnja 1941. godine. Naime, činjenično dileme zapravo i ne bi trebalo biti, ali ipak u Hrvatskoj prevladavajuće predrasude i ideološki dogmatizam kod pojedinaca ne dopuštaju da se problematika postavi na svoje pravo mjesto i na taj način konačno arhivira.

    Upravo iz tih razloga potpuno poznati i nedvojbeni slijed događaja uporno se pokušava prikazati u drugačijem svijetlu, prikrivajući činjenice i pritom projicirajući nametano dominantnu ideološku matricu, piše dr. sc Zlatko Begonja čiji povijesni pregled tih događaja donosimo u nekoliko nastavaka.

    Stevo Rađenović odabrao Srb kao sjedište djelovanja

    Niko Novaković-Longo nastavio je djelovati s istih političkih pozicija i u početnom ratnom razdoblju 1941., i to, dakako, posebno aktivno od trenutka uspostave NDH. U takvim je okolnostima, s glavnim ciljem ostvarenja svojih ključnih političkih težnji izraženih još iz razdoblja uspostave Banovine Hrvatske, sada bio predvodnik prikupljanja novih srpskih potpisa sa zahtjevom upućenim talijanskoj vladi, da se hrvatski krajevi u kojima živi srpsko pučanstvo, u cijelosti pripoje Italiji. Takvu je inicijativu pokretao na osnovi navodno prikupljenih potpisa ‘100 hiljada Srba Dalmacije i Like’, te ih prosljeđivao predstavnicima talijanskih fašističkih vlasti tijekom svibnja 1941. najprije u Zadru, a potom i u Splitu.



    Na prostoru Like istu je takvu političku akciju provodio Stevo Rađenović, koji je za središte svoga djelovanja odabrao mjesto Srb. Navedenom dvojcu u ovakvim političkim inicijativama aktivnu su potporu pružali Boško Desnica, Vladan Desnica, Vaso Miljuš, Petar Knežević, Tode Novaković, zatim pravoslavni svećenici Ilija Zečević, Sergije Urukalo, arhimandrit Bukurović, Petar Stojsavljević i ostali.

    Među Srbima prevladavajuće političko ozračje usmjereno u pravcu ostvarenja postojeće težnje za otkidanjem dijela hrvatskog teritorija, te usporedo s time inicijative pojedinih komunista o nametanju uvezenih revolucionarnih aktivnosti, i sve to uz tadašnju vojno-političku potporu talijanskih fašista, presudno su utjecali na pokretanje srpske oružane pobune.

    Dakako, mora se priznati kako je i tada vidno pogrješna režimska politika NDH prema Srbima bitno utjecala na tijek događaja što su slijedili. Naime, četnici i mali broj komunista s toga područja, podudarajući se u glavnom zajedničkom političkom cilju slamanja NDH, pokrenuli su akcije koje su za posljedicu imale stradanje golemog broja nevinih hrvatskih žrtava.

    Tako je u svojim osvrtima na promatrani tijek zbivanja jedan od suvremenika, komunistički aktivist Gojko Polovina, pored ostaloga, naveo kako su 27. srpnja 1941., u ranim jutarnjim satima, on i dvojica njegovih prijatelja primili vijest da se u okolici Drvara vodi oružana bitka.

    To je saznanje prema njegovoj tvrdnji, izravno utjecalo na njihovu odluku o prekidu nastavka puta prema Drvaru i zaustavljanju u zaseoku Zavlaka smještenom nedaleko od željezničke postaje Lička Kaldrma, a koji se nalazio na uskotračnoj pruzi Drvar – Knin. U nastavku Polovina tvrdi kako su u takvim okolnostima zapovjedili početak oružane borbe, te o tom postupku porukom upoznali istomišljenike u Drvaru.

    Nadalje, u svojim sjećanjima priznaje i to kako ga je ozbiljno zabrinjavala činjenica o početku borbenih aktivnosti ‘bez prethodnog odobrenja CK’. U tom smislu naveo je i pristigli prigovor Oblasnog komiteta KPH za Dalmaciju, iz kojega je bilo vidljivo protivljenje takvu razvoju događaja u Lici. Napominje kako je u dostavljenom prosvjedu Oblasnog komiteta navedeno da je Polovina ‘zloupotrebio svoj položaj i stavio se u ime Partije na čelo srpskih nacionalista, u stvari četnika, u njihovom šovinističkom obračunu sa ustašama, i to sve pod, izgovorom spašavanja srpskog naroda od ustaškog pokolja’.

    Gojko Polovina odbio strijeljati Đoku Jovanovića

    Nekoliko dana kasnije, kada je ova oružana pobuna dostigla šire razmjere, iz Knina je tzv. Štabu gerilskih odreda stigao poziv za sudjelovanjem na ‘savetovanju Srba Like i severne Dalmacije’, koji se pripremao u dogovoru s talijanskim vojnim predstavnicima, te se trebao održati 11. kolovoza 1941. u mjestu Otrić (na željezničkoj postaji Zrmanja). Prema navodu Polovine, tzv. Štab gerilskih odreda je, bez konzultacija s višim partijskim instancijama, u Otrić na dogovoreno savjetovanje poslao Boška Rašetu i Đoku Jovanića.

    Zaključci s održanog savjetovanja bili su svedeni na to kako će se narod ‘u srpskim autonomnim općinama’ boriti protiv komunista i svih onih koji bi pokušali napasti talijanske oružane postrojbe. U međuvremenu, nakon što je saznao za tako postignute dogovore, član i za to područje određeni predstavnik CK KPJ i CK KPH Marko Orešković, prema tvrdnji Polovine, kazao je kako nema drugih mogućnosti nego da u ime CK KPH osudi Đoku Jovanića na smrt.

