BalkanForum - das Forum für alle Balkanesen
Erweiterte Suche
Kontakt
BalkanForum - das Forum für alle Balkanesen
Benutzerliste

Willkommen bei BalkanForum - das Forum für alle Balkanesen.
Seite 67 von 596 ErsteErste ... 175763646566676869707177117167567 ... LetzteLetzte
Ergebnis 661 bis 670 von 5958

Nachrichten aus Kroatien

Erstellt von DZEKO, 29.08.2013, 12:32 Uhr · 5.957 Antworten · 179.324 Aufrufe

  1. #661
    Avatar von Izdajnik

    Registriert seit
    02.04.2015
    Beiträge
    16.238


    "NA KOMEMORACIJI za Jasenovac ne komemorira se žrtva, ne osuđuje počinitelj zločina, već se ona zloupotrebljava za rehabilitaciju jugoslavenskoga komunizma koji sam po sebi, u sebi, u svojem temelju, ima zločin", rekao je današnji ministar kulture Zlatko Hasanbegović, gostujući u svibnju prošle godine u emisiji Bujica.

    Podsjetimo, emisiju Bujica vodi osuđeni diler Velimir Bujanec, koji, osim pravomoćne presude zbog toga što je prostitutke plaćao kokainom, ima i priličan broj skandala zbog veličanja fašizma. Unatoč tome, Bujanec je rado viđen gost na HDZ-ovim događanjima, a zbog podržavanja Kolinde u kampanji pozvan je i na inauguraciju.

    Hasanbegović, odnedavno ministar kulture, pozvan je u emisiju kao povjesničar i član Počasnog bleiburškog voda.

    Problem mu je državno pokroviteljstvo nad komemoracijom
    Sporan navod o Jasenovcu uslijedio je nakon što je Bujanec u emisiju telefonski uključio bivšeg policajca koji je kazao kako je radeći na osiguranju skupa u Jasenovcu, rekao kako je gotovo svaki put kad je osiguravao skup, primijetio da su ljudi prilikom intoniranja hrvatske himne "začepili uši, pljuvali te psovali majku ustašku".

    Hasanbegović je odgovorio sljedeće:

    "Pa gledajte, živimo u demokratskoj državi i u krajnjoj liniji po mome sudu ni to nije problem. Problem je državno pokroviteljstvo nad takvim događajima i, zapravo, ono što se iz godine u godinu događa, a zašto se optužuje bleiburška komemoracija, a to se upravo događa na jasenovačkoj komemoraciji", odgovorio je Hasanbegović da bi utvrdio da se u Jasenovcu po njegovom mišljenju rehabilitira jugoslovenski komunizam.

    Kontroverzni povijesničar, a sada i ministar kulture Hasanbegović, već se proslavio izjavom da je antifašizam floskula, kao i po svojem divljenju liku i djelu nacističkog imama.
    > Ministar kulture Hasanbegović divi se nacističkom imamu

    Svjetski mediji, već su se raspisali o "hrvatskoj sramoti - ministru kulture", dok je centar Simon Wiesenthal poslao hrvatskoj Vladi oštro pismo u kojem traže hitnu smjenu ministra kulture, šokirani njegovim neutemeljenim i potpuno nepreciznim komentarima vezanima uz povijest Hrvatske za vrijeme Drugog svjetskog rata i Holokausta.

    > Svjetski mediji o hrvatskoj sramoti - ministru Hasanbegoviću
    > Lovac na naciste Zuroff: Sramotite se pred svijetom, smijenite fašista Hasanbegovića

    Izjava o Jasenovcu, Hasanbegoviću, a ni hrvatskoj Vladi, sasvim sigurno neće ići u prilog.



    Bei dem fetten Ujo ist er ja richtig gut aufgehoben

  2. #662
    Avatar von Strahimir I

    Registriert seit
    26.08.2009
    Beiträge
    848
    Igor Vukić: NDH i ZAVNOH u Ustavu bi trebali zamijeniti mjesta


    Prije nekoliko tjedana u Zagrebu je gostovao beogradski povjesničar Srđan Cvetković. Na znanstvenom skupu u Hrvatskom institutu za povijest Cvetković je govorio o rezultatima istraživanje partizansko-komunističke represije koja je u Srbiji kulminirala od 1944. do 1946. godine.

    Kao član državne komisije za istraživanje događaja iz tog razdoblja, Cvetković je imao pristup tajnim arhivima. Ondje su pronađene „knjige streljanih“, s detaljnim popisima žrtava Ozne i KNOJ-a. U te dvije godine partizanski su egzekutori samo u Srbiji, prema popisima koje su sami pedantno sastavljali, smaknuli 59.000 ljudi!

    Od toga su 89 posto bile građanske osobe, a 20 posto strijeljanih bilo je mlađe od 18 godina! U nekom od 211 tajnih zatvora i gubilišta, oznaši su hladnokrvno likvidirali i cijele juniorske nogometne momčadi.

    Bio je to najveći zločin na ovim područjima u 20. stoljeću, istaknuo je Cvetković. Zbog masovnosti i organizacije zločina teško se može govoriti o „osveti kolaboracionistima“. Cvetković objašnjava da je možda dvjestotinjak ljudi moglo zaslužiti smrtnu presudu prema tadašnjim europskim pravnim standardima. U Francuskoj je nakon rata uhićeno 40.000 ljudi zbog suradnje s njemačkim okupatorima. Na smrt je osuđeno 7037 optuženika, od čega je 791 kazna izvršena, a ostali su pomilovani. Na milijun stanovnika, u Francuskoj je bilo 239 smrtnih kazni za ratnu kolaboraciju, u Belgiji 29, Nizozemskoj 17, Danskoj 13, a u Norveškoj svega 10.

    U Srbiji su na svakih milijun stanovnika komunisti pobili – 16.000 ljudi.

    U Sloveniji, prema istom razmjeru, ubijeno je10.769 osoba (ukupno oko 14.000).

    Konačan rezultat za Hrvatsku i BiH još nije poznat. Ovdašnji istraživači još nisu doprli do „knjiga strijeljanih“. Ali nije teško procijenitida bi Hrvatska i Bosna mogle izbiti na čelo strašne i tužne liste.

    Počinitelji tih planiranih i sustavno provedenih ubojstava sebe zovu antifašistima. Na čelu im je bio Josip Broz Tito. Dio tog pokreta bilo je i Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske.

    Likvidacije na kraju rata nisu bile izuzetak, već samo vrhunac modela koji su  primjenjivali svuda gdje bi zauzeli neki prostor. Primjerice, već 1942. u Vrgorcu, Prijedoru ili Bihaću, zatim u Koprivnici 1943. godine. U Dubrovniku 1944. pa u Splitu, Mostaru, Zadru…, gdje god je taj gusti češalj prošao od istoka prema zapadu. Prvi su stradavali zarobljeni vojnici, domobrani i ustaše, a potom i svi oni koje je obavještajna služba stavila na spisak potencijalnih protivnika u osvajanju vlasti i izgradnji totalitarnog komunističkog sustava. U Srbiji su ubili predsjednika Crvenog križa, a u Hrvatskoj, u Zagrebu, čak i drvorezbara koji je izradio pisaći stol u Pavelićevu kabinetu. Gotovo po istom obrascu u suvremeno doba postupa ISIL.

    AVNOJ i ZAVNOH kao njegov regionalni (zemaljski) organ, borili su se za Jugoslaviju. Čitave narodne skupine proglašavali su kolektivno odgovornima (Nijemce, na primjer, a nije bilo puno bolje ni s Talijanima). Kazna se proširivala i na žene i djecu pa su ih onda iseljavali i zatvarali u logore u kojima su bili izloženi smrtonosnim bolestima.

    Ako na takvom „antifašizmu“ počiva Ustav Republike Hrvatske, onda se stvarno svi mi, njezini građani, moramo zapitati gdje mi to živimo. I razmotriti treba li zavnohizam maknuti iz ustavnih izvorišnih osnova.

    Često se u javnosti govori kako se u nas stalno raspravlja o ustašama i partizanima. Komentira se da su prije glasanja o novoj Vladi saborski zastupnici više raspravljali o drugom svjetskom ratu nego o gospodarskom programu. A to nije točno. Rasprave zapravo nema. Uglavnom je riječ o graji kakvu su taj dan podizali neki zastupnici. I kakve ima mnogo po medijima, osobito internetskim.

    Možda se to i može razumjeti. Možda im je bolje dizati graju i buku, jer bi smirena i ozbiljna rasprava pokazala da je Nezavisna Država Hrvatska doista bila izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda za svojom samostalnom državom, kako je, uz ostalo, formulirao i dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik samostalne Republike Hrvatske.

    Povijesne okolnosti državi nastaloj u ratnom vihoru nisu pomogle u izboru saveznika. NDH je ratovala samo protiv boljševika i cijeli se rat uglavnom branila, i od svojih saveznika i od protivnika. Uvela je rasne zakone, ali koje je počela uvoditi već i jugoslavenska vlada Cvetkovića i Mačeka, uz približavanje Njemačkoj i Trojnom savezu. No NDH je rasne zakone i ukinula kad je na kraju rata popustio njemački pritisak. Jozo Tomashevich, povijesni publicist koji nimalo nije bio sklon NDH, piše da je „pozitivna činjenica da je u ustaškoj državi život izgubilo manje Židova nego u većini drugih dijelova okupirane Jugoslavije“.

    Rasni zakoni i mjere protiv Židova svakako su najgora epizoda unutarnjeg života te države. Ali ne treba zaboraviti ni mnoge oblike pomoći koje su Židovima tada pružali obični ljudi, zatim predstavnici Katoličke crkve na čelu s nadbiskupom Alojzijem Stepincem pa sve do pripadnika ustaških vlasti.

    Unutrašnje uređenje općenito je bilo autoritarno, s postupcima odmazdi kakve su u slučaju borbe s unutarnjim, nelegalnim snagama, predviđala i tadašnja ratna pravila. U vojnim akcijama protiv pobunjenika događali su se i zločini. Ali se nastojalo kažnjavati počinitelje, odnosno, „neodgovorne pojedince“, čak i smrću. Smjenjivani su zato dužnosnici i raspuštane samovoljne postrojbe, poput „divljih ustaša“.

