BalkanForum - das Forum für alle Balkanesen
Erweiterte Suche
Kontakt
BalkanForum - das Forum für alle Balkanesen
Benutzerliste

Willkommen bei BalkanForum - das Forum für alle Balkanesen.
Ergebnis 1 bis 4 von 4

Zagrepčani maršalu: Jel' nas pratite odozgo?

Erstellt von Mastakilla, 20.03.2010, 18:53 Uhr · 3 Antworten · 688 Aufrufe

  1. #1

    Registriert seit
    18.03.2008
    Beiträge
    20.935

    Daumen hoch Zagrepčani maršalu: Jel' nas pratite odozgo?

    Jugoslaveni, veliki marsal je posijetio glavni grad bivse Socijalisticke Republike Hrvatske, a narod se nije mogao zacuditi




    Dok su se na HRT-u lomila koplja oko toga treba li prikazati Vrdoljakovu seriju o Titu ili ne, mi smo odlučili: puštamo Josipa Broza u grad!

    U svojoj akciji ‘Tito drugi put među Hrvatima’ Jutarnji list reinterpretirao je ideju režisera Želimira Žilnika koji je 1994. na ulicama Beograda snimio film ‘Tito drugi put među Srbima’. Dovevši glumca odjevenog u Tita, Žilnik je pratio reakcije građana koji su se okupljali oko njega i žalili na vlast. Snimateljska ekipa na kraju je završila na policiji zbog kršenja radnog reda i mira, a naša akcija prošla je bez ijednog incidenta.


    Tek što je drug Tito u 13.00 izašao iz limuzine i zakoračio na asfalt ispred zagrebačke prvostolnice, u zagrljaj mu se bacila oduševljena građanka.

    - Cijeli sam život ovo čekala. Sada konačno imam sliku s vama - vikala je nasmijana, vedra i raspoložena Franjica Babić-Mikecin, socijalna radnica na bolovanju.

    - Kako život?

    - Što da vam pričam? Posla nema, ljudi izlaze na ulice, prosvjeduju i traže pravdu. Nekad se ljepše živjelo. Joj, mogla bih vam se puno jadat - kaže Franjica.

    - Nemamo puno vremena. Možete drugu Titu postaviti samo jedno pitanje - opomenuli smo građanku.

    - Onda neka kaže gdje je zakopao ono skriveno blago.

    - Blago? Kakvo blago? - upitno je odmahnuo rukom drug Tito, okrenuo se i otišao prema Dolcu.

    Kad se male ruke slože...

    Dobro je, odahnula je mala ekipa Jutarnjeg lista koja je odlučila ispitati bilo građanstva o liku i djelu Josipa Broza Tita. U četvrtak, kad su se na HRT-u lomila koplja oko toga hoće li se ili ne početi prikazivati Vrdoljakova dokumentarno-igrana serija “Tito”, mi smo odlučili: puštamo Tita u grad. Dosjetili smo se, naime, kontroverznog dokumentarca novosadskog režisera Želimira Žilnika.

    Jadran film skočio u pomoć

    Riječ je o filmu “ Tito drugi put među Srbima” snimljenom 1994. na ulicama Beograda. Uz glumca odjevenog u Titovu uniformu Žilnik je snimio reakcije građana koji su se okupljali oko njega, žalili se na vlast, osporavali mnoge njegove poteze. Vidi se da su sugovornici prihvatili igru, ali u diskusije se uvlačio bijes, pa je Tito sve više bio kriv za njihove probleme. Velika se gužva stvorila oko kolodvora, gdje su Beograđani zaplesali i kolo, a policija je zbog kršenja javnog reda i mira privela snimateljsku ekipu.

    - Mislili smo da je sve gotovo, no za petnaest minuta u policijsku stanicu ušao je glumac u Titovoj odori i vrlo strogo se obratio policajcima, rekavši kako on još nije završio intervju. Jedan policajac došao nam je uplašeno u ćeliju i rekao nam da brzo krenemo jer je drug Tito nervozan - pojasnio je Žilnik preklani na ZagrebDoxu dosege svog dokumentarca.