    Pritom je odredio Polovinu da formira sud koji bi trebao izreći kaznu i strijeljati Đoku Jovanića. Dobiveni zahtjev Polovina je odbio izvršiti uz obrazloženje da bi to bio ‘težak udarac za ustanak srpskog naroda cele Like’, premda se i kasnije od strane CK KPH ustrajavalo na provedbi takve kazne.

    O navedenim zbivanjima svjedočanstvo je iznio i Đoko Jovanić, drugi suvremenik koji je u tom pogledu znakovito zabilježio kako na početku ovih događaja nije postojala orijentacija na narodnooslobodilačku borbu i partizansko ratovanje. Kazao je i to kako je oružani prepad na mjesto Srb izveden 27. srpnja nešto poslije 13 sati. Prema njegovoj tvrdnji proveli su ga ‘ustanici bosanskih sela Begluka, Bosanskih Osredaka i Krčkog brda, te gerilski odred Neteke s ustanicima iz Srba (iz logora u Bogutovcu)’.

    Prema njegovu svjedočenju spomenute snage brojile su oko 150-200 naoružanih osoba. Napomenuo je i to kako se ustaška vlast sa svega 4-5 ljudi povukla u nepoznatom pravcu. Naravno da su ovaj događaj slijedile i druge oružane aktivnosti.

    Sva zbivanja bila su opterećena i međusobnim verbalnim sukobljavanjima većine deklariranih četnika i malobrojnih komunista, upravo zato što su jedni i drugi težili ostvarenju vojno-političke dominacije nad pokrenutom oružanom pobunom. Pod takvim okolnostima isključivo četnički orijentirani pojedinci poput Pajice Omčikusa, Miloša Torbice, Ise Lukića, Steve Rađenovića, Jove Keče i ostalih, ustrajavali su na zahtjevu za poštivanjem ranije postignutih dogovora s Talijanima u Benkovcu od 23. srpnja 1941. godine.

    Naime, prema njima su se kninsko i gračačko područje, sada uz dodatak i donjolapačkog, trebali naći u sklopu anektiranoga talijanskog teritorija. Takva su politička stajališta nailazila na apsolutno odobravanje srpskoga stanovništva u spomenutim krajevima, što je za posljedicu imalo njihovo potpuno opiranje bilo kakvu sukobu s talijanskim fašističkim postrojbama.

    U nastavku Đoko Jovanić tvrdi kako je kod srpskoga pučanstva na osnovu uspostavljenog ozračja bitno prevladala četnička politička orijentacija. Usporedo s time, prema njegovu navodu, uslijedili su i talijanski pozivi za održavanjem pregovora 11. kolovoza 1941. u mjestu Otrić pa je zbog toga dan ranije, 10. kolovoza, u Donjem Lapcu na inicijativu Polovine održan sastanak tzv. Štaba gerilskih odreda za D. Lapac i Srb.

    Tu je odlučeno kako će na predviđene pregovore krenuti Đoko Jovanić, Dušan Mileusnić i Boško Rašeta. Međutim, nakon što su istoga dana odabrani pregovarači došli u Srb, tamo je na izričito traženje okupljenoga srpskog stanovništva ustanovljena nova pregovaračka skupina u sastavu: Stevo Rađenović, Boško Rašeta, Đoko Jovanić, Dušan Mileusnić i Miloš Torbica.

    Odatle proizlazi da su se izaslanstvu određenom po tzv. Štabu gerilskih odreda naknadno pridružili u zajedničkom poslu nesporno četnički orijentirani Stevo Rađenović i Miloš Torbica. Dogovoreni sastanak održao se u Otriću 11. kolovoza i na njemu su doneseni ranije spomenuti zaključci.

    Nakon toga, Đoko Jovanić tvrdi kako je pozvan 13. kolovoza u Drvar gdje je podnio izvješće Marku Oreškoviću, koji je takve razgovore osudio i tretirao popuštanjem fašističkom pritisku, te da će u tom smislu tražiti odgovornost za sudionike razgovora.

    (nastavlja se)

    * Piše: dr. sc. Zlatko Begonja, zaposlenik je Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru i zaposlenik je Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru od rujna 2004., te se od 2009. nalazi na mjestu upravitelja. Član je uredništva i tehnički urednik znanstvenog časopisa Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru.
    * Izvor teksta: Hrvatski tjednik/Narod.hr

  10. #3230
    Avatar von Izdajnik

    Registriert seit
    02.04.2015
    Beiträge
    16.203
    H?SP Split: Gradona?elni?e, zabranite srpski dernek u na?em gradu! | Dalmatinski portal

    Die wahren Probleme im Land werden von aufrechten, wie Stracimir und Marijo angesprochen. Danke, dass ihr uns vor den Cetniks beschützt!!!

Ähnliche Themen

  1. BF-Nachrichten
    Von Laleh im Forum Rakija
    Antworten: 111
    Letzter Beitrag: 11.01.2014, 03:15
  2. Nachrichten?
    Von Chavo im Forum Rakija
    Antworten: 13
    Letzter Beitrag: 30.12.2010, 01:36
  3. Nachrichten aus Kosova
    Von Feuerengel im Forum Politik
    Antworten: 1
    Letzter Beitrag: 16.10.2005, 13:34
  4. Augewählte Nachrichten
    Von Feuerengel im Forum Politik
    Antworten: 2
    Letzter Beitrag: 06.06.2005, 16:12