    U listopadu 1942. poglavnik Pavelić izdao je jasnu zapovijed: „Nikako se u našim akcijama ne smije dogoditi da se hotimično ili slučajno ubijaju ili stradaju nedužni ljudi, a osobito žene i djeca. Naša borba mora biti puna časti, ustaške hrabrosti i plemenitosti. Oduzimanje života čak i kad se radi o zločincima mora se temeljiti na redovnoj sudbenoj odluci.“ Pavelić je odredio ako bude zlodjela da treba obvezno provesti istragu i obavijestiti zapovjedništvo Ustaške vojnice. Zapovjednik postrojbe bio je odgovoran, ako nije proveo istragu. 

    Nasuprot ZAVNOH-u i njegovom načinu postupanja sa zarobljenicima, Nezavisna Država Hrvatska je 1943. godine pristupila Haaškim, odnosno, Ženevskim konvencijama o postupanju s ratnim zarobljenicima. Odredbe su se  primjenjivale na oborene američke pilote, ali i na zarobljene partizane. Tako su čak i partizani zarobljeni na Sutjesci transportirani gotovo preko cijele države da bi bili internirani u logor u Jasenovcu.

    Od uspostave NDH pa do potkraj 1944. u novinama i časopisima intenzivno se pisalo i raspravljalo o izgradnji unutarnjeg poretka. Napisima u listovima kao što su bili Spremnost, Hrvatski narod, Hrvatska smotra, u brošurama i knjigama, razni autori zalagali su se za skladniji model društvenog uređenja nasuprot boljševizmu, ali i ekonomskom liberalizmu predratnoga razdoblja. U radovima Milivoja Magdića, Mirka Kus Nikolajeva, Ante Cilige ili Aleksandra Seitza govori se često o „hrvatskom socijalizmu“ u kojem bi trebale biti pomireni interesi različitih klasa i društvenih staleža, uz napredak i rast standarda osobito radnika. Iznesene ideje često su i našle oživotvorenje u arhitekturi, gradnji radničkih naselja, u namjerama da se modernizira selo, itd. Ustrojen je korporativni Glavni savez staliških i drugih postrojbi, koji je poput kasnijeg Socijalističkog saveza okupljao pojedina udruženja, od seljaka preko obrtnika i veleobrtnika do trgovaca i slobodnih zvanja te usklađivao njihove interese pod nadzorom ustaškog pokreta.

    Unutrašnjim reformama nastojao se normalizirati odnos prema najvećoj vjerskoj i nacionalnoj manjini, Srbima-pravoslavcima. Ustaška vlada već 1943. počinje tajne pregovore s predstavnicima Hrvatske seljačke stranke (demokratske i anglofilske) ne bi li dobila pomoć u normalizaciji i konsolidaciji stanja u državi.

    Na kraju, hrvatska vlada i njezina vojska, potisnuta od bolje opskrbljenog protivnika, polazi se predati zapadnim, demokratskim državama, što pokazuje prema kakvom društveno uređenju bi ta država brzo evoluirala.

    Da je imala priliku za opstanak, s tržišnom ekonomijom i demokracijom koja bi se razvila, sada bi bila razvijena kao Austrija, Španjolska, Portugal, Francuska, Finska ili Italija.

    Nažalost, u Drugom svjetskom ratu u Europi pobijedio je Staljin i njegovi trabanti, među ostalim i u Jugoslaviji. Bilo je među njima i zanesenjaka, naivnih ljudi, iskrenih vjernika u marksističke teorije i obećanja o nacionalnoj ravnopravnosti. Mnogi od njih brzo su se poslije rata otrijeznili i već šezdesetih bili predvodnici promjena koje su nastojale poboljšati jednopartijski sustav koliko je to bilo moguće. Poput Franje Tuđmana postajali su disidenti i potom sudionici tranzicije kad se napokon raspao avnojevsko-zavnohovski sustav.

    Sve u svemu, smirena rasprava i daljnja istraživanja pokazate će da NDH i ZAVNOH u izvorišnim osnovama Ustava trebaju zamijeniti mjesto. U rečenici koja bi mogla glasiti da se, među ostalim, povijesno pravo hrvatskog naroda na punu državnu suverenost očitovalo: u razdoblju drugog svjetskog rata u proglašenju Nezavisne Države Hrvatske, nasuprot ZAVNOH-u.

    Ili još jednostavnije, u temeljnom dokumentu hrvatske države ZAVNOH uopće ne treba ni spominjati.

    Autor: Igor Vukić/Hrvatski list

  3. #663
    Avatar von Strahimir I

    Registriert seit
    26.08.2009
    Beiträge
    848
    HRVATSKI SRBI OTKRIVAJU: “Pupovac priču o ugroženosti Srba prodaje već 15 godina i navlači bijes među ljude!”


    Pupovčevo potpisivanje ‘Deklaracije o nesnošljivosti i etnocentrizmu u Hrvatskoj’ je potpuna ludost. ‘Srbi nemaju ovo, Srbima ne daju ono…’ – iznosi Pupovac objede na račun Hrvatske – a to europske uši vole čuti. On i Furio Radin rade veliku štetu, a za to su još i plaćeni, ističe Ajduković.

    Kako vrijeme više odmiče, sve je jasnije daMilorad Pupovac, čelnik Srpskog narodnog vijeća i potpredsjednik Srpske demokratske samostalne stranke, samozvani vođa srpske nacionalne manjine, doživljava puno veći prezir od Srba nego od Hrvata. Iako ovaj omraženi lik politički figurira već više od 20 godina i nedodirljiv ostaje i opstaje u Saboru, sve su vidljiviji znaci njegova političkog kraja – i to u režiji čelnika ostalih srpskih stranaka. Riječ je o Našoj stranci Jovana Ajdukovića i Srpskoj pravednoj stranci Nenada Vlahovića, koje unatoč svojem djelovanju i samostalnom financiranju nikako ne uspijevaju doprijeti do glasa hrvatskih sugrađana srpske nacionalnosti. Osim što ove dvije stranke rade u korist pripadnika srpske nacionalne manjine, njihovi se članovi svojski trude ukazati na nepravilnosti u radu Milorada Pupovca, ali i njegovo zamagljivanje očiju svojim biračima. Kroz sve ove godine vrijedno rade na integriranju srpskih građana u hrvatsko društvo i jednako tako vrijedno rade na razobličavanju Pupovčeva lika i djela.

    On i Radin dižu tenzije i na našu štetu

    Prvi je medijski Pupovca “načeo” Jovan Ajduković, koji je isprovociran donošenjem “Deklaracije o nesnošljivosti i etnocentrizmu u Hrvatskoj”, a čiji je potpisnik upravo Pupovac, kazao ovo: “Potpisivanje Deklaracije je potpuna ludost bazirana na neistini. Ovo je još samo jedan moment Milorada Pupovca koji pred izbore pravda svoje postojanje i glumi ‘djelovanje’. Četiri godine ne radi ništa, a onda se uhvati ‘ugroženosti Srba’. Tu priču prodaje već 15 godina… ‘Srbi nemaju ovo, Srbima ne daju ono…’ Upravo on stvara jednu nervozu i navlači bijes među ljude, a ja pouzdano znam da to čini svjesno, kao što je činio s ćirilicom. Pa znate li kako europske uši vole čuti za ovakve objede na račun Hrvatske? On i Furio Radin rade veliku štetu, a još su za to i plaćeni! Poznato je da Pupovac i Radin jedan drugom po potrebi ‘uskaču’ u priču, pa još usput uspiju nagovoriti pokojeg Bošnjaka da takvo što potpiše – i evo načina da zadrže saborske fotelje. Ne može Pupovac iz metropole meni u Borovu prodavati priče o nesnošljivosti! Tamo nam je svima podjednako teško u ekonomskom smislu i ne treba nas dodatno uznemiravati s predratnim floskulama. Očigledno dižu tenzije, a Pupovac na najružniji mogući način mešetari ljudskim sudbinama i odmaže svojoj zajednici – jer svaki put kad počne kukati uzavru strasti. Unatoč svemu, ja ne znam navesti kada se ovdje dogodio neki incident. Nikada, čini mi se” .

    Čime je zaslužio čin HV-a, komu plaća najamninu za Gajevu 7?

    Ajduković postavlja i pitanje o činu pukovnika Hrvatske vojske kojeg Pupovac navodno ima. “Kako je Milorad Pupovac uspio steći oficirski (časnički) čin u HV-u od njega do sada nikada javno nismo čuli, te ga ovim putem pozivamo da napokon ovu ‘javnu tajnu’ sam u javnosti objavi i objelodani, odnosno da je službeno potvrdi ili eventualno demantira! Koji točno oficirski čin ima u HV-u i otkad? Čime ga je točno zaslužio i na koji način? Zbog ratišta ili nečeg drugog?” – bez dlake na jeziku pita ga Ajduković.

    Želji da jednom zauvijek raskrinka Pupovca priključio se i Nenad Vlahović, predsjednik Srpske pravedne stranke, predsjednik Nacionalnog vijeća Srba u Republici Hrvatskoj i član Hrvatskog etičkog sudišta. On je pokrenuo lavinu pitanja i otvario niz problema u nadi da će institucije, u prvom redu pravosudne, konačno započeti s istražnim radnjama i otvaranjem pitanja za koja hrvatska javnost dosad nikad nije čula. “Na koji način je Milorad Pupovac stupio u posjed ili vlasništvo reprezentativnog prostora u Gajevoj 7 u samom centru Zagreba kojeg SNV i SDSS već godinama koriste? Tko mu je dodijelio taj prostor ili mu ga prodao, na temelju kojeg i kakvog postupka, i je li taj postupak proveden u skladu sa zakonom? Je li i kome plaćena najamnina, je li potpisan pravni dokument, posjeduje li uopće dokumente o tom prostoru, je li riječ o prostoru nekadašnje beogradske Politike”, postavlja niz pitanja Nenad Vlahović.