    Nije da se nismo nadali i neočekivanim reakcijama, ali naša je šetnja Zagrebom protekla bez najmanjeg incidenta. Usudili bismo se i zaključiti da bi slično prošao i neki drugi državnik u drugoj uniformi, ali bit će serijala. No, da se vratimo na početak. Bijelu maršalsku paradnu uniformu posudili smo iz fundusa Jadran filma (hvala), a odjenuo ju je naš novinar Tomislav Mamić. Iako smo imali brojne dvojbe koga odabrati za tu ulogu, vrlo brzo se pokazalo da je Mamić bio dobar odabir. On je, sasvim nenadano, svojom pojavom i stasom (koja je daleko od kumrovečkog sina) izazvao pravu pomamu među radnicama, majkama, samoupravljačicama i djevojkama.

    ‘Ovaj je mlađi i slađi’

    Nakon spomenute Franjice na prvom štandu na Dolcu zaskočila ga je mlađahna Ruža Kođoman. Odmah ga je prekinula u raspravi o tome zašto nema mandarina s Brijuna nego se prodaju uvozne iz Španjolske.

    - Drug Tito me ne zanima. Ovaj mi je puno mlađi i slađi. Mogla bih te ja malo izmasirati - kvarila nam je koncepciju Ruža koje smo se jedva riješili nakon što smo joj zaprijetili Jovankom.

    - Ne bojim se ja Jovanke, jača sam od nje - rekla nam je Ruža nudeći druga Tita slatkišima. Tu negdje, na pola platoa još uvijek pune tržnice, drug Tito je već bio značajnije zamijećen. Sa štandova su počela dovikivanja tipa: “Druže Tito, ti si krao i nama si dao, a ovi kradu, ali nama ne dadu”.




    Marsal je slucajno sreo Severinu

    ‘Nedostaješ nam, Tito’

    Međutim, kada bi se drug Tito nekome osobno obratio, osmijeh bi se pojedincima malo zaledio. Tako je bilo i na štandu kod tete Mare iz Podstrane.

    - Kako je gospođo, kako se živi - zapitao je drug Tito.

    - Teško, jako teško... Penzije su male, a velika je skupoća. Jedva preživljavamo - namrštila se Mare prebacujući brokulu. Zaputili smo se u ribarnicu gdje smo na štandu riječke tvrtke Ugor zamolili prodavačicu da pokaže ponudu hobotnica.

    - Evo, ovo vam je ostalo od socijalističkog samoupravljanja - pojašnjavali smo drugu Titu dok je razvlačio krakove sa Suzanom. Prolaznici i prodavači s odobrenjem su klimali glavama, ali drugu Titu ništa nije bilo jasno. Zadarski ribar Ivica Šarlija pojasnio mu je neka od prigovaranja na skupu naftu, prazne mreže i džepove kupaca.

    - Ako se ovako nastavi, praznik rada i ja bih mogao dočekati na burzi - požalio mu se Šarlija pokraj lijepih neprodanih arbunčića za 50 kuna. Odvlačili smo druga Tita iz ribarnice, kada se jedna prodavačica ohrabrila i viknula:

    - Gle mu p... na glavi.

    Ali tek što se, uvrijeđen na pogrdu svoje zvijezde, drug Tito zaustavio, iz ribarnice su izašli prodavači koji su tražili fotografiju za uspomenu. Stidljivo su pozirali zbog zakrvavljenih pregača.

    - Prljavi smo, nemojte nas slikati. Za tobom trčimo, druže Tito, vidiš da za tobom plačemo, ti nam nedostaješ - osobito je bila ganuta Slavonka Danica Milošinčić. No, protokol ne trpi suze, moramo dalje. Kako se drug Tito ne bi umarao, idemo liftom u potragu za suhim glavama, njegovom dječačkom kulinarskom specijalitetu.

    Tko su nasljednici

    - Što ste vi elegantni u toj uniformi - dobacila je gospođa na ulasku u lift, a na izlasku jedan je starac promrmljao: - Danas svi imaju uniformu.

