BalkanForum - das Forum für alle Balkanesen
Erweiterte Suche
Kontakt
BalkanForum - das Forum für alle Balkanesen
Benutzerliste

Willkommen bei BalkanForum - das Forum für alle Balkanesen.
Seite 12 von 15 ErsteErste ... 289101112131415 LetzteLetzte
Ergebnis 111 bis 120 von 141

Tag der bosniakischen Flagge - Dan bosnjacke zastave

Erstellt von Bushido, 11.05.2010, 18:22 Uhr · 140 Antworten · 19.017 Aufrufe

  1. #111
    Bushido
    Zitat Zitat von Ottoman Beitrag anzeigen
    Bayraminiz Kutlu
    Gazaniz Mübarek olsun..
    sagol kardes

  2. #112
    Gast829627
    lächerlich.......das wappen mit den lilien ist ein altserbisches zeichen des serbisch bosnischen königs tvrtko und das halbmöndchen auf dem hässlichen grün ist ne arabische parodie auf die türkenflagge,......schön wenn man nix eigenes hat dies aber feiert und über dem anderen stellt .......

  3. #113
    Bushido
    Zitat Zitat von Legija Beitrag anzeigen
    lächerlich.......das wappen mit den lilien ist ein altserbisches zeichen des serbisch bosnischen königs tvrtko und das halbmöndchen auf dem hässlichen grün ist ne arabische parodie auf die türkenflagge,......schön wenn man nix eigenes hat dies aber feiert und über dem anderen stellt .......
    was für altserbisches zeichen?? Das ist die BOSNISCHE lillie und die 3 halbmonde sind die osmanische flagge

  4. #114
    Gast829627
    Zitat Zitat von Sandzak_Tarik Beitrag anzeigen
    was für altserbisches zeichen?? Das ist die BOSNISCHE lillie und die 3 halbmonde sind die osmanische flagge


    1374 versöhnte sich Tvrtko endgültig mit seinem Bruder Vuk. Im selben Jahr heiratete er Doroslava (Dorothea), die Tochter des bulgarischen Fürsten Ivan Sratsimir. Nach der Hochzeit im Dezember unternahm er einen Überraschungsangriff in das Gebiet der Ballsha und eroberte Trebinje. Hernach nahm er die restlichen serbischen Gebiete nördlich davon bis zum bedeutenden orthodoxen Kloster Mileševa in Besitz, das er sich zwei Jahre später zum Ort seiner Krönung erwählte.
    http://de.wikipedia.org/wiki/Tvrtko_I.


    Tvrtko übernahm die serbischen Hofämter und Titel, die er an seine bosnischen Adeligen vergab. Zum einen dokumentierte er damit seine Unabhängigkeit von Ungarn, zum anderen konnte er auf diese Weise die Anerkennung seiner serbischen Untertanen gewinnen. Die bedeutendsten serbischen Fürsten Lazar Hrebeljanović und Vuk Branković erkannten Tvrtkos Königtum an. Ludwig I. von Ungarn akzeptierte zwar die Krönung als König der Serben,

    Datei:Grb Kotromanica.jpg ? Wikipedia

  5. #115
    PašAga
    Zitat Zitat von Legija Beitrag anzeigen
    lächerlich.......das wappen mit den lilien ist ein altserbisches zeichen des serbisch bosnischen königs tvrtko und das halbmöndchen auf dem hässlichen grün ist ne arabische parodie auf die türkenflagge,......schön wenn man nix eigenes hat dies aber feiert und über dem anderen stellt .......
    Meinst du so wie das Byzantinische Huhn das ihr auf eurer Flagge habt und es dann Serbisch nennt oder die Farben die von den der Russischen Fahne entnommen wurden nur das sie auf dem Kopf stehen, ja ihr Scherben habt alles eigenes
    Nicht vergessen auch das Kreuz ist nicht Serbischer Herkunft oder das CCCC das vom Byzantinischem BBBB entnommen ist, eigentlich ist eure Fahne nur ein Mischmasch so wie ihr .