    Najbolje za njega, za Srbe kao i za Hrvate, je da ode

    “Cjelokupnoj javnosti Republike Hrvatske želim na opisani način otvoriti najtajanstveniji slučaj u koji do sada iz neobjašnjivih razloga nitko nije želio zaviriti, a pritom mislim na legalne institucije. Crni oblak tužbi s basnoslovnim iznosom nadvio se iznad predsjednika jedne male, moje stranke, ali nadasve žilave i zasigurno nepobjedive u svojstvu opozicijske političke aktivnosti koja će, vjerujem, rezultirati konačnim ciljem. Milorad Pupovac učinio je njemu zadano i naređeno. Najbolje za njega, za Srbe kao i za Hrvate, je da ode – ali ne bilo kuda…” – odlučan je Vlahović u demistificiranju “etnobiznismena” Pupovca, a u nastavku navodi još njegovih grijeha: “Putem sredstava informiranja objavljivat ću set pitanja koja se odnose na tajanstvenu spregu Pupovac-Tolnauer, trošenje i raspodjelu novca poreznih obveznika, što radi GONG u toj igri, kako je došao i tko je Pupovca doveo na ovo mjesto, odnose s Beogradom, gdje je novac za obnovu, zašto se ne provodi prekategorizacija štete, gdje su stada stoke iz donacija, što se to tajanstveno događa u Prosvjeti, čija je zgrada Privrednika i na koga je upisana i tko je dao klauzulu, zašto je zaposlio gotovo cijelu obitelj iz okolice Garešnice, je li i dalje u neraskidivoj vezi s određenom ženskom osobom, što je sa zamračenim novcem, ima li zaista SNV dupli kunski račun od kojega jedan nitko ne kontrolira, što je s deviznim računom i kakva je sudbina zamračenog novca” – samo je mali dio Vlahovićevih što sumnji što spoznaja o nečasnim radnjama lidera Srba u Hrvatskoj.

    Nakon dva desetljeća Pupovčevog stolovanja u Hrvatskoj jedno je izvjesno – Pandorina kutija je otvorena, a vrpcu na mašni uz navedene srpske stranke zdušno su povukli i hrvatski branitelji pravoslavne vjere koji sve češće istupaju i izražavaju svoje nezadovoljstvo spram predsjednika SNV-a. Gotovo zborno kažu: ” Ne želimo da nas taj čovjek zastupa. On živi od insceniranja provokacija i na naš račun pravda svoje postojanje, a posljedice trpimo – mi”.

  4. #664
    Avatar von Methica

    Registriert seit
    23.05.2005
    Beiträge
    4.261
    Der erste Text ist wahr, insofern, dass er die Massenerschießungen erwähnt. Von denen war meine Familie betroffen. Aber das zu nutzen, um dann Ante Pavelic und seine Bande zu relativieren, ist ein Ding. Von wegen, es dürfte unschuldigen Menschen nichts geschehen...warum hat er die zigtausend Serben in Jasenovac umgebracht bzw. Zwangsumtaufungen vorgenommen bzw. vornehmen lassen?

    Der zweite Text müsste ja zu überprüfen sein: Wie viele Serben gibt es im Staatsdienst, wie viele sind im Verhältnis arbeitslos etc.?
    Des weiteren wüsste ich gern, inwiefern Kroatien davon Nachteile zu tragen hat, wenn jemand sagt, die Serben hätten Nachteile etc.? Ganz konkret: welche?

  5. #665
    Avatar von Strahimir I

    Registriert seit
    26.08.2009
    Beiträge
    848
    Zitat Zitat von Methling Beitrag anzeigen
    Der erste Text ist wahr, insofern, dass er die Massenerschießungen erwähnt. Von denen war meine Familie betroffen. Aber das zu nutzen, um dann Ante Pavelic und seine Bande zu relativieren, ist ein Ding. Von wegen, es dürfte unschuldigen Menschen nichts geschehen...warum hat er die zigtausend Serben in Jasenovac umgebracht bzw. Zwangsumtaufungen vorgenommen bzw. vornehmen lassen?

    Der zweite Text müsste ja zu überprüfen sein: Wie viele Serben gibt es im Staatsdienst, wie viele sind im Verhältnis arbeitslos etc.?
    Des weiteren wüsste ich gern, inwiefern Kroatien davon Nachteile zu tragen hat, wenn jemand sagt, die Serben hätten Nachteile etc.? Ganz konkret: welche?
    Einzige Waffe Jasenovac.

    Hrvatski narod je genocidan

    Europa je bila zaluđena Hitlerom, a Hrvati su prirodno genocidni.

    Ustaše su autonomni hrvatski nacisti

    Autonomni velikosrpski nacisti su antifašisti

    Srbi su žrtve istraga i progona

    Židovi su progonjeni samo u Trećem Reichu, odnosno NDH

    Prva Jugoslavija bila je prisiljena na pakt sa fašističkom osovinom

    Holokaust počinje 1941.

    Mnogostruko uveličavanje broja žrtava.

    Istina stoji nasuprot svim tim tezama, koje zapravo relativiziraju nacizam i omogućavaju da se ponovi, što neki današnji događaji u svijetu već potvrđuju.

    Hrvatski narod ne djeluje autonomno od kralja Zvonimira.

    Skandinavske zemlje nastavile su politiku rasne čistoće i nakon Drugog svjetskog rata. Sterilizirano je na desetke tisuća žena.

    Ustaški pokret formiran je u Italiji, nakon ubojstva Stjepana Radića u beogradskom parlamentu. Nema tih emigranata koji će ugroziti domovinski režim bez asistiranja neke sile. Lenjin je došao u Rusiju iz Berlina, a Homeini u Iran iz Pariza.

    Srbi su formirali svoju državu krajem 19. stoljeća i ušli u velikosrpsku ekspanziju kroz balkanske ratove i dva svjetska. Imali su plan Srbije na tri mora: Crno, Jadransko, Egejsko. Srbija je preostale Židove dijelom istrijebila, a dijelom poslala u sabirne logore.

    Kada su strateški odnosi nepovoljni, Srbi potiču sukobe i čekaju novu povoljnu priliku. Radije su ušli u rat sa Austrougarskom, nego da Bosnu prepuste Hrvatskoj. Pamtimo povlačenje srpske vojske na Krf, kao i ne tako davni organizirani odlazak Srba iz RH prije Oluje. Kako nazvati stratišta Ovčare i Srebrenice. Koji bi kontekst trebala dobiti Srebrenica, ako ne genocid? Na kraju se Srbi mudro priklone novom pobjedniku i iskamče novi teritorij. Tako su dobili Vojvodinu, pa onda držali Crnu Goru i Makedoniju, a danas imaju Republiku Srpsku u BiH. Vojska RS tretira se u BiH kao braniteljska!

    Židovi su tijekom svoje tragične povijesti doživjeli brojne progone. Staljin je likvidirao “klasne” neprijatelje bez milosti. Austrougarska je donijela više antižidovskih zakona, Beograd također. Pakt Beograda i fašističke osovine bio je prirodno finale antižidovske politike u prvoj Jugoslaviji, koja je donijela segregacijske zakone protiv Židova.

    Beograd je ponudio pakt Hitleru, a ne obrnuto. Ugovorom je dobio Solun! Prevrat od 27.03.1941 nisu organizirali narod i/ili Partija, nego engleska tajna služba preko svoje trgovačke mreže! Vladimir Bakarić je o tome javno progovorio, navodeći suzdržanost Partije/NKVD, koja nije mogla predvidjeti kuda to vodi. Zapravo je puna istina još gora. Hitler je tada surađivao sa Staljinom, pa su komunisti podržali pakt s Hitlerom, kao i agresiju Hitlera na Jugoslaviju, nakon što se pakt nije održao. Reakcija četnika u Hrvatskoj interpretira se kao komunistički ustanak, koji je uslijedio tek nakon Hitlerovog napada na Sovjetski Savez. Tito je usko surađivao s Talijanima, možda u većoj mjeri nego Pavelić.

    Glede nacizma, Jasenovac je “kasnio”. Posljedica je reokupacije Druge zone od strane Italije u ljeto 1941. – “autonomni” Pavelić u punom svjetlu. Prometna zadruga srpske obitelji Bašić (ciglana, tvornica lanaca, pilana, …) počela je funkcionirati kao radni logor krajem 1941. godine, kada su počeli radovi na nasipu. Sudjelovalo je i lokalno stanovništvo. Većina zatvorenika bili su Hrvati, a u pogonima su radili slobodnjaci iz jasenovačke okolice. U ožujku 1942. iz Jasenovca je otpušten Vladko Maček. Kao posljednji normalan Hrvat prebačen je u kućni pritvor. Najveća strahota bile su jame: ustaške, četničke i partizanske. Uz sve navedeno, Jasenovac ima za funkciju prikriti partizanske zločine na Bleiburgu i širom zemlje, pa i poslijeratne likvidacije. U Jasenovcu su ukopane mnoge žrtve komunističkog režima. Kako mnogi ljudi ne znaju prirodu nastanka NDH, veličanjem Jasenovca kao najvećeg stratišta relativizira se odgovornost Talijana i Nijemaca za Holokaust. Prijepori oko Jasenovca imaju za funkciju produbljivati jaz između Hrvata i Židova. Hrvati su izloženi najgrubljim napadima kada polemiziraju u svezi Jasenovca. Bruno Krajski (Židov) napao je Simona Vizentala da je Nestbeschmutzer, onaj koji prlja vlastito gnijezdo. Tko se usudi u Hrvatskoj nešto slično izgovoriti bilo kome? Kako vrijeme odmiče, Hitler i Mussolini su komične lutke, a smrtonosno ozbiljan je samo Ante Pavelić.

    Milko Riffer u svojoj knjizi Grad mrtvih: Jasenovac 1943 u izdanju Nakladnog zavoda Hrvatske, Zagreb, 1946 (knjiga je bila zabranjena) naveo je brojku od 2500-3000 zatvorenika u Jasenovcu. Stostruko uveličavanje broja logoraša nije se provodilo samo zbog ratne odštete. Licitiranje s brojem smaknuća u Jasenovcu započeli su Englezi objavljivanjem svoje procjene o dvadeset tisuća žrtava, odnosno zastrašujućih pedesetak smaknuća dnevno za vrijeme aktivnosti sabirnog logora. Što učiniti ako nas čuvari tuže za prekovremene noćne sate? Srbi u pravilu svoje stradale množe s hiljadu, a hrvatski “znanstvenici” udaraju deset posto na četničku brojku. Dok polemiziramo oko broja žrtava, žrtve su u drugom planu, obična statistika, a tako će biti doživljen i ovaj tekst. Netragom su nestali statistički pojmovi stope rasta i biološkog gubitka. Imali smo pokolj kod Bleiburga, masovni egzodus vojvođanskih Nijemaca, iseljavanje Hrvata i Talijana iz Dalmacije, iseljavanje Židova, umiranje zbog starosti, bolesti i gladi. Zbog potreba interpretera Jasenovca, načinjen je žrtvoslovni nered u staroj Poljičkoj Republici. Primjerice, zanimljiva je reakcija Josipa Kljaković Šantića na sramotni popis Saveznog zavoda za statistiku iz 1964. godine: “Otkrio sam da je 75 žrtava četničkog zločina u Gatima stavljeno na popis kao da su žrtve Jasenovca, kao i 63 Čikeša iz Žeževice, poginula od njemačke i četničke ruke. U Matičnom uredu Žrnovnice pronašao sam 30 mještana koji su poginuli za vrijeme Drugoga svjetskog rata kao partizani, no i njihova su imena uredno unesena na popis žrtava Jasenovca. Monstruoznost te podvale ide dotle da su i civili koji su umrli u zbjegu u El Shattu stavljeni na jasenovački popis”. Protestirali su i mještani Siverića zbog stavljanja na popis 42 njihova sumještana, pokopana na mjesnom groblju, a našlo se na popisu i danas živih Siverićana. Od 218 mještana Solina koji su poginuli u borbama, strijeljani ili umrli od ranjavanja, njih 173 dodano je na jasenovački popis.