    Evo nas na mesnom odjelu, u samom trbuhu tržnice. Mesare nije osobito fascinirao dolazak maršala. Vjerojatno od obješenih komada životinja ni ne vide kome se požalila starica s kolicima.

    - Danas vam omladina ide izvan zemlje. Bježe u inozemstvo, tamo se školuju i obrazuju. To je jako loše. Neki dan na ulicama seljaci prosvjeduju i traže svoja prava, a policija ih tjera s ulica. Suze su mi navrle na oči. Kao da je onima na vlasti nepoznata činjenica da su seljaci kičma svake zemlje - naslonila je gospođa ruku na uniformu s odličjima. Tražimo suhe glave, pa na kraju kupujemo čvarke. Drug Tito se neugodno iznenadio da kila čvaraka stoji koliko i pola kile bifteka, ali prodavačica bjelovarske Gale s osmijehom mu objašnjava da su došla takva vremena. Na izlazu sasvim slučajan susret dvaju starih prijatelja. Mornar s Galeba raspričao se o putovanjima, a Tita čekaju brojne obaveze. Odlazimo na odmor u kafić Serbus. Drug Tito me pita kao novinara, društveno-političkog radnika, što se to dogodilo s narodom dok ga nije bilo. Naručuje viski, pali tanku cigaru i gleda me. Nije lako objasniti sve promjene. Čuo je da se raspala Jugoslavija, to je čak, kaže, i očekivao. Pita me za svoje nasljednike, kažem mu da je prvi bio njegov oficir kojemu nije dao pakovati. Drugog se slabo sjeća, zna da je bio neki mali iz Orahovice.

    Obraćanje Mani Gotovac

    - A što je s trećim? Što radi - pita me iznenada.

    - Svira klavir - odgovorim na brzinu.

    - Gdje, u Lepoglavi, Gradiški?

    - Ne, druže Tito. Ovaj nije nikada bio u zatvoru. Kod nas je sad moderno da zatvaraju samo lopove, a ostali su na slobodi - pokušavam se izvući.

    - A, onda se ništa nije promijenilo - reče drug Tito, otpije gutljaj do leda, ustane i krene. Izgleda kao da se naljutio, tek su ga odobrovoljili neki tabletići, ali nije našao ni jedan za Jovanku. Penje se stepenicama, kad ono na terasi restorana Kerempuh dvije Jovanke odjedanput. Mani Gotovac ispija kavu sa Severinom. Popravlja uniformu i šapku, odlučno kreće.

    - Dobar dan, dame. Što se radi - pita uz naklon.

    - Druže Tito, jel’ ste to vi? Pa drago nam je vidjeti vas tako mlada. Sišli ste među građane? - iznenađeno će Mani.

    - Upravo tako. Da vidim kako žive radnici, što ih muči, jel’ ih duša boli - odgovori Tito.

    - Pa mogli biste vi, kao bivši predsjednik Mesić, odlaziti češće na kavu s građanima - predloži mu Severina.

    - Ne, djevojko. Sa mnom će građani samo na viski - kratko odgovori Tito.

    Pozdravlja ih, a u susret mu trči prodavačica cvijeća Ružica Špiček. Daje mu ružice i karanfile, a dala bi mu, kaže, i 88 ako treba jer za njega je vežu samo lijepe uspomene.

    Eh, uspomene. Umorio se drug Tito od uspomena i od stalnog “druže Tito, nešto bi te pito”. Predlažemo mu da malo otpočine u domu za umirovljene predsjednike u Grškovićevoj. Dok smo mu objasnili da nema više doživotnog predsjednika, eto nas od Kaptola do novih Mesićevih dvora. Radnici vise po skelama, dok policajcu objašnjavamo svrhu našeg posjeta. Policajac nas ljubazno obavještava da je bivši predsjednik na putu, čak nam na inzistiranje pozvoni na vrata.

    - Ako vas domaćica kuće pusti, onda u redu - kaže policajac.

    Domaćica otvara vrata, gleda nas i kaže: - Ne može! Zatvaraj vrata!