    Aber lüg weiter sowas ist dir angeboren

  6. #116
    PašAga
    Er hat sich ja nicht zum Serben ernannt, sondern zum König der Serben

  7. #117
    Avatar von DZEKO

    Registriert seit
    09.08.2009
    Beiträge
    55.015

    Pored vojnog zaposjedanja dijela Raske (Srbije),kao osnov za svoje proglasenje nosiocem i srpske,pored Bosanske Krune,Tvrtko koristi svoj rodoslov,jer je jedna od njegovih baba (Jelisava),bila kci Raskoga Kralja Dragutina i Ugarske Princeze (katolkinje),te je po toj vrlo tankoj zenskoj liniji bio rodjak Urosu nejakom,i to tek u cetvrtom koljenu,a posto je Srbija (Raska) tada bila zemlja u rasulu,bez vladara,nije naisao na nikakvo znacajno protivljenje unutar Srbije.To nije nista neuobicajeno,jer su se i neki Madjarski vladari takodjer proglasavali nosiocima srpske,pored Madjarske Krune,u svrhu Madjarskih interesa,a ne srpskih,naravno.Tako se i Bosanski Kralj Tvrtko proglasava nosiocem i srpske,pored Bosanske Krune,zbog Bosanskih interesa,a ne srpskih,naravno,jer ga nikada nije ni najmanje zanimalo da uspostavi potpunu vlast nad Srbijom/Raskom,njegovi ciljevi su bili potpuno drugaciji:medjunarodno priznanje Bosanske Krune,odnosno ustolicenje sebe kao Kralja i Bosne kao Kraljevine,te velika ekonomska dobit kroz ubiranje Mitrovdanskog prinosa koji su Dubrovcani placali nosiocu srpske krune,te poslije Tvrtkovog proglasenja nosiocem i srpske,pored Bosanske Krune,taj novac ne ide u Srbiju,nego u Bosnu,dakle jedino sto je Tvrtka stvarno zanimalo bilo je dobrobit Bosne

    Literatura:
    F. Miklošić : Monumenta CLXXXII





  8. #118
    Avatar von DZEKO

    Registriert seit
    09.08.2009
    Beiträge
    55.015
    Stari Bosanski Kraljevski Simbol - Ljiljani,simbol su historijskog kontinuiteta Bosanske drzavnosti,a kao simbol su prisutni na tlu Bosne vise od dvije hiljade godina.U razlicitim znacenjima prisutan je i u nekim drugim starim civilizacijama.U II milenijumu stare ere moze se naci u umjetnosti Krete u Grckoj,gdje se susrece kao motiv na slikama Knososke palače,zatim u Egipatskoj umjetnosti,i u mnogim drugim zemljama,na vrlo sirokom geografskom podrucju,i to u razdoblju od nekoliko hiljada godina.Najstariji nalaz simbola ljiljana u Bosni pronadjen je u Ilidzi kod Sarajeva,u rusevinama jedne zgrade iz doba Rimljana,gdje je iskopan jedan ulomak zemljane posude star oko 2000 godina na kojoj je utisnut simbol ljiljana.Bošnjački historičar Prof.Dr Enver Imamović,u svom radu pod nazivom "Bošnjaci i ljiljan",o ovom vrijednom arheoloskom nalazu kaze,da je to,do sada najstariji nalaz ljiljana u ovom dijelu Evrope(vidi sljedecu sliku):



    Ljiljan na posudi iz Rimskog doba od prije 2000 godina,iskopan u Ilidži kod Sarajeva

  9. #119
    Avatar von DZEKO

    Registriert seit
    09.08.2009
    Beiträge
    55.015
    Često se može čuti pitanje otkud na bosanskim državnim obilježjima ljiljani i šta oni znače. Oni koji nisu dovoljno upućeni u bosansku prošlost, prije svega stranci, vjeruju da je to preuzeto od Francuza, odnosno od anžuvinske dinastije koja je u svojim kraljevskim simbolima također imala ljiljane. Treba, međutim, spomenuti da je ljiljan u srednjovjekovnoj Evropi bio veoma raširen pa ga nalazimo na grbovima i zastavama brojnih dinastija i feudalaca, kako u Francuskoj, tako i u Španjolskoj, Engleskoj, Mađarskoj, Flandriji, Italiji itd. U tome se posebno isticala Francuska, što je razlog da neki historičari smatraju da je tu njegova kolijevka, odnosno da se iz Francuske prenio u druge zemlje. Tumači se da je do toga došlo bilo političkim utjecajem ili dinastičkim brakovima. Od nje ga je preuzela i Mađarska. S obzirom da je i srednjovjekovna Bosna na svojim državnim obilježjima imala taj znak, kod mnogih vlada uvjerenje da ga je ona preuzela od Mađarske, jer je, tobož, Bosna bila mađarski vazal. To, međutim, nije tačno... U Bosni je ljiljan korišten kao umjetnički motiv stotinama godina prije pojave evropskih dinastija. Već je rečeno da je u Ilidži nađen rimski spomenik ukrašen znakom ljiljana od prije 2000 godina. Kao arhitektonsko-dekorativni elemenat u bazilikalnim gradnjama susreće se na tlu Bosne i u kasnoantičko doba (V-VI stoljeće). U srednjem vijeku njegov motiv je toliko upotrebljavan da je u pravom smislu postao zaštitnim znakom bosanskog naroda. Srednjovjekovni Bošnjani su su ga osobito rado stavljali na svoje grobne spomenike (stećke), izrađivali nakit s njegovim likom (naušnice, dijademe, pojaseve i s1.), njime ukrašavali knjige, utkavali ga u platno kao dezen, uzimali ga kao dekorativni elemenat u arhitekturi i s1. Čak je opjevan u pjesmama. U jednoj poemi napisana 1330. godine od nekog Završanina, stoji: "Lilije, cvijetu ima je krin".