    Prisjetimo se i “najgoreg razdoblja Jasenovca”, tog kobnog ljeta 1942. godine, nakon što su ustaška vlast i srpski predstavnici pregovarali oko smirivanja stanja na terenu. To nije odgovaralo Saveznicima, niti Talijanima, pa su partizani prebačeni sa “talijanskog” zimovanja u zapadnu Bosnu. Počinili su pokolj u Prijedoru i prisilili Nijemce na reakciju. Pokrenuta je ofenziva na Kozaru. Tito je ponavljao već potvrđenu taktiku. Zakuhaj, pa natrag pod talijansko okrilje. Posijao je strah na sve strane, a onda pedeset tisuća izbjeglih žena i djece ostavio na milost nacistima. Djeca odvojena od roditelja upućena su na logorske ekonomije, koje nisu imale nikakve resurse za takav prihvat. Njemački TODT je majke te djece uputio na rad u Njemačkoj, koji su one mlađe i zdravije preživjele. Nastao je kaos, koji se zlonamjerno pripisuje središnjem logoru u Jasenovcu. Djeca su prošla pakao. Na sramotu Titu i “antifašističkim” bukačima, reagiralo je ustaško Ministarstvo udružbe. Preuzelo je 3067 izgladnjele djece iz ekonomija Jablanca i Mlake, te ih otpremilo u Zagreb i Sisak. U široj akciji ustaškog MU sudjelovali su Hrvatski crveni križ, Odbor narodne pomoći, Caritas Zagrebačke nadbiskupije, učenice škole za medicinske sestre i nebrojeno mnogo građana Zagreba, Siska i Jastrebarskog.* Prema dostupnim saznanjima, spašeno je oko deset tisuća djece. Raspodijeljena su u bolnice i dječje domove, pa i u zagrebačke obitelji, ovisno o njihovom zdravstvenom stanju. Protuhrvatska propaganda tvrdi da su zagrebačke obitelji tražile od djece da prilagode svoj izgovor. Neki se moraju odlučiti što je teza: da djeci nitko nije pomogao ili je njihov bosanski naglasak iritirao zagrebačku gospodu? Masovna smaknuća u Jasenovcu počinjena su tek nakon WW2, u njegovom komunističkom pogonu.

    Zasebna civilizacijska vrijednost pripada Proboju, a sve ostalo mora u novu znanstvenu reviziju. Nadnevka 22.04.1945 dio logoraša odlučio se na pokušaj proboja iz logora. Navodno je od njih 600 proboj preživjelo samo 107, a od 176 zatočenika Kožare spasilo ih se samo 11. Deset dana kasnije u Jasenovac su ušle streljačke čete 1. bataljona 4. srpske brigade 21. NOB-udarne divizije. Žalosno je koliko je u glave Hrvata usađen strah od komunističkih parola. I dalje traje vika protiv revizionizma. Kao, Zapad to vidi kao najveće zlo, pa što tu mi imamo provjeravati. Dnevno dobivamo nove recenzije Biblije i Talmuda, nedodirljivih svetih zapisa, a znanost ulazi u WW2 strogo diverzantski. Logoraš Milko Riffer, autor knjige “Grad mrtvih”, došao je u Jasenovac krajem 1942. i dobio broj 2376. Takvi podaci izgradit će vjerodostojnu istinu o Jasenovcu, koja se opet ne smije koristiti za marginaliziranje jama. Dakle, ako se znanstvena revizija WW2 izrodi, pa netko osramoti slavni Jasenovac kao običan balkanski kazamat, to ne znači da se Hrvati glede zločina nisu autohtono izrazili, poput svih europskih naroda.

    Kronike Jasenovca izbjegavaju spominjati otpuštanja i amnestije u Jasenovcu. Primjerice, povodom rođendana Ante Pavelića 14.06.1944 pušteno je na slobodu 170 logoraša. Tijekom 1944. pomilovano je 350 osoba, a 10.04.1945 na Dan NDH pomilovano ih je 400, dva tjedna prije Proboja! Više stotina logoraša ušli su u razmjenu s partizanima: Među takvima se našao i Andrija Hebrang. Jedan događaj baca posve novo svjetlo na uobičajene predrasude o Jasenovcu. Naime, nakon napada partizana na Crkvenom Boku ustaše su 13.11.1942. odveli seljane u Jasenovac. Došlo je do intervencije MUP-a. Komisija Lisak-Oršanić-Seitz oslobodila je uhićenike i platila im odštetu. Zapovjednik logora Ljubo Miloš je uhićen i zatvoren na Savskoj cesti. Oslobođen je tek na intervenciju Maksa Luburića. Tada su mnogi logoraši otpušteni kućama, pa i neki komunisti. Isto tako, zašto se Jasenovac ne spominje i kao logor za izbjeglice i prognanike? Tisuće Hrvata sklonili su se u Jasenovac ispred četničkih i partizanskih progona. Logor je morao imati svoj nekakav život, ili privid života. Logor je imao orkestar i razne priredbe. Navodno je svaka radionica imala svoju nogometnu momčad i dresove, što može biti dio torture, ali svjedoci kažu da nije bilo tako. U logor su često dolazile nadzorne komisije, a prva internacionalna bila je u veljači 1942. godine. Snimljen je i film o Jasenovcu, ali nikada nije prikazan jugoslavenskoj javnosti. Zanimljivo, službena izvješća Međunarodnog odbora Crvenog križa podudaraju se sa intrigantnim sjećanjem preživjelih logoraša.

    Krivotvorine su odvele viktimologiju u slijepu ulicu. Beograd glede Jasenovca nastavlja po starome. Polemike u Srbiji svode se na to jeli bilo 1.700.000 ili “samo” 700.000 žrtava. Neki srpski intelektualci brane to nekakvom tradicijom u načinu na koji Srbi doživljavaju Jasenovac. Kao, pustimo to, jer srpski narod živi svoje mitove. Glede onih bih-Hrvata koji žure biti poslušnici Banja Luke, kao što su nekada slušali Zagreb, moraju imati na umu da i Republika Srpska ima svoj komad Jasenovca, svoje brojke, svoje mitove i mitovima referentne ciljeve. Da se nije dozvolilo to masovno falsificiranje podataka, dobrim dijelom za velikosrpske potrebe, danas bismo imali more dokaza da je Jasenovac bio nacističko stratište. Baš ti likovi iz uvijek iskvarene politike, koji su htjeli “dobronamjerno” pojačati zločinački dojam Jasenovca i podvesti ga pod hrvatski autohtoni rasizam, relativizirali su evidentan zločin. Što se tu trebalo naglašavati? Jasenovac je bio sabirni i radni logor u NDH, odnosno Trećem Reichu. Zar sama ta konstatacija nije dovoljna? Što je tu trebalo krivotvoriti?

    * Istinska heroina Drugog svjetskog rata, austrijska humanitarka Diana Budisavljević (1891-1978), supruga Julija Budisavljevića, profesora kirurgije na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, odigrala je najznačajniju ulogu u spašavanju tisuća pravoslavne djece. Izradila je kartoteku za njih 12.000, čime je omogućila da se sačuva njihov rodoslovni identitet i kasniji povratak obiteljima. Njezina akcija bila je usmjerena na pomoć majkama i djeci koji su bili prihvaćeni/smješteni u ekonomijama Jasenovca. U svome dnevniku pohvalila je pomoć Alojza Stepinca. “Tražim od nadbiskupa da se u slučaju većih evakuacija pobrine za djecu. Odmah je to bez premišljanja prihvatio. Iznenadila me ta bezuvjetna spremnost na pomoć, pogotovo kad se uzme u obzir nezainteresiranost mnogih nekadašnjih pravoslavaca za bilo kakvu pomoć djeci”, piše 23. siječnja 1943.

  6. #666
    Avatar von Izdajnik

    Registriert seit
    02.04.2015
    Beiträge
    16.238

  7. #667
    Avatar von Strahimir I

    Registriert seit
    26.08.2009
    Beiträge
    848
    NEPOZNATI MINISTAR: Hasanov djed spasio je malu Židovku od ustaša, a dokrajčili ga komunisti

    Nepoznato o tragičnoj povijesti obitelji ministra Hasanbegovića donosimo u razgovoru s njegovim rođakom Rejhanom Prohićem. Zlatkov djed Sabrija i Rejhanov djed Rukib bili su braća, porijeklom iz Gračanice u BiH. Imali su i trećeg brata Avdu, koji je također imao značajnu ulogu u spašavanju židovske djevojčice.

    Prohić nam je ustupio dragocjene obiteljske fotografije i ispričao kako je ministrov djed s obitelji za vrijeme NDH u Zagrebu skrivao židovsku djevojčicu te kako su bogati trgovci Prohići kasnije postali žrtvama komunističkog totalitarizma.

    Kako je Nada završila kod Zlatkovog djeda u Zagrebu

    Sabrija i Rukib Prohić

    Prohić je o tome detaljno pisao i za Gračanički glasnik, nakon što je 12 godina istraživao sudbinu židovske djevojčice Nade Kolman, kćeri Viktora i Helene, Židova iz Gračanice, tragično stradalih u Drugom svjetskom ratu.Roditelji male Nade do 1943. su živjeli u Gračanici i bavili se ljekarništvom. Potom bježe od ustaša i skrivaju se u Boljaniću kojeg su držali četnici.”Sigurnost za Kolmanove nije dugo potrajala, jer se Ozren u travnju našao na udaru njemačke 369. pješačke divizije (poznate kao “Vražje”), koja je pokrenula kaznenu ekspediciju protiv ozrenskih četnika zbog navodnih kršenja sporazuma o primirju. U toj operaciji stradali su i neki od Židova, prethodno izbjeglih iz Gračanice. Takva je sudbina zadesila i apotekara Kolmana”, navodi Prohić.

    Citirao je i djedovog brata Avdu koji je bratu u Zagreb pisao kako je ”jadni Viktor uhvaćen i označen kao vođa intelektualni, na mjestu strijeljan”.

    Što se tiče Nadine majke Helene, Prohić bilježi da se ona tijekom prvih dana njemačke operacije, s kćerkicom, koju je nosila na leđima, u rancu, krila po ozrenskim šumama i vrletima, gazeći nabujale potoke, zbog čega se teško razboljela.

    Tako je dr. Avdo Prohić u pismu ministrovom djedu pisao i ovo:

    “Helena i njena mala leže negdje u planini teško bolesni – upala pluća. Njemački liječnik ih je pregledao i navodno dao upute za liječenje”.

    Sabrija i Avdo Prohić

    Stanoviti Slovenac Franc Kaučič potom je u tajnosti Helenu i Nadu izveo iz Boljanića i predao ih dr. Avdi, te su, prerušeni u feredže, tradicionalnu muslimansku nošnju koja je prekrivala lice, neopaženo došli u Gračanicu.No, za Helenin povratak se ipak saznalo. Već 24. travnja ona je pozvana da se javi u Oružničku postaju i da da izjavu, a istog dana policijski organi iz Tuzle šalju nalog da se Helena privede.

    ”Helena je stražarno privedena u Zagreb i smještena u zatvor na Savskoj cesti. Dr. Avdo Prohić ju je za svo to vrijeme pokušavao spasiti, u suradnji s bratom Sabrijom i nekim uglednim prijateljima iz vlasti.

    Za vrijeme Heleninog boravka u zatvoru, Sabrijina supruga Safeta joj je donosila odjeću i hranu. Ipak, Helena je izgubila život u kolovozu 1943. godine. Najvjerovatnije je, kao teška bolesnica od upale pluća i trovanja, izgubila život zbog nehumanih uvjeta u zatvoru”, ističe Rejhan.

    Sabrija, dodaje, nije uspio pomoći ni svom bliskom rođaku Nusretu Prohiću (sinu Hasana), pa čak ni rođenom sinu Fikretu. Nusret Prohić je kao partizanski ilegalac uhićen od ustaša i zatvoren u zloglasni logor Jasenovac, gdje je na kraju i ubijen.

    Nada Kolman 1945., u vrijeme dok je bila u obitelji Sabrije Prohića, s djevojkama koje su je čuvale

    Sabrijin sin Fikret je zbog sličnih optužbi završio u ustaškom logoru na Savskoj cesti (istom zatvoru u koji je i Helena zatvorena), gdje je dočekao kraj rata i oslobođenje Zagreba, preživjevši tek pukom srećom.

    Sabrijina djeca glumila da im je malena Židovka sestra

    ”Ako i nije uspio spasiti Helenu, Sabrija Prohić je ipak, zajedno sa svojom suprugom, uložio dosta napora i rizika da spasi Helenino dijete. Kada je zaprijetila opasnost da i Nada nastrada, Prohići su odlučili da je sklone iz Gračanice. Odlučeno je da Nadu pošalju u Zagreb, Sabriji Prohiću, koji je sa suprugom odlučio primiti Nadu.

    Sabrija je poslao u Gračanicu automobil i vozača. Malu Nadu su u Zagreb odveli Rukib, najmlađi Sabrijin i Avdin brat, zajedno sa svojom zaručnicom Mujesirom. Oni su, u slučaju kontrole, trebali odglumiti mladi bračni par koji putuje sa djetetom u Zagreb”, prepričava ministrov rođak Prohić.

    Brigu o Nadi je, po dolasku u Zagreb, preuzela ministrova baka Safeta Prohić, Sabrijina supruga, dok su njihova djeca imala obvezu Nadu predstavljati kao mlađu sestru.

    ”Kako je Sabrija imao nekoliko kuća u samom centru Zagreba, Nadu je zbog bojazni od iznenadnih racija, s vremena na vrijeme, selio po tim kućama i o njoj su se tada brinule unajmljene guvernante. Tako je bilo sve do kraja rata.

    U rujnu 1945. godine, po Nadu su došli preživjeli rođaci – Helenina sestra Erna Sonenschein, sa suprugom Albertom. Odvode je sa sobom, pokreću proces usvojenja da, bi 1949. godine svi skupa emigrirali u Izrael”, kazuje nam Prohić.

    Kako je skončao Zlatkov djed Sabrija

    A što se dalje događalo sa Sabrijom i njegovom obitelji? On je, kao uspješan trgovac, u Zagrebu stekao brojne vrijedne nekretnine. Za vrijeme Pavelićeva režima imao je, kako smo vidjeli, manjih problema s ustašama, ali dolaskom partizana na vlast nastavlja se intenzivniji progon obitelji.

    Sabrija Prohić

    Ubrzo poslije rata, 1946., ministrovom djedu Sabriji gubi se svaki trag, u tršćanskom kanalu. Rodbina pretpostavlja kako ga je OZNA pratila i ubila. Motivacija za likvidaciju, dakako, nekretnine.”Sabrija je u komunističkom režimu imao dosta problema kao kapitalist. Čak su ga optuživali da je bio suradnik ustaša, iako je njegovog najstarijeg sina Fikreta ustaška patrola uhitila i zatvorila u logor, gdje je dočekao i oslobođenje Zagreba. Drugi mu je rođak završio u Jasenovcu i nije ga mogao izvući.

    Veliki je problem bio skrbiti za židovsku djevojčicu u tom periodu, morali su je tretirati kao najmlađu sestru, Zlatkova mama mi je to pričala, zapisao sam sve u radu”, priča nam Prohić i komentira hajku koja se digla protiv novog ministra zbog fašizma kojeg navodno propagira.

    ”Potomak osoba koje su pomagale svoje sugrađane drugih nacionalnosti u nevolji ne može biti fašist. Zlatkova je obitelj doživjela veliku golgotu za vrijeme komunističkog sistema. Bili smo ponižavani, oduzimana nam je imovina koja je je bila još iz doba našeg šukundjeda, Zlatkov djed je bio četvrta generacija trgovaca u našoj obitelji. I to nam je oduzeto.

    Od silnih kuća ostao je samo jedan stan u zgradi u Ilici. Ovaj aktualni ‘antifašistički’ progon protiv Zlatka Hasanbegovića ima širi kontekst gledano unatrag na generacije”, ističe Rejhan Prohić.

    ”Izjava Efraima Zuroffa krajnje sramotna”

    Osvrnuo se i na izjavu Efraima Zuroffa, ravnatelja Centra Simon Wiesenthal, koji je pozvao hrvatsku vladu da odmah smijeni svog ministra ”zbog njegova stajališta prema hrvatskom pokretu otpora protiv fašizma tijekom 2. svjetskog rata”.

    ”Krajnje je sramotno od svjetskog stručnjaka Zuroffa da se spušta na niske grane, čovjeku koji pripada narodu koji je doživio holokaust, da negira nešto slično što se dogodilo u BiH.

    Taj je isti Zuroff za Hrvatsku rekao da je ustaška zemlja zbog poštanske marke s likom ustaškog ministra Andrije Artukovića, iako je zapravo bila riječ o marki s gradskom vedutom koju je izradio slikar Lovro Artuković. Toliko o Zuroffovoj vjerodostojnosti”, zaključio je Prohić.

  8. #668
    Avatar von Izdajnik

    Registriert seit
    02.04.2015
    Beiträge
    16.238
    U Splitu sve moguće: Grafit spario HČSP-ovca Podruga i SDP-ovca Baldasara


    JUTROS je na Konzumu u Stepinčevoj na splitskim Lokvama osvanuo zanimljiv grafit. Nepoznati autor spario je grlatog oporbenjaka HČSP-ovca Luku Podruga i gradonačelnika i šefa splitskog SDP-a Ivu Baldasara. Autor se odlučio za talijansku verziju imena i prezimena, a u nastavku je još jedna asocijacija na ratne dane splitskog gradonačelnika provedene u Italiji i njegovu priču o tome kako je u domovinu slao humanitarnu pomoć u vidu tjestenine.
    Kad je HOS u pitanju, i Baldasar i Podrug na istoj strani
    Podrug i Baldasar, premda nominalno na suprotnim političkim stranama, dobro su surađivali kod dizanja spomenika HOS-ovoj 9. bojni Rafael vitez Boban. Baldasar je na otkrivanju spomenika okupljenima čestitao pobjedu nad antifašizmom te zapljeskao zajedno sa ostalima kada je Podrugov stranački kolega Marko Skejo, ratni zapovjednik postrojbe, uzviknuo Za dom spremni. Podrug je, pak, preuzeo odgovornost za dopisivanje spomenute krilatice na spomenik.
    U Baldasaru ne smeta kao nekim SDP-ovcima
    Unatoč tome što su neke Baldasarove partijske kolege zabranile u svojim mjestima nastup Podrugovom MNK Ustaniku zbog, kako rekoše, ustaškog grba, koji uistinu nosi dominantno slovo U, Baldasar je u 2014. godini sa više od 24 tisuća kuna iz gradske blagajne potpomogao rad i aktivnosti tog malonogometnog kluba, a financirao je aktivnosti Udruge HOS-a te samo obilježavanje dana postrojbe koje sasvim slučajno pada baš na dan uspostave Nezavisne države hrvatske.

  9. #669
    Avatar von Strahimir I

    Registriert seit
    26.08.2009
    Beiträge
    848
    NJEMAČKI MINISTAR VANJSKIH POSLOVA FRANK-WALTER STEINER KONAČNO ODAHNUO: Otišli Vesna Pusić, Josipović i Milanović

    Steinmeier je odahnuo nakon terora Pusić, Josipovića i Milanovića – Njemačka je najmanje deset puta rekla da pokazuje interes u riječku luku, no Milanović i Vesna Pusić su sa svima razgovarali osim s Nijemcima o tome, rekao je DujmovićDolaskom nove Vlade na čelo države, došlo je i do promjene glavne osobe u Ministarstvu vanjskih poslova, HDZ-ov Miro Kovač je zamijenio Vesnu Pusić. Dobar potez ove zamjene govore već neki posjeti susjednim državama, no Kovač je jučer posjetio Berlin gdje ga je kolega njemačkih vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier pozdravio kao ‘starog prijatelja’.Podsjetimo, Steinmeier je tijekom susreta naglasio da se ozračje osjetno promijenilo.O odnosima Njemačke i Hrvatske, pa i same usporedbe koliko će smjena Vesne Pusić pomoći suradnji sa susjednim državama komentirao je za direktno.hr novinar i publicist Tihomir Dujmović.“Čini mi se da je Steinmeier odahnuo nakon terora koji su u hrvatsko-njemačke odnose uveli Pusić, Josipović i Milanović. Ne treba nikad zaboraviti da smo se u priči Lex Perković, ne samo pred Nijemcima osramotili, nego smo pokazali da smo zemlja s nasljeđem komunizma i koja ima najviše problema od bivših socijalističkih država”, istaknuo je Dujmović na početku našeg razgovora.Osvrnuo se na loše poteze prethodne vlade.“Čini mi se da hrvatski građani i dan danas, zahvaljujući temeljitoj medijskoj blokadi, ne znaju što se događa na suđenju u Munchenu. S druge strane antinjemačka politika koju su predvodili Vesna Pusić i Ivo Josipović dovela je do dramatičnog pada njemačkih ulaganja jer se pokazalo da se u prošloj Vladi ruska ulaganja bila puno simpatičnija od njemačkih. Njemačka je najmanje deset puta rekla da pokazuje interes u riječku luku, no Milanović i Vesna Pusić su sa svima razgovarali osim s Nijemcima o tome”, istaknuo je grešku Dujmović.Primjerom je pokušao predočiti politiku koju su vodili Pusić i Milanović prema Njemačkoj.“Najbolja lustracija za dosadašnju politiku može se vidjeti u činjenici da je u ljeto prošle godine njemački ministar financija zatražio sastanak s Vesnom Pusić, na što mu je odgovoreno da do listopada nema slobodnih termina. Nijemac je nakon toga, s desetinama predstavnicima tvrtki, odletio u Kinu koja je, naravno, imala vremena za njemačka ulaganja”, jasan je bio publicist i novinar.Vraćamo se na Steinmeierov pozdrav ‘starom prijatelju’ Kovaču i dodaje da ova promjena u vodstvu Ministarstva vanjskih poslova može značiti samo bolje za Hrvatsku.“Promjenu vlasti i dolaskom novog ministra vanjskih poslova Njemačka razabire da dolaze bitno bolji dani njemačko-hrvatskih odnosa. Upravo se to i jučer moglo jasno vidjeti u Berlinu”, zaključio je Dujmović u razgovoru za direktno.hr.

  10. #670
    Avatar von Strahimir I

    Registriert seit
    26.08.2009
    Beiträge
    848
    Jugoslavenski fašizam i nacizam proždire Hrvatsku

    Vrijeme je za definicije!

    Ima već skoro stoljeće kako Hrvatsku i Hrvate razdire i uništava jedna pojava kojoj povjesničari, političari, politolozi, filozofi, analitičari, a ni svi ostali ne mogu ništa. Ta pojava nekim čudom odolijeva svakoj analizi, svakom razumnom objašnjenju, svakom osvjetljavanju u konačnici.

    Ta je pojava – Jugoslavenski fašizam i nacizam!

    Analogno Sotoni, najveća njegova obmana i snaga je u činjenici da uspjeva uvjeriti ljude da ne postoji. Isto tako, najveća obmana i snaga jugoslavenskog fašizma i nacizma leži u činjenici da Jugoslavija ne postoji, niti kao nacija, a u zadnjih 25 godina niti kao država, pa se stoga niti ne razmišlja o tome da bi jugoslavenski fašisti i nacisti mogli biti fašisti i nacisti.

    Dodatno, kao što se Sotona uvijek voli prikazivati kao prijatelj ljudi, isto tako i jugoslavenski fašisti i nacisti prigodno sebe proglašavaju antifašistima! Kud ćeš boljeg štita i plašta da opravdaš pokolje milijuna nevinih i vlastitu superiornost nad svim desetkovanim, pokorenim i porobljenim narodima.

    Fašizam

    Ako uzmemo fašizam u užem smislu, možemo govoriti o “Autoritarnom obliku vladavine”.

    Uopće nije potrebno dokazivati kako je vladao satrap Tito, no možemo dodati da se kao eho autoritarni oblik vladavine vratio u liku jednog Milanovića.

    S obzirom na količinu materije navodim kao jedan od izvora Wikipediju, pa oni koji žele detaljno usporediti definicije neka pogledaju i provjere, a ovdje ćemo samo ukratko i sažeto pobrojiti neke od odlika fašizma i fašista:

    Wiki

    Pacifizam je trgovina s neprijateljem… Vidi li netko sličnost s Milanovićevim govorom?Prijezir prema slabijem, elitizam… Imanentno Milanoviću, Pusićki…Selektivni kvalitativni populizam… Vođa se nadaje kao tumač volje naroda… Komu li ovo sliči ako ne Velikom Vođi.Opsesija zavjerom… U našem slučaju Veliki Vođa vidi zavjeru ustaške gujeNeslaganje kao izdaja… Tko ne vrijedi ne leti, tko vrijedi leti, iz SDP-a.

    Nacizam

    Poznato je da je kod fašista osnova država, a kod nacista narod.

    Poznato je i da je nacizam definiran rasom kao kvalitetom, pa je tako u Njemačkoj sredinom prošlog stoljeća germanska rasa smatrana od strane Njemaca superiornom drugim rasama i kao takva smatralo se da ima pravo i obavezu širiti se na račun ostalih, po njima nižih rasa.

    Jugoslavenski nacizam definira Jugoslavene kao rasu ili naciju superiornu svim ostalim rasama ili nacijama od kojih oduzima život i na čiju se štetu širi.

    Jugoslavenski nacizam u svakom je pogledu bio i ostao okrutniji od svog uzora.
    Jugoslavenski fašizam i nacizam vrlo je stvaran, kao što su stvarne žrtve ovog fašizma i nacizma, milijuni pobijeni bez suđenja i bilo kakvih prava ili optužnica, imovina rekvirirana i podijeljena najokrutnijima.

    Jugoslavenski fašizam i nacizam danas se ozbilji preko zagovornika Regiona, a potajno i nove Jugoslavije, Velike Srbije, minus Slovenija.

    Jugoslavenski fašizam i nacizam danas se ozbilji preko politike difamiranja svih koji nisu za Region, svih koji se osjećaju više Hrvati nego Jugoslaveni, svih koji zagovaraju istinu o ww2, svih koji iznose bilo koju istinu o lažnom antifašizmu ovih fašista i nacista, svih koji im stoje na putu.

    Jugoslavenski fašizam i nacizam ozbilji se i preko raznih paravojnih tzv. Civilnih udruga-ćelija koje rade samo i jedino na difamiranju Hrvata i koje to rade čak i na lako dokaziv, primitivan način.

    Jugoslavenski fašizam i nacizam ozbilji se i preko svih SDP-HNS-SDSS-ovih portala preplaćenih novcem hrvatskih građana. Svi ti portali rade na istom cilju, povratak bastard tvorevine zvane Jugoslavija. Svi ti portali nemaju niti jednu lijepu riječ za Hrvatsku, čak ni kada su na vlasti njihovi, onda samo prebace priču u tzv. zločinačku prošlost ili, ako neka druga opcija pobjedi, u zločinačku budućnost Hrvatskoga uma, jedino su njihovi dovoljno dobri i pametni da vode Hrvatsku, ali samo u jednom pravcu, Region, Jugoslavija, Velika Srbija. Čak i tada, kada su njihovi na vlasti, Hrvatsku nazivaju rvacka, Hrvate rvatima, rvatinama, ustašama, fašistima, klerofašistima, katolibanima, ognjištarcima…

    Ismijavaju nam himnu, to je ok, veli Saša Leković beogradski, istovremeno kazniše Z1 zbog objavljivanja srpskih popova koji pjevaju četničke pjesme, “e tako ne može” reče Mirjana Rakić. Dakle, pjevanje četničkih pjesma može objavljivanje takve sramote ne može.

    Lijepe nam kukaste križeve po zastavama, crtaju kukaste križeve po nogometnim travnjacima da nas izbace sa Europskog prvenstva. I nikom ništa.

    Nema opcije u kojoj Hrvatska i Hrvati ovim fašistima i nacistima nešto vrijede, niti minimalno.

    Vrijeđaju nas kako god stignu i nema te riječi ili poruge koju nisu upotrijebili kao što nema niti jedne optužnice protiv bilo koga tko vrijeđa Hrvate i Hrvatsku!!!

    Hrvatska nema pravo na život u očima jugoslavenskih fašista i nacista!!!

    Mi stoički trpimo!

    Ali gospodo, polako…

    Na svijetu sigurno nema naroda koji je ikad bio ovako prljavo ponižen u svojoj državi kao mi Hrvati!

    Mi stoički trpimo!

    Ali gospodo, polako, samo polako…

    Jugoslavenski fašizam i nacizam ozbilji se i očituje i kroz politiku jednog Gorana Radmana ravnatelja HTV-a. Radmanova televizija zabranjuje i propisuje čak i riječi koje se smiju pojaviti na HTV-u, pa tako riječ Isus, Gospa, Bog… izrezuju se kao proste riječi, jer vrijeđaju nekoga, tvrdi Radman.

    Kazneni zakon, Članak 127. kaže:

    “Tko uskrati ili ograniči slobodu govora ili javnog nastupa, slobodu tiska ili drugih sredstava priopćavanja ili slobodno osnivanje ustanova javnog priopćavanja, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.”

    Vrijeđaju jugoslavenske fašiste i naciste, velim ja. Ta ista televizija domicilnom narodu zabranjuje religiju, vjeru:

    Kazneni zakon, članak 130. kaže:

    “Tko uskrati ili ograniči slobodu savjesti i vjeroispovijesti, javnog očitovanja vjere ili drugog uvjerenja, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.”

    Radman je na slobodi???

    Istovremeno taj isti Radman protuzakonito otpušta novinare koji dokazuju i dokažu pedofilsku prirodu spolnog odgoja uvedenog na nasilan i despotski način, pa imamo paradoks da ista novinarka dobije zbog priloga svjetsku nagradu Global Leadership award, a istovremeno u despociji HTV-a otkaz, nelegalno naravno, čak je i sud presudio da je nelegalno dobila otkaz. Istovremeno tisuće zaposlenih “njihovih” ima lažne diplome i svjedodžbe. Pa sad, na kraju, Radman glumi legalistu i daje otkaze, a što sa proteklim vremenom, što sa kriminalom i opljačkanim milijunima, ništa, on je antifašist i ljevičar, a njima je normalno i nekažnjivo biti kriminalcima?