    I mi bismo na njenom mjestu.

    Iznenadni poziv iz Moskve

    Drug Tito bi u Vilu Zagorje, tamo je naučio plandovati u Zagrebu. Predlažemo da prije pogleda malo svoj trg, da vidimo je li tabla na mjestu. Slikamo ga, mladež na terasama uopće ga ne doživljava. Tko zna što piše u njihovim udžbenicima? Satnica nam je nabijena, žurimo do Saveza antifašističkih boraca u Hatzovoj ulici. Da vidimo gdje su drugovi, koliko je još preživjelih partizana?

    Nažalost, tajnica nas obavještava da su do prije petnaestak minuta svi bili tu, a sada su otišli. Sati je 14.20, hodamo po praznim hodnicima, tu mora da je bio važan sastanak. Šteta što smo zakasnili.

    Ali kao iznenadni poziv iz Moskve, razveselio nas je glas Nade Boban, predsjednice društva “Josip Broz Tito”. Ona je još uvijek tu. Budna i nasmijana. Prepoznajemo u njoj iskru mlade partizanke koja mora da je bila na službenom putu kada se događao križni put. Ljubazna Nada daje nam poziv za tribinu “Borba protiv fašizma” koja će biti u četvrtak u podne.




    Časna mi pionirska

    - Druga Tita zanima koliko je još živih partizana. Piše u novinama da ih ima oko 43.000 - pitamo.

    - Da, to sam i ja pročitala. Znate, mnogi koriste penzije umrlih - neugodno je Nadi. Pokušavamo je odobrovoljiti.

    - Evo, drug Tito je tu, pitajte ga jedno pitanje.

    - Druže Tito, pratite li nas odozgo - odmah će Nada.

    - Pratim, pratim - drži Tito ruke na leđima.

    - Jeste li zadovoljni - drhti Nada.

    - Svojim još živućim suborcima sam zadovoljan, ali me zabrinjava omladina.

    - I nas to zabrinjava. Još se javlja fažizam i šovinizam, ali ne kao onda. Danas se protiv toga borimo preko interneta. Imate li koji savjet za nas?

    - Ako smo uspjeli pobijediti onaj fašizam, onda ćete im valjda, vi iskusni, pomoći da svladaju i ovaj - zaključuje drug Tito i odlučno prođe pokraj plakata sa svojim govorom članicama AFŽ-a 1943. godine. Tri sata napornog rasporeda su iza nas i Tito se mora odmoriti prije koncerta Rammsteina u Areni. Industrijski je to rock, s primjesama metala, a zna se tko je naš najveći metalac. Umor je obostrano prisutan.

    Teško je biti Titov ađutant. Časna mi pionirska.


    Susret s Titovim mornarom

    Potpuno slučajno na ulazu u donji dio Dolca dogodio se susret dvaju starih prijatelja.

    - Kako ste, druže? - pita drug Tito starijeg gospodina.

    - Oh, to ste vi. Nisam vas prepoznao. Drago mi vas je ponovo vidjet. Jel’ Galeb još živ?

    - Koliko čujem, u Rijeci je. Kažu mi da će postati muzej. Zašto vas Galeb zanima? - odvrati sumnjičavo Tito.

    - Na Galebu mi je bilo lijepo. Boka kotorska, Brijuni, nema mjesta gdje nismo plovili.

    - Plovili smo zajedno? Oprostite, ali godine, znate... Ne sjećam se baš svakog tko je sa mnom bio na Galebu - opravdava se Joža.

    - Ja se vas dobro sjećam. Plovio sam 24 godine, kao vodnik, a nakon toga sam se, zahvaljujući vama, išao obrazovati. Postao sam profesor - kaže.

    - Kako se danas živi? Stiže li mirovina?

    - Mati mi je kao djetetu govorila - sine, stari dani brzo dođu, a onda se pitaš gdje su oni mladi dani. Meni je dobro - kaže Antun Vožnjak, Titov mornar iz Zagreba.



    Napisao Zlatko Šimić, snimio Bruno Konