BalkanForum - das Forum für alle Balkanesen
Erweiterte Suche
Kontakt
BalkanForum - das Forum für alle Balkanesen
Benutzerliste

Willkommen bei BalkanForum - das Forum für alle Balkanesen.
Seite 9 von 10 ErsteErste ... 5678910 LetzteLetzte
Ergebnis 81 bis 90 von 93

Srpska verzija o "istoriji" Dubrovnika

Erstellt von crolove, 11.09.2009, 08:09 Uhr · 92 Antworten · 5.368 Aufrufe

  1. #81
    Avatar von Strahimir I

    Registriert seit
    26.08.2009
    Beiträge
    1.339
    Profesor Filip Lukas je kod nas prvi upozorio na neistine Cvijićeva tobože znanstvenog rada i donio je sudove nepristranih prvorazrednih stranih geografa o pitanju dinarske rase. "Po današnjem antropološkom ispitivanju dinarska rasa je zastupana u čistijoj formi u krajevima nase ljenim pretežno Hrvatima, a baš se Šumadija, koja je također bila područje migracionih struja iz Raške oblasti; dosta odvaja u fizičkom tipu stanovnika od zemalja zapadno od Kolubare. Švicarski učenjak Pittard na osnovi dugogodišnjeg proučavanja rasnih razlika na Balkanskom poluotoku, došao do zaključka, da je jezgra Dinarskog ljudskog tipa u blizini mora..., evo ovdje, u originalu njegovih misli: "Il est tout evidence, que les Serbes actuelles ne peuvent etre consideres comme les descendants autentiques et selectionnes tribus qui, parties les Croates des regions de la Russie meridionale s' ecoulerent a travers la Pannonie."... "Recenzent Jacques Bouccart ističe rezultate ovog djela u stručnom časopisu, te zaključuje, da nema nikakve antropološke homogenosti između Hrvata i Srba: "Les Serbes de Royaume sont completement differents des Croates, desMontenegrines et des Bosniaques-Hercegoviniens."

  2. #82
    Avatar von Strahimir I

    Registriert seit
    26.08.2009
    Beiträge
    1.339
    Grčkoj crkvi prije turskog gospodstva nema ni ovdje, kao ni u ostalim Hrvatskim zemljama, nikakvog znanstvenog traga. No sve je to suviše beznačajno i sitno za srpski želudac, koji ih hoće progutati. U tom poslu "dokazivanja" nečega, što se ne može dokazati, u nadmetanju srpstva, zauzela su se prva srpska imena. Stvari su općenito poznate s ovog područja, pa će stoga biti ovdje navedene samo neke novije i neke osobito zanimljive pojedinosti.
    "Dubrov
    čani, a može biti i druge gdjekoje srpske opštine...-veli Vuk -bojali su se srpskijeh kraljeva (!) iz
    Hercegovine" ( 10). Iz tog straha, nastavlja Vuk rodilo se nepovjerenje i mržnja dubrova
    čkih Srba prema ostaloj srpskoj kontinentalnoj braći. Tako je mogla "postati ovaka mrzost, da narod i na ime svoje omrzne."(10) Ovako glatko "riješava" Vuk pitanje, kako to da su Dubrovčani od Srba postali Hrvati, a pritom zaboravlja spomenuti, koji su to srpski kraljevi iz Hercegovine, odnosno, koje su to srpske primorske općine.
    "Dubrova
    čko stanovništvo je po naučnim istraživanjima dra Jovana Cvijića, našeg najvećeg geografa i antropogeografa, većinom srpskog etničkog porekla, a katoličke vere. Među stanovnicima grada Dubrovnika i celog Dubrovačkog Primorja su "mnogobrojni doseljenici (Dinarski Srbi) iz okoline Konavala i Župe dubrovačke, zatim iz Hercegovine i još iz Dalmacije"." (11).
    Ovo je napisano godine 1940. u najuglednijem srpskom
    časopisu, pri čemu se poznati pisac srpskih školskih knjiga dr. Mihailo Radovanović obilno poziva na Cvijića. (11). Iza ovih rečenica slijede dugi nizovi statističkih "podataka", samo ni Cvijić ni Radovanović ne kažu, odakle ih je Cvijić "na osnovu proučavanja" izvukao i donio. Profesor Lukas, oslanjajući se na rezultate ispitivanja Pittarda i drugih, pokazao je, da se pojam dinarske rase veže isključivo uz hrvatske narodne mase i hrvatske zemlje (12), a to je ovdje i nehotice priznao dr. Jovan Cvijić, jer Cvijićevi "Dinarski Srbi" su iz najhrvatskijih, iz najmanje miješanih, krajeva: iz Konavlja, dubrovačke Župe, Hercegovine i Dalmacije! – u kojima Srba doseljenika ni nema. Cvijić je jednostavno po papiru napravio harakiri i još jednostavnije hrvatsko pučanstvo spomenutih krajeva "prebojadisao" u dinarske Srbe.