    Jugoslavenski fašizam i nacizam ozbilji se i preko nazovi kulture. Ovo područje koje zahvaća poprilično širok krug parazitiskih zajednica, uz časne iznimke istinskih djelatnika i umjetnika u kulturi. Taj široki krug parazitskih zajednica također je redovito fašistički i nacistički nastrojen pa tako količina novca ovisi redovito i obavezno o količini mržnje upravljene na Hrvatsku i Hrvate i količini hvalospjeva o jednom od najvećih satrapa u povijesti čovječanstva i njegovoj bastard smrtonosnoj tvorevini Jugoslaviji.

    A kad je u pitanju mržnja i činjenje štete Hrvatskoj i Hrvatima uistinu su kreativni na milijun načina. Tu ujedno i prestaje sva njihova kreativnost.

    Svi koji su pisali negativno o Hrvatskoj i nanosili štetu dobili su silne novce, svi koji su radili predstave koje dokazuju “kao” zločinački karakter Hrvatskoga naroda dobili su strahovite novce, svi koji pišu negativno o Hrvatskoj dobili su stipendije i potpore, svi koji doktoratima dokazuju potrebu uništenja Hrvata i Hrvatske dobili su potpore.

    Svi koji se usude napisati bilo što pozitivno o Hrvatima i Hrvatskoj grubo su odbačeni kao šund, nekreativni, neperspektivni, zaostali, fašisti, ustaše, jedva živu gavu izvuku.

    Smjenom vlasti i hrabrošću ministra Hasanbegovića napokon je uzdrmano to leglo parazita i fašistoidnih nacista, kao kad biste zavukli ruku u leglo stršljenova, odjednom iskaču tusti, debeli i smrtonosno otrovni, odjednom nitko od njih ne podliježe sudu javnosti, struke, oni su mjerilo, sudac, i sud. Koliko je taj trend uzeo maha najbolje govori (nakon smjene) izjava bivše v.d. ravnateljice Hrvatskog povijesnog muzeja:

    “Ali ja sam antifašistkinja i ljevičar?”

    Ova izjava govori sve o mentalnom sklopu Milanovićevih sljedbenika. Dakle, prema ovoj vrloj gospođi, svi ostali su fašisti i nacisti i nitko ne zaslužuje biti to što je ona politički, kako i sama kaže, osvojila.

    A kvalifikacije, a stručnost, a ljudskost? Ništa, ništa ona nema osim floskule antifašist i ljevičar, a kako već prije rekosmo, ta floskula nije ništa doli štit iza kojega se kriju jugoslavenski fašisti, nacisti i politički paraziti.

    Od sredine prošlog stoljeća na ovamo zasigurno hrvatski narod nije bio ovako podijeljen kao što je sada, ta podjela djelo je i jednog smrtonosno opasnog lika – Milanovića.

    Ne, nemojte podcjenjivati Milanovića, on, istina, izgleda groteskno kad govori kao Simo Dubajić ili Aleksandar Ranković, ali on je zaista opasan i nemilosrdan, da su neka druga vremena Hrvati bi opet nastradali, on to niti ne krije.

    Zar si stvarno možemo dopustiti da podcjenimo osobu koja za nekoliko stotina tisuća nevinih i pobijenih bez ikakva suđenja i bez ikakve dokazane krivice kaže:

    “Mi smo to ukinuli jer je to Bleiburg, a ne žrtve koje su stradale, žalovanje za propašću NDH. Tezno je nešto drugo. Oni kojima je žao Maksa Luburića i Ante Pavelića idu na Bleiburg. To je skupina kriminalaca koja je na kamionima došla 1941. i povijesno izblamirala hrvatski narod, to nisu moji ljudi.”

    Milanović

    I ako ignoriramo Milanovićevo neznanje da Maks Luburić i Ante Pavelić nisu uopće ubijeni na Bleiburgu, već da je Ante Pavelić umro ili ubijen 1959, a Luburić ubijen čekićem udbinog ubojice 1969. ipak nam ostaje čitava rečenica nebuloza i ludila jugoslavenskog fašiste i nacista Milanovića.

    Kao prvo, Bleiburg je simbol pokolja nekoliko stotina tisuća Hrvata, ne samo na Bleiburgu, već na Križnom putu ili putevima. Bleiburg je i simbol zločinačkog karaktera jedne strašne ideologije koja je bez ikakvog suđenja desetkovala jedan narod, zbog toga Milanović, između ostalog, kao jugoslavenski fašist i nacist mrzi Bleiburg.

    Dakle, Bleiburg ne može biti, pa i da netko hoće, odavanje počasti Paveliću ili Luburiću, jer oni nisu tamo ni poginuli, izginuo je narod.

    Isto tako Vesna Pusić, također poznati i još zadrtiji jugoslavenski fašist i nacist, izjavi za pokolj nekoliko stotina tisuća Hrvata:

    “Ubijeni na Bleiburgu nisu nevini, samo im sudskim putem krivnja nije dokazana!”

    A prije toga za nekoliko desetaka Srba:

    “Nepobitno je utvrđeno da su se zločini dogodili i onaj tko je za njih kriv treba odgovarati. Dakle, onaj kome se dokaže ta krivnja, za nju treba odgovarati, a tko nije, ne.”

    Yu

    Dakle, kad je Gotovina kao Hrvat u pitanju onda se mora odgovarati za zločine, a kad su najveći zločinci i zločini u povijesti čovječanstva (na štetu Hrvata) u pitanju onda ne treba cjepidlačiti nego pobiti sve redom.

    Što su ova dvostruka mjerila nego fašizam i nacizam u najgorem obliku?

    Što se tiče Milanovićevih i Pusićkinih izjava lako je zaključiti da su oni, osim što su i po zakonu kažnjivi kao govor mržnje, istovremeno i simbol njihovih dijaboličnih umova. Po tim dijaboličnim umovima, zločini u Oluji, kojih je dokazano u Haagu 44, trebaju se tretirati kao strahotna kršenja prava, konvencija… i ovi licemjeri izražavaju potrebu za kažnjavanjem takvog strahovitog zločina, istovremeno pokolj stotina tisuća Hrvata, pokolja radi i zbog pripadnosti jednoj naciji, sa smiješkom tretiraju kao pravdu i moralno opravdavaju antifašizmom, zamislite: Antifašizam nastao na pokoljima i odsustvu ikakvih moralnih i zakonskih normi, kriterija, za njih je nešto veličanstveno i oni su zbog toga bolji od svih nas koji se takvog antifašizma iz dna duše gnušamo i sramimo!

    Ako je antifašizam takva nakaza i ako su svi antifašisti brutalni koljači, kako je i Simo Dubajić opisivao vlastite pokolje, onda ja definitivno nisam antifašist i slobodno me ubijte zajedno s obitelji i bez suđenja, kako ste i inače radili.

    Kad bismo logiku ovih zločinačkih fašističkih umova primjenili na Domovinski rat, onda smo, po njima, trebali pobiti onih nekoliko stotina tisuća Srba u kolonama, jer su po Pusićki krivi, samo im nije suđeno ni dokazano, ali smo ih trebali pobiti tvrdi Pusićkina logika.

    Da smo slučajno neljudi i da smo ih pobili, po Milanoviću bi svi oni koji bi dolazili na neku komemoraciju tim žrtvama bili kriminalci i kamiondžije, a komemoracija bi bila Miloševiću…, zar stvarno netko može biti takav idiot da tako nešto opravda ili onako nešto kao Bleiburg opravdava, odnosno veliča???

    I što nam ostaje, antifašizam Milanović, Dubajić, Tito, Pusić, Šešelj, Milošević tipa ili antifašizam čist od ovih moralnih i krvoločnih dijabolika?

    Ja uvijek biram antifašizam, ali antifašizam koji nije fašizam, antifašizam koji nije autoritarni tip vladavine kao Titov ili Milanovićev, definiran kao fašizam. Biram antifašizam koji ne uključuje veličanje pokolja milijuna, kao što to rade nepismeni, neobrazovani i psihički bolesni današnji drekavci tzv. antifašisti.

    Biram antifašizam koji ne uključuje fašističke osobine elitizma, prijezira prema slabima, nemoćnima, Špičkovljanima, Prnjavorčanima, Gunjanima, Bosancima, Hercegovcima, seljacima, profesorima i doktorima…

    Biram antifašizam koji nema psihopatu Velikog Vođu, tumača volje naroda.

    Biram antifašizam koji nije jeftini populizam hitlerovskog tipa.

    Biram antifašizam koji ima dušu, nije psihopatski militariziran, koji se klanja pred dječjim osmijehom, a ne oduzima bolesnoj djeci kisik da bi preusmjerio idiot portalima i civilnim terorističkim udruga-ćelijama.

    Biram antifašizam kojemu su sve nacije i sve rase jednake i u kojemu za sve važe ista pravila i zakoni, za razliku od tzv. antifašizma po kojemu je pokolj pola milijuna, ako su pripadnici određene nacije, opravdano djelo.

    Biram antifašizam u kojemu nema manijaka koji zagovaraju mržnju, nasilje, pakao, podjele do smrti, ili mi ili oni, tamu, to nije antifašizam, to je sotonizam i fašizam.

    Dakle, dragi građani Hrvatske, hoćemo li dopustiti da zavladaju ovi jugoslavenski fašisti i nacisti, hoćemo li dopustiti da iz nas izvlače ono najgore, jer činjenica je: Zlo je privlačno!

    Mnogi potaknuti Milanovićevim bljuvotinama namjerno idu još dalje i daju materijala ovim krezubim avetinjama krvave jugoslavenske fašističke i nacističke prošlosti, a zašto? Što nam to treba? Oni samo to i žele. Budimo kulturni i pristojni, budimo Hrvati!

    Dakle, ukratko, ovaj članak zamislio sam kao otvaranje jednog novog poglavlja u definiranju ove čudnovate pojave zvane Jugoslavenski antifašizam. Taj antifašizam je sve samo ne antifašizam i o tome ima nebrojeno svjedočanstava kao i milijuni kostiju razasutih diljem Jugofašističkog Regiona. I te kosti nisu samo kosti Hrvata, ubijali su ovi Jugo fašisti sve od reda koji su imali ikakav prigovor. Srbi su odnedavno počeli i sami istraživati:

    Antifašistički pokolji Srba

    Ova tema ima milijun malih podtema, primjerice: Zbog čega Jugofašisti toleriraju četnike i ideju velike Srbije, ne samo da toleriraju, već i podržavaju?

    Odgovor je jednostavan, oni se voze na istom kolosjeku, Velika Jugoslavija cilj je jednih, Velika Srbija cilj drugih, ali je odredište isto i stoga su jugofašisti saveznici četnicima, no onaj tren kad bi se nešto takvo i uspostavilo jugofašisti bi, kao i prije, uglavnom pobili velikosrbe, ali bi ipak ostavili dobar dio tog sjemena da klija za “zlu ne trebalo”. Srbi, osobito velikosrbi, isto nisu više budale, pa je očigledno da više ne vjeruju jugofašistima, ali im se ideje preklapaju pa ih isto ne napadaju previše, no kad bi se opet nekakav bastard od države i uspio uspostaviti zasigurno bi i četnici krenuli s klanjem jugofašista, ovaj ih put ovi ki bi da bi antifašisti ne bi uspjeli iznenaditi, tako da “žali bože budala” i jednih i drugih.

    Hrvati se nikome ne uklapaju u planove, zato i jest ova fašistička ofenziva ovako pomno i na svim razinama isplanirana. Ubijajući, zasad psihološki, i terorizirajući Hrvate jugofašisti i velikosrbi zajednički pripremaju teren za osvajanje i uspostavu bastard tvorevine zasad nepoznatog imena, no poznatih vladara.

    Druga tema može biti pitanje: Kako to da su jugofašisti zavladali medijima? Novac je u igri i novac vlada, to najbolje vidimo na primjeru Milanovićeve igre sa Jutarnjim, onih nekoliko stotina milijuna kuna visi nad vratom Jutarnjeg, a konj se veže gdje Veliki Gazda kaže. Brojni portali svaki sa desetcima pijuna bez mozga i karaktera dobili su upute i kune pa sad rade ono što im je zadano: proizvode ustaše, fašiste, naciste, šire mržnju, zavađaju, prozivaju, uredno imaju dvostruke kriterije za svoje i za Hrvate… Njih je sad taknuo ministar Hasanbegović i to mu neće oprostiti. Na nama je da mu damo podršku, jer padne li on oni će se kao zloćudni tumor potpuno proširiti i više neće biti nigdje zdravog tkiva, nama to znači sigurnu smrt.

    Nih desetak osniva desetke tobože civilnih udruga pa onda kao desetci nekakavih udruga daju podršku Vladi ili nekakvom bizarnom prosvjedu, a ustvari i osnivači tih udruga i onih nekoliko prosvjednika su iste osobe, a svi skupa plaćenici jedne SDP-HNS-SDSS opcije.

    Smiješan i bizaran podatak je da često ima manje prosvjednika nego udruga koje daju podršku tim prosvjednicima, jer su, kako rekosmo, neki od prosvjednika vlasnici po desetak tobože civilnih udruga-ćelija.

    Te udruge također su ispostave fašističko nacističke politike i to je lako dokazivo. Naime, skoro sve do jedne, te udruge zvučnih imena redovito i 100% rade protiv interesa RH i nikad se u njihovoj kratkoj povijesti nije dogodilo da imaju jednu jedinu pozitivnu riječ za Republiku Hrvatsku, nikad!!! Sve te udruge uredno pišu kome god stignu u svijetu i stalno pozivaju da se Hrvatsku kazni, nema veze zbog čega, bitno da se kazni i bitno da se jako kazni i ošteti Hrvatsku.

    Još smiješniji i bizarniji bješe prosvjed hedonističke partije neRadnička fronta opskurnog Mate Kapovića. Naime, uz to što su se hvalili kako su drogeraši, ti čudaci napadoše Vladu u formiranju da je ukinula radnička prava i da se oni drogiraju zbog toga! Tragikomedija na vrhuncu! Kako objasniti toliki idiotizam, kako objasniti prosvjed uperen protiv nove Vlade kritikom prošle Vlade? Tragikomedija na Milanović-Kapovićev način, a zasigurno možemo očekivati i kazališnu izvedbu ovog prosvjeda. Kakva će to komedija biti!!!

    Kultura, mada se u zadnjih 4 godine može jedino govoriti o nekulturi, također je ispostava fašističko nacističkog kružoka. Naravno, ne sudjeluju svi u tom bizarnom valjanju u svinjcu, ali oni koji sudjeluju masno su preplaćeni, njima je dan sav medijski prostor, njihov bizarni i nakazni pojam kulture svodi se na prostakluke, uriniranja, silovanja, klanja, širenje mržnje, mazanje izmetom, vađenje kostiju iz ormara i strašenje publike. Prema njihovom viđenju kultura je sve što propiše izvjesni psihopat u liku Olivera Frljića.

    Primjetno je da se svi ovi tobože lijevi identificiraju s ovim plaćenikom masne kose. Svi su oni Oliver Frljić, uniformirani, jednoumni, slaboumni, bez vlastitog mišljenja i karaktera i svi su oni masno plaćeni, a kad ih se pita za kvalifikacije onda su svi oni Zoran Milanović antifašisti i ljevičari. Naravno da neće reći da su tabula raza, primitivci, neradnici, bizarno nesposobni i ne kreativni, oni su antifašisti i ljevičari, svašta u Boga ima?

    Treća tema može biti pitanje: Zašto baš sad, ovih godina?
    Odgovor je složen, no ukratko bismo mogli reći da su se sile mraka koje su nas držale u pokornosti i roblju 45 godina opet pribrale, ispuzale ispod kamenja i da snuju, legitimno i legalno, povratak bastard tvorevine u kojoj je kao bilo lijepo, pa i bilo je, njima! No iako je legalno i legitimno željeti nešto, baviti se kriminalom, pljačkom, uništavanjem, terorizmom… da bi se vlastite želje ostvarile nije – niti legalno, niti legitimno!

    Lako je uočljivo da su predvodnici ove atavističke skupine redovito bogataši sa velikim brojem stanova i milijunima na računima. Lako je uočiti da su svima od ovih koje gledamo i koji su najskloniji jugofašizmu i jugonacizmu očevi ili bliži rođaci bili visoki funkcioneri u Jugoslaviji.

    Lako je primjetiti da su oni nevjerojatno umreženi i da su stvorili jedan širi krug parazita koji ovise o državnim sisama, a da ništa ne rade. Taj se temelj već dugo stvara, dok smo mi ratovali oni su gradili karijere, zapošljavali rođake, kumove, prijetelje i susjede, svi su oni sad baza ovoj skupini jugofašista i jugonacista.

    Elitist milanović to još dodatno definira kao “Ratovala je samo sirotinja i neškolovani!” Kako smo ranije vidjeli elitizam je odlika fašista.

    Ima i tu više nivoa, jedan je Josipović koji sofisticirano i podmuklo radi na razgrađivanju Hrvatskoga nacionalnog bića, on je nama zmija u njedrima. Potajno se igra utemeljitelja baze iz koje će krenuti konačni napad na Hrvate, no nije kapacitet pa su ga greške u koracima odvele u propast koja još nije potpuna, ali se jedva drži da ne potone.

    Drugi je Milanović, primitivac, nasilnik, bešćutan, militarist kukavica, no budite sigurni: bez imalo milosti poslao bi milijune u smrt, na ovaj ili onaj način. Postavljen kao marioneta od ozbiljnih igrača u sjeni, igrao ulogu stečajnog upravitelja “Slučajne države”, loše odigrao, potpuno nesposoban, ali zato bolesno častohlepan, trenutno radi štetu i Hrvatskoj i onima koji su ga postavili, svi zbrajaju štetu, nitko nije siguran kome je nanio više štete, svojima ili nama?
    U jednom trenutku pokušao se umiliti Hrvatima polaganjem vijenca i pokroviteljstvom nad Bleiburgom, s obzirom na podlost u svemu drugom mi ga hladno odkantali, sad smo mu ustaše i mrzi nas. Kako rekoh, ne zna se kome je gora opcija, no zna se da bi ako on ostane moglo biti gadno i krvavo, tako nam je i obećao.

    Treći je Pupovec pohlepni, vlasnik privatne banke, etnobiznismen i birtijaški đe’s bio devedes’t prve borac. Marljivo ta pčelica radi na slici ugroženosti Srba, toliko marljivo da ga i Srbi mole da ih više ne sramoti žicanjem i bolesnim do bizarnosti zahtjevima i željama. Još malo pa će tražiti za svakog Srbina doživotnu penziju od rođenja, u vrijednosti bar 3 000 eura mjesečno. Kako rekoh, već je i svim normalnim Srbima neugodno koliko je pohlepan.

    Marljivo rade i Teršelićka jednojajčani mozgovi Pusić, Jović, Babić, Pavičić, Tomić, Stanimirović… & co. Toliko marljivo da se svijet ne stigne odmoriti od čitanja njihovih tužbi i pritužbi na Hrvate i Hrvatsku, rekao bi čovjek da je danas Hrvatska gora od Njemačke i Italije zajedno u ww2, a tako i neki psihopati kolumnisti i doslovno pišu, vjerovali ili ne!

    Bilo kako bilo, po ovim pitanjima tema za doktorate ima u izobilju.

    Što se mene tiče valjalo bi zakopati ratne sjekire i uhvatiti se posla, no mene se ne pita, pita se Vesnu Teršelić, jedno jaje mozgove blizance Pusić, Josipovića, Milanovića, Pupovca, Jovića, Jovanovića, Porfirija pjevača, Nikolića, Radmana, Lekovića, M. Babića, Šešelja…, a oni su tek počeli graditi bastard državu koju jedan dio ergele zove Region, a drugi Velika Srbija. Da bi taj bastard zaživio umrijeti moraju stotine tisuća, prvi kandidati smo mi Hrvati, drugi su… polako, o tom potom.

    Ono što je sad bitno je da autohtoni jugoslavenski fašisti i nacisti uistinu postoje i da se pojavljuju u sve većem broju.

    Upamtite!!!

    Jugoslavenski fašisti i nacisti postoje, oni u svojim dijaboličnim umovima imaju državu i imaju naciju. Država im je osnova kao i u svakom fašizmu, nacija im je osnova kao i u svakom nacizmu, oni su Frankenštajn s mozgom Tiranosaurus Rexa, dakle, malim i primitivnim mozgom, no njihove su krvave ralje uistinu užasne!

Ähnliche Themen

  1. BF-Nachrichten
    Von Laleh im Forum Rakija
    Antworten: 111
    Letzter Beitrag: 11.01.2014, 03:15
  2. Nachrichten?
    Von Chavo im Forum Rakija
    Antworten: 13
    Letzter Beitrag: 30.12.2010, 01:36
  3. Nachrichten aus Kosova
    Von Feuerengel im Forum Politik
    Antworten: 1
    Letzter Beitrag: 16.10.2005, 13:34
  4. Augewählte Nachrichten
    Von Feuerengel im Forum Politik
    Antworten: 2
    Letzter Beitrag: 06.06.2005, 16:12