    Ljiljani na stećku,Bosanskom srednjovjekovnom nadgrobnom spomeniku
    .

  10. #120
    Magic
    Zitat Zitat von Legija Beitrag anzeigen
    lächerlich.......das wappen mit den lilien ist ein altserbisches zeichen des serbisch bosnischen königs tvrtko und das halbmöndchen auf dem hässlichen grün ist ne arabische parodie auf die türkenflagge,......schön wenn man nix eigenes hat dies aber feiert und über dem anderen stellt .......
    Lächerlich Jarane.Die Lilien werden in Bosnien(Deinem Land) seid über 2000 jahren als Symbol verwendet und man könnte auch sagen das Serben durch Bosnier ihre Cirilica(Ilirica)bekommen haben a Babo ce te jos svasta da nauci mein illyrischer bosnier

    BOSANSKI LJILJANI NA BOSANSKOJ ZASTAVI

    ILIRSKI JEZIK I ILIRSKO PISMO

    Za razliku od susjednih zemalja (a i većine zemalja u Europi), sa znanstvene točke gledišta, valja uzeti u obzir sljedeću tvrdnju:
    Bosna je jedna od rijetkih zemalja u kojoj, otkad postoje pisani spomenici u vezi s Bosnom (koja se je u antici nazivala "Pannonia strictu senso", koja se stere na manje-više istom prostoru kao i danas, i dalje živi jedan narod, koji govori jednim i jedinstvenim jezikom.
    Predrimske pokrajine koje poimenice zapisa grčki antički pisac Strabon (S."GE", VII,5,3) posvema su iste kao i veležupe u vrijeme Kotomanića.
    U to vrijeme današnja Hercegovina nosila je službeni naziv veležupe Hum.
    Dovoljno je da sumnjicavci pogledaju u arhive franjevačkih samostana u Bosni, pa da uoče kako su, sve do 19. st. matične knjige pisane bosančicom i to na - bosanskom jeziku.
    Jezik su franjevci Provincije Bosne srebrene nazivali najčešće ilirski, zatim slovinski, a onda i hrvatski)
    No, u uporabi je bila "bosančica" kojom je fra Nikola Lašvanina napisao "Ljetopis fojničkog samostana".
    A Matija Divković je preveo s latinskog na bosanski jezik priručnik "Ispoviedaonik prinesen u jezik bosanski" Bosančicom je napisan i "Poljički statut", itd.
    Netočna je tvrdnja da je bosančica "srpsko pismo".
    Prvi sačuvani pisani spomenik na bosančici je "Listina bana Kulina".
    Na temelju starih predrimskih zapisa kao što je "Skradinski zapis" iz -339 pr.Kr., kao i "Zapis iz Grebastice" s početka drugog stoljeća pr. Kr, a zatim i "Lištanska ploča s konca trećeg st. po Kr - omogućju nam rekonstrukciju "Ilirskog alfabeta" iz kojeg je, može se reći, nastala "Bosančica", a iz nje su se kasnije razvili alfabeti srpskog, bugarskog, ruskog itd. jezika.
    U vezi s problemom oko toga - koji je to bio jezik, koji je Tridentski koncil nazvao "lingua illyrica" i priznao ga - "među šest svjetskih jezika" (kako to dokaza hrvatski dominikanac Stjepan Krasić u svojoj knjizi "Pape i hrvatski književni jezik u 17,st"), kao sakralni jezik u katoličkom bogoslužju?
    Papa je, nakon toga "zapovjedio uredbom da se, uz arapski, grčki i kaldejski na europskim sveučilištima predaje i ilirski jezik" (tvrdi Don Krasić, a citira i zagrebački 'Vjesnik' ( od 22,09,04, st,17).
    Don Krasić je u pravu kad stavlja znak jednakosti između klasičnog naziva 'lingua illyrica' i suvremenog naziva 'hrvatski ezik'.
    U istom smislu vrijeme je da se zapitamo, ne postoji li znak jednakosti izmedju naziva 'littera illyrica' i 'ćirilica'?
    Nije li naziv 'ćirilica' nastao iz naziva 'illyrica'?
    Jer, nije slučajno da u Bosni to pismo nikad nije nazivano ćirilicom, nego jednostavno - bosančica.
    Na "Bosančici" je napisana najraznovrsnija i najbogatija književnost u srednjem vijeku pa sve do konca devetnaestog stoljeća, kad je "Bosančica" bila u uporabi kod franjevaca u Bosni kao domaće pismo.
    Veoma važan podatak je i svijest bana Stjepana Kotromanića da je jezik Bosne sastavni dio jezika hrvatskog.
    Naime, nezadovoljan slanjem u Bosnu prvih franjevaca inorodaca, ban Stjepan Kotromanić je tražio, u pismu datinarom iz 1347. i upućenom u Rim, da "duhovnici budu vični hrvatskom jeziku", a nakon toga ban Stipan daje domaćim franjevcima široke ovlasti.
    Podsjetimo se na najvažniji datum u razvoju književnog, a zatim i službenog jezika na području ukupnosti hrvatskih povijesnih i etničkih zemalja bio tzv. "Bečki dogovor" iz 1850.
    Evo šta je o tome zapisao Antun Barac: "Godine 1850. održan je u Beču sastanak istaknutijih srpskih, hrvatskih i slovenskih pisaca, i svršio se zaključkom:
    "…jedan narod treba jednu književnost da ima.
    Svrha mu je bila da se poradi na tome kako bi svi Jugoslaveni prihvatili jedan književni jezik, i to u onom obliku kako ga je upotrebljavao Karadžić"
    (v. Antun Barac: "Jugoslavenska književnost", izd. MH, Zgb, 1963, s.93.).
    I Dr Barac dodaje: "Dogovor nije urodio plodom, jer su samo Hrvati u književnosti zadržali južni, ijekavski govor kojim je pisao i Vuk.
    Un Srba je uglavnom pobijedio istočni, ekavski koji se govori u Šumadiji"(.id.s.93). Vuk je, u to nema dvojbe, prisvojio jezikoslovnu baštinu hrvatskog pravoslavca Save Mrkalja i na toj baštini razvijao svoju viziju jezika "za sve Srbe i svuda" - i u Srbiji i izvan Srbije.
    Srbijanci su odbacili Vuka i to za živoga Vuka i ostali na svom siromašnom šumadijskom dijalektu na kojem je gradjena srpska književnosti uz mnoštvo riječi koje su Srbijanci uzeli iz: bosanskog govora te iz raznih drugioh jezika kao: turskog, ugarskog, ruskog, njemačkog pa i francuskog jezika.
    Srbijanci su zbog te heterogenosti svoj jezik nazivali (kronološki): slaveno-serbski, rusko-srpski, srpsko-hrvatski, a tek u zadnje vrijeme i - srpski.
    "Dušanov zakonik" pisan je bosanskim jezikom i bosančicom. Srbi, koji su stoljećima boravili u Srbištu - istočno od Rašana došli su, prema Pliniju Starijem i Prokopiju iz zapadne Sibirije, a ne zna se kojim jezikom su tamo govorili.
    No u Srbištu ("Serblia", kako je nazva K.Porfirogenet) nisu imali razradjeniji jezik - bio je to u biti makedonski jezik, jer je na području izmedju Makedonije i Bugarske i nastao zametak srbijanske države.
    Da li su toga svijesni vodeći ljudi npr. Srpske pravoslavne crkve?
    Izuzetno je važno uzeti, što se tiče Srba i Srbije, slijedeću službenu tvrdnju Srpske pravoslavne crkve:
    "I mi, kao i Nemanja, ujedinili smo zemlje, pa se mučimo kako da ujedinimo i duše njinih stanovnika, da nam država bude čvrsta i dugoveka.
    Sve je slično, samo što je danas veće nego u vreme Save i Nemanje.
    Nemanja je od Rašana, Zećana, Humnjana i Neretljana pravio Srbe, a mi danas težimo da se po vremenu, od Srba, Hrvata i Slovenaca, i mnogih drugih, stvori jedna veća, jedinstvena jugoslovenska narodna celina"
    (v. "Pravoslavlje", 22. I. 1970 - članak pod naslovom "O svetom Savi").
    Dakle Rašani, nisu prvotno bili Srbi, njih je Srbima pripojio Stefan Nemanja, rodom iz Kotora.
    Nakon što je ubio svog starijeg brata Tihomira, Stefan je uzurpirao titulu Velikog župana Raške.
    Po tome što je Raška bila jedna od Veležupa bosanskog velikog Bana (u ono vrijeme Kulina), vidi se zašto je jezik Raške bio isti kao i u drugim bosanskim veležupama, i zašto su Nemanjići (koji su bili katolici) pisali - bosančicom.
    Papa je poslao krunu za Nemanjina sina Stefana Prvovenčanog, a oko godine 1330 manastir Visoki Dečani na Kosovu gradio je franjevac fra Vito iz Kotora.
    Tu je 1331 pokopan i Stefan Dečanski - dakle po katoličkom obredu.
    U vrijeme Nemanjića, Rašani su bili, dakle, katolici istočnog obreda.
    A što se Slovenaca tiče, od svih Slovenaca, Janeza Kopitara (carskog cenzora u Beču za slavenska područja Carstva K.u.K) nije slijedio nitko od važnijih pisaca osim Stanka Vraza.
    France Prešern je udario temelj slovenskom književnom jeziku objavom svog «Sonetnog vijenca», na jako lijepom jeziku koji je pun arhaizama, leksičkih, gramatičkih pa i sintaksičkih oblika (uz jezik Bosne, slovenski jezik je najbliži od svih živih jezika starom medskom jeziku, jeziku kojim su napisana Zarathuštrina "Gatha").
    No Slovenci ipak svoju abecedu nazivaju "gajica".
    Srbi su odbacili Vuka, a Slovenci Kopitara.
    Zagreb, odnosno Hrvatska je jedina ostala privržena "Bečkom dogovoru".
    U temeljima Gajevih reformi nalazimo jezik Bosne, koji je bio daleko najrazradjeniji i leksički najbogatiji, jer je stoljećima taj jezik bio u uporabi i u vjerskim i u svjetovnim stvarima.
    Ljepota "Listine Bana Kulina" i njezina svježina, ni nakon osam stoljeća, nije izgubila na svojoj jasnoći i čistoći.
    Tu je ostala zapisana i naša prekrasna riječ "tusuća".
    Dakle, kao što god je talijanski jezik nastao iz toskanskog govora, francuski iz govora pokrajine Ile de France, Njemački iz antičkog govora "westik", koji je dao niz govora i dijalekata izmedju Strassburga i Berlina.
    U istom smislu ispravno je reći: hrvatski književni jezik proizišao je iz jezikoslovne razvijene tradicije govora u Bosni.
    Stoga ima mjesta tvrdnji: hrvatski književni, a sad i službeni jezik je - jezik Bosne obogaćen leksičkim i prinosima iz raznih govora i dijalekata na suvremenom govornom području, kao jedan i jedinstven jezik.
    Po logici Velikog bana Stipana Kotromanića, posve je ispravno da se on naziva - hrvatski književni jezik.
    U vrijeme bosanskog kralja Tomaša, grčki povjesničar Halkokondiles napisao je prvu "Povijest Turske" u kojoj je ustvrdio da se
    "zapadno od Drine nalazi zemlja u kojoj žive Iliri, a koju neki nazivaju i Bosna".
    Za kralja Tomaša zapisa da je bio 'ilirski kralj'.
    Pa kako su Bosanci bili smatrani Ilirima, posve je shvaltljivo zašto je i jezik kojim su govorili nazivan - lingua illyrica (ilirski jezik) i to u toku dvije tisuće godina povijesti Katoličke crkve.
    No ako je shvatljivo i prihvatljivo da je bosanski govor nastao iz ilirskog jezika, onda je u istom smislu shvatljivo da je i naziv 'littera illyirica' (ilirsko pismo) kasnijim izgovorom dalo - ćirilicko pismo:
    ILLYRICA = ĆIRILICA.
    Sapienti sat.
    prof. Mirko VIDOVIĆ,
    Akademik.

Ähnliche Themen

  1. Tag der bosniakischen Flagge im Sandzak
    Von Sonny Black im Forum Geschichte und Kultur
    Antworten: 30
    Letzter Beitrag: 12.05.2011, 18:33
  2. Auch in der RS Probleme mit bosniakischen Hools
    Von mannheimer im Forum Politik
    Antworten: 28
    Letzter Beitrag: 14.10.2009, 00:01
  3. Die bosniakischen Gräueltaten
    Von Südslawe im Forum Geschichte und Kultur
    Antworten: 144
    Letzter Beitrag: 26.03.2009, 23:49
  4. UNO-Tribunal spricht bosniakischen Ex-Armeechef frei
    Von jugo-jebe-dugo im Forum Politik
    Antworten: 10
    Letzter Beitrag: 16.11.2005, 20:12