  3. #83

    Registriert seit
    25.06.2009
    Beiträge
    905
    VATRENA, wenn Dich der Ban Jelacic verlassen hat, könntest Du mir dann eine Antwort für mein letztes Posting hier geben? Ich warte geduldig, ganz sicher.

  4. #84
    Avatar von Strahimir I

    Registriert seit
    26.08.2009
    Beiträge
    1.339
    No, pustimo da govori geograf, dr Radovanović, sa stubaca "Srpskog književnog glasnika" u godini 1940.! "Potpuno preovlađivanje srpskog narodnog jezika veću XV. veku i razvitak dubrovačke književnosti na tome jeziku koja je dostigla svoj vrhunac u početku XVII. veka, pojavom njenog najvećeg pesnika Ivana Gundulića, pretstavlja najočigledniji dokaz srpskog etničkog karaktera koji je Dubrovačka republika nesumnjivo imala još od XV. veka. A da bi se takva književnost na srpskom narodnom jeziku mogla razviti u Dubrovniku veću XV veku, morao je tome književnom periodu prethoditi jedan duži period za vreme kojega je u velikoj meri izvršeno naseljavanje i etničko preovlađivanje dinarsko-srpskog stanovništva u Dubrovačkom Primorju i njegovom glavnom gradu. -Ovaj proces naseljavanja Dinarskih Srba nastavljen je i docnije, naročito u toku XVI. i XVII. veka, i njihovim je uticajem dubrovačka oblast dobila još izrazitiji dinarsko-srpski etnički i jezični karakter" Istina, "Ideja hrvatstva postala je u Dubrovniku stvarno dominantna" u današnje doba, priznaje jedva nekako na koncu "studije" i "objašnjava", kako se to moglo dogoditi: silom katoličenja u prošlosti, nepopularni režimi u Jugoslaviji i politička ideologija Hrvatske Seljačke Stranke (HSS) načinile su od dubrovačkih Srba -Hrvate! Uopće, pojam činiti, stvarati narodnu svijest u nekom kraju, vrlo je čest u srpskoj znanstvenoj terminologiji, i pisac ovih redaka uvijek ga je susretao po svim srpskim knjigama, pa ga i Radovanovićredovito poput ostalih upotrebljava. Kao da se tu radi o najobičnijem poslu na beogradskoj čaršiji, a ne o iracionalnim momentima narodne duše i krvi. Vjerujem, da bi se na temelju 68-godišnjeg iskustva, što smo ga imali u jugoslavenskoj tamnici, mogla stvoriti osnovna načela, kako se čini, odnosno proizvodi, stvara, srpska nacionalna svijest u zemljama koje sa srpstvom nisu imale ni onoliko najobičnijih veza, koje inače postoje među susjednim zemljama. "Dubrovački Srbi katolici -nastavlja međutim ugledni srpski geograf -pod uticajem izloženih procesa (nasilno katoličenje, nepopularni režimi u Jugoslaviji i politička ideologija H.S.S, op. pisca) sve manje ističu svoje jugoslovenstvo i srpstvo, a mnogi su zbog katoličke vere prihvatili hrvatsku političku ideologiju, mada se u osnovi ne osećaju Hrvatima... Ali pri tome treba napomenuti da se kako Srbi katolici tako i Hrvati katolici u prvom redu osećaju kao Dalmatinci ili primorci, pa tek onda kao Srbi ili Hrvati. To su naši pravi "Jadranski Sloveni"."

  5. #85

    Registriert seit
    25.06.2009
    Beiträge
    905
    Zitat Zitat von Strahimir I Beitrag anzeigen
    No, pustimo da govori geograf, dr Radovanović, sa stubaca "Srpskog književnog glasnika" u godini 1940.! "Potpuno preovlađivanje srpskog narodnog jezika veću XV. veku i razvitak dubrovačke književnosti na tome jeziku koja je dostigla svoj vrhunac u početku XVII. veka, pojavom njenog najvećeg pesnika Ivana Gundulića, pretstavlja najočigledniji dokaz srpskog etničkog karaktera koji je Dubrovačka republika nesumnjivo imala još od XV. veka. A da bi se takva književnost na srpskom narodnom jeziku mogla razviti u Dubrovniku veću XV veku, morao je tome književnom periodu prethoditi jedan duži period za vreme kojega je u velikoj meri izvršeno naseljavanje i etničko preovlađivanje dinarsko-srpskog stanovništva u Dubrovačkom Primorju i njegovom glavnom gradu. -Ovaj proces naseljavanja Dinarskih Srba nastavljen je i docnije, naročito u toku XVI. i XVII. veka, i njihovim je uticajem dubrovačka oblast dobila još izrazitiji dinarsko-srpski etnički i jezični karakter" Istina, "Ideja hrvatstva postala je u Dubrovniku stvarno dominantna" u današnje doba, priznaje jedva nekako na koncu "studije" i "objašnjava", kako se to moglo dogoditi: silom katoličenja u prošlosti, nepopularni režimi u Jugoslaviji i politička ideologija Hrvatske Seljačke Stranke (HSS) načinile su od dubrovačkih Srba -Hrvate! Uopće, pojam činiti, stvarati narodnu svijest u nekom kraju, vrlo je čest u srpskoj znanstvenoj terminologiji, i pisac ovih redaka uvijek ga je susretao po svim srpskim knjigama, pa ga i Radovanovićredovito poput ostalih upotrebljava. Kao da se tu radi o najobičnijem poslu na beogradskoj čaršiji, a ne o iracionalnim momentima narodne duše i krvi. Vjerujem, da bi se na temelju 68-godišnjeg iskustva, što smo ga imali u jugoslavenskoj tamnici, mogla stvoriti osnovna načela, kako se čini, odnosno proizvodi, stvara, srpska nacionalna svijest u zemljama koje sa srpstvom nisu imale ni onoliko najobičnijih veza, koje inače postoje među susjednim zemljama. "Dubrovački Srbi katolici -nastavlja međutim ugledni srpski geograf -pod uticajem izloženih procesa (nasilno katoličenje, nepopularni režimi u Jugoslaviji i politička ideologija H.S.S, op. pisca) sve manje ističu svoje jugoslovenstvo i srpstvo, a mnogi su zbog katoličke vere prihvatili hrvatsku političku ideologiju, mada se u osnovi ne osećaju Hrvatima... Ali pri tome treba napomenuti da se kako Srbi katolici tako i Hrvati katolici u prvom redu osećaju kao Dalmatinci ili primorci, pa tek onda kao Srbi ili Hrvati. To su naši pravi "Jadranski Sloveni"."
    DA hast Du Dich aber gewaltig geirrt!

    Prije no što prijeđem na završnu fazu (1990-2007) srpske opsesije Dubrovnikom, navest ću nekoliko opasaka o samoj toj temi, za koje mislim da ju rasvjetljuju na adekvatan način.

    Prvo pitanje zdravoga razuma: a zašto takva opsjednutost jednom starijom regionalnom književnosti ? Znalci literature dobro znaju da je i u svojim najboljim djelima (Držić, Vetranović, Zlatarić, Gundulić, Đorđić) dubrovačka književnost slabija od suvrjemene srpske. Ako i stavimo stvar na vremensku okosnicu, hrvatski su povjesničari odavno utvrdili da mi Hrvati (ili bilo tko komu pripada ta literatura) može biti ponosan na razvijenu reneansnu i baroknu književnost. Takve, npr., nemaju katolički slavenski narodi Poljaci i Česi, a nemaju ju ni npr.Danci. Dakle- stvar jest za ponos, ali s kvalifikativom. Naša se litratura ne može ni približno mjeriti s talijanskom, španjolskom,francuskom, engleskom, pa i njemačkom toga doba, koju odlikuju bujnost izraza, genijalna svevremena djela i koja tvore univerzalni kanon. Nema nijednog pisca koji je pisao na nekom slavenskom jeziku, a koji se može i približiti jednomu Danteu i Boccacciu, Shakespeareu, Donneu i Miltonu, Cervantesu, Gongori i De la Vegi, Rabelaisu, Montaigneu i Moliereu. Usporedbe su smiješne.

    Kad bismo ugurali Držića i Gundulića u srpsku književnost, književnoumjetnički oni zaostaju za suvremenim piscima poput Danila Kiša, Miloša Crnjanskog, Borislava Pekića, a možda i Ive Andrića ( o tom imam podijeljeno mišljenje). Srpska literatura ne dobija vrjednije autore ako "proguta" Držića, Zlatarića ili Nalješkovića. Dapače- oni su u tom kanonu stranci: stranci po jeziku, asocijacijama, književnim stilemima koje vuku iz hrvatskih čakavskih brevijara iz 14. stoljeća- jednostavno, strano tijelom, "corpus alienum".

    Prigovor dva: bilo kako bilo- to je naše, i ne damo da nam se uzima naše.

    Prigovor otpada jer su to ispali "naši" tek u atribucijama politički motivirane slavistike Kollara i Šafaržika, dok prije, a ni kasnije, većina srpske kulture zato nije hajala. Miodrag je Popović ilustrirao zašto nisu "naši", tj. srpski. Tu ništa ne mijenja prolazna epizoda Srba-katolika.

    Pa- zašto onda ta opsesija, zašto želja da se dokaže da je stari Dubrovnik po jeziku "srpski" ?

    Hrvatski jezik ima kontinuiranu baštinu na narodnome jeziku od 11. i 12. st., a na zrelom štokavskom narječju od 1380-1400. Jezik kakav je naš standardni imamo razvijenoga u prozi Držića oko 1520 i 30, a u poeziji i ranije oko 1480. Dakle, hrvatski je književni jezik ovoga idioma star nekih 500 godina. I mi tu imamo kontinuitet širenja u Dalmaciji, Bosni, Humu, Slavoniji, i na kraju na sjeverozapadu.

    Srpski je jezik pak, uslijed nevoljne sudbe naroda, doživio niz lomova, a jezik na narodnom govoru ili vernakularu ozbiljnije se probio s Vukom Karadžićem u 1820-ima. Veza je s prošlosti nađena u narodnoj guslarskoj pjesmi što veliča Kosovo, ali i Nemanjiće i zlatno doba srpske državnosti. No- jezik nema kontinuiteta, tekstovi iz 1300, 1400, 1500, 1600, 1700, ..strani su kao ruski. To srpski dovodi u zamršen odnos sa hrvatskim jezikom, jer oba su stilizirana na štokavskome narječju, pa su česta provokativna pitanja što je komu uzeo ili dodao. No, i bez toga, bitno je sljedeće: taj bi spor bio zadovoljavajuće razriješen (kao npr. češki i slovački) da se nisu uplele ekspanzionističke aspiracije koj je podhranjivala, bar u početcima, stara slavistika (npr. za jezik protestantskoga pisca Stjepana Konzula Istranina, koji je pisao na bosančici i jezik zvao hrvatskim, revni srpski propagandist Slovak Šafaržik veli da Konzul "piše na srpskom, samo kaže da je to hrvatski" i uvršćuje ga u antologije srpske pismenosti ! Takvih bi se primjera dalo navesti na vagone.)

    Zašto se nije došlo do tričava spoznaje: radi se o bliskim jezicima, sasma razumljivim i zasnovanim na istome narječju (više-manje), no koji su standardizirani, razvijani i uobličeni u razna vremena, s tim da se proces konačne standardizacije vremenski poklopio, pa obje strane duguju "onoj drugoj" bar nešto ?

    To nije bilo moguće zbog veliksrpske ideologije, po kojoj su svi štokavci Srbi, a ako nisu, onda Dubrovnik ne mora srpski. Ako Dubrovnik nije srpski, onda su Srbi Hrvatima "ukrali" jezik-a ne Hrvati Srbima, što je uočičajena mantra srpskih polit-lingvista (sama ideja da nitko nikomu ništa nije "ukrao" ne prodire do toga neuma). I to pogađa samu srž nacije: ako su Srbi kradljivci hrvatskog jezika iz Dubrovnika, onda im se otvaraju bokovi za hrvatski prodor (jezični, nacionalni) u samu Srbiju, a i prijeti rastakanje samog srpskog nacionalnog bića.

    Ovo zvuči suludo-ali to je ta logika.

    Nadalje- ako Dubrovnik nije srpski po jeziku, tada otpada svako povijesno "opravdanje" da se opanci nađu za stalno u moru, a i okupacije većeg dijela BH gubi povijesno "opravdanje"- Bosna nije onda povijesno srpska zemlja, jer jer je štokavska Bosna, raspisana u djelima svojih franjevaca, slovinska kao i Dubrovnik i hrvatska po baštini kao i Dubrovnik (tu padaju i bošnjačke fantazije).

    Sumarno- tko je uzeo/ukrao od koga jezik bitno je pitanje samodefinicije što dovodi do osjećaja krhkosti nacionalne ideologije koja je temeljito izgrađivana preko 150 godina. Hrvatstvo Dubrovnika, kao domino-efekt, svodi srpski jezik na samosvojan, ali bez korijena: to onda nije povijesni jezik; vodi do osjećaja, jer tako ideologija nalaže, da su Hrvati izvornik, a Srbi kopija i plagijat; te da su sve ekspanzionističke zamisli temeljene na izmišljotinama.

    Zato je pitanje jezika i pripadnosti starog, uglavnom turističkoga grada, od prevelik važnosti.

    Neke ilustracije:

    http://www.glas-nedelje.co.yu/arhiva..._03_03/05.html

    Časopis "Srpsko nasleđe" objavio je kritički osvrt u kome se negiraju
    stavovi nekih filologa o tome da je, pored ćirilice, i latinica srpsko
    pismo.Ali, ta negacija doživela je brzo svoju negaciju. Prenosimo dva
    suprotstavljena stava o srpskoj latinici

    DA LI JE ĆIRILICA SRPSKA A LATINICA HRVATSKA

    Prof. dr Veljko Đurić:

    Ne postoji srpska latinica

    Ako je istorija pokazala da je latinizacijom rasrbljavano srpstvo
    (čitaj: kroatizovano) Šta su tvrdnje iz "Slova o jeziku" o nekakvoj
    "srpskoj latinici"? Nova latinizacija?
    ..................
    Prof.dr Miloš Kovačević:

    ĐURIĆ PROVODI HRVATSKI LINGVISTIČKI PROGRAM

    Gotovi svi Dubrovčani bili su Srbi "rimskoga zakona".

    A dubrovačka i bokokotorska književnost srednjeg veka pisana je
    latinicom. Isključiti iz srspkog nasleđa te književnosti - za šta se
    inače zdušno zalažu hrvatski filolozi - značilo bi Srbe pretvoriti u
    jedini evropski narod bez dva veka književnosti
    ¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸ ¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸

    Isključenjem te književnosti i njenog jezika iz srpske književnosti i
    jezika, kako to hrvatski filološki program nalaže, Srbi bi bili jedini
    narod u Evropi bez dva vijeka književnosti (bez čitavog srednjeg
    perioda), a osim toga, naučno bi dali neoboriv argument Hrvatima da je
    Vuk uzeo od Dubrovčana kao Hrvata hrvatski jezik i podmetnuo ga
    Srbima, tj. da su Srbi od Hrvata, a ne oni od nas, uzeli književni
    jezik.


    Laza Kostić, ikona SRS-a:
    biografija:

    glavna teza:

    http://govori.tripod.com/kradja_srpskog_jezika.htm

    (by Hroboatos)

  6. #86
    Avatar von Strahimir I

    Registriert seit
    26.08.2009
    Beiträge
    1.339
    DA hast Du Dich aber gewaltig geirrt!
    Wie meinst Du das crolove?

  7. #87
    Avatar von Strahimir I

    Registriert seit
    26.08.2009
    Beiträge
    1.339
    U veljači 1941. isti ovaj "Srpski književni glasnik", prikazujući neka zagrebačka izdanja o Dubrovniku, piše: "Među ovim člancima ima dosta korisnih poučnih priloga. Šteta je samo to, što se pretjerivalo s naglašivanjem hrvatstva Dubrovnika, koji je oduvijek bio slovinski, dakle hrvatski samo onoliko koliko i srpski."
    U svim školskim knjigama, tzv "udžbenicima", kroz cijelo razdoblje srpske vlasti, kao i u mnogim stručnim člancima po časopisima i knjigama, mogu se čitati sljedeći odlomci:
    "Naša narodna poezija svojim uticajem zahvatila je ne samo novu srpsku književnost, već i dubrovačku ili srednju srpsku knjiženost, kako se ona drugačije zove i to još od samog njenog početka od druge polovice XV. veka, pa sve do njenog gašenja, do konca XVIII. veka. Đorđe (Džoro) Držić je prvi srpski umetnički pesnik, kod kojega se oseća uticaj naše narodne poezije. On je rodonačelnik one velike plejade naših pesnika, koji su je stolećima podražavali od XV. veka pa sve do danas. On uvodi njen uticaj u dubrovačku književnost, i po tome uticaju, kao i po svome jeziku i nacionalnoj svesti ova književnost ima srpski karakter " Sveučilišni profesor iz Subotice dr. Aleksa Ivić tvrdi, da "u Dalmaciji, naročito u Dubrovniku i okolini, nalazi se hiljadama katolika, koji se priznaju za Srbe.""Zanimljiva je činjenica, -piše dalje on da se u Južnoj Dalmaciji nalazi katolika, koji prilikom opredelivanja njihovog kraja ne htedoše primiti hrvatsko ime, nego se opredeliše za srpsko. Uzrok tomu nije teško naći. Početkom XIX. stoleća uništena je republika dubrovačka. Posle pada Napoleona pripao je Dubrovnik pod Austriju. Ma da su Francuzi prvi ušli u Dubrovnik, oni su izjavljivali, da će vratiti republici slobodu čim Crnogorci i Rusi isprazne Boku. Prema tome, konačno uništenje republike doneo je tek ulazak austrijske vojske među zidove grada Dubrovnika. Ne samo Dubrovčani, nego i svi okolni Slaveni, neizmerno su žalili za negdašnjom slobodom, za negdašnjom, po celom svetu poznatom i od celog sveta priznatom, republikom svojom." (I ova tvrdnja je potpuno neispravna. Mrtvi Dubrovnik francuske čete su samo pokopale. Mladi naraštaj nije shvaćao žalost i tugovanje starih za onim Dubrovnikom, koji se preživio i nije se mogao vratiti u novo doba. Lijepo je to prikazao Vojnović. Poznavaocima prilika je jasno, da je Dubrovnik doživio svoj unutarnji društveni i gospodarski slom još u XVIII. stoljeću uslijed novih prilika u cijelom svijetu. Ni s toliko znanja ne raspolaže sveučilišni profesor dr. Aleksa Ivić ! Ostale neistine su još jasnije.) "Pa kada je to stanovništvo slavensko uskoro imalo prilike da se opredeli, daprimi srpsko ili hrvatsko ime, sasvim je razumljivo, što se je našao povelik broj (?) dubrovačkih i okolnih katolika, koji se izjavio za srpsko ime. Srpska ideja označivala je tokom XIX. stoleća buntovne ljude sa divljom ljubavlju prema slobodi i nezavisnosti, a hrvatska misao onoga doba imala je kao temelj svoju podaničku vernost prema habsburškom domu, prema austrijskom ćesaru".Koliku uvredu sadrže ove riječi, zaista, nije potrebno isticati.
    Izvedeno iz knjige Vatroslava Murvara : http://hercegbosna.org/download-hr/Vatroslav_Murvar.pdf

  8. #88
    Šaban
    Zitat Zitat von Cobra Beitrag anzeigen
    Du kannst etwas was bereits das Copyrigt vom "Filedreher" besitzt nicht als deines bezeichnen....., das wäre ja so als als würde ich einen Song aus einem Metalica Album nehmen und sagen, hej den hab ich da rausgenommen, beim nächsten mal heist der song dann Cobras Nothing else Matters?
    nächstes mal kannst du mir für dieses bild danken

  9. #89
    Avatar von Strahimir I

    Registriert seit
    26.08.2009
    Beiträge
    1.339
    Svi znameniti pjesnici i književnici te, svi ostali kulturni radnici hrvatske Atene proglašeni su Srbima "po naučnom istraživanju". Napisane su čitave studije s namjerom, da se dokaže da je slavni učenjak Ruđero Bošković S.I. pravi Srbin po podrijetlu i osjećajima.
    Dubrovačka republika dobila je etiketu "srpske državice". Nijekanje i otimanje bilo je u duhu potpunosti. I dubrovačka država, kultura, književnost, umjetnost, povijest, ljudi u prošlosti, sadašnje pučanstvo -sve je to dobilo srpsko ime i ušlo u sva srpska znanstvena djela i mnoga strana kao takvo. Kolika je laž time podmetnuta i neprestano podržavana, o tome nije nitko vodio računa.
    Umjesto povijesti grada Kotora, Vuk Karadžić u svom članku o Boki, opširno navodi jednu nadasve fantastičnu narodnu pričuo postanku grada Kotora. Sagradio ga srpski carDušan Silni! Vuk ne smatra potrebnim naglasiti, da u svemu tome nema ni zrnca povijesne istine, već da je to narodna pripovijetka. Čudno je, odakle Dušanovska predaja u ovoj tobože bokeljskoj pripovijetci, kada srpske predaje u Boki uopće nema, ni u najmanjim tragovima; vjerojatno je da su je donijeli srpski doseljenici sa sobom, pa je mijenjana i tijekom vremena povezana uz postanak Kotora, ukoliko to sam Vuk nije učinio, pošto je običavao činiti i još teže krivotvorevine.

    "U cijeloj Boci, veli Vuk,ima oko trideset i tri hiljade duša, sve pravijeh Srba, kakovi igdje biti mogu; jedva
    četvrt od ovoga biće zakona rimskoga, a ostalo je sve grčkoga." U svom izlaganju tijekom članka Vuk nehotice priznaje potpunu autohtonost katolicizma u Boki Kotorskoj i nedavno doseljavanje pravoslavaca. Dokazi kojim Vuk hoće opravdati postavljene tvrdnje; jesu redovito riječi: "pripovijeda se" i "kažu":

  10. #90
    Avatar von Cobra

    Registriert seit
    08.06.2009
    Beiträge
    64.179
    Zitat Zitat von Šaban Beitrag anzeigen
    nächstes mal kannst du mir für dieses bild danken
    MAch ich, wenn du dich bei dem Filmemacher bedankst

Seite 9 von 10 ErsteErste ... 5678910 LetzteLetzte

Ähnliche Themen

  1. Antworten: 0
    Letzter Beitrag: 29.06.2010, 21:00
  2. Todori?: "Najve?i uspeh u istoriji"
    Von GodAdmin im Forum B92
    Antworten: 0
    Letzter Beitrag: 02.04.2010, 14:30
  3. "Najgrublja fudbalerka u istoriji"
    Von GodAdmin im Forum B92
    Antworten: 0
    Letzter Beitrag: 10.11.2009, 16:00
  4. Antworten: 0
    Letzter Beitrag: 15.03.2009, 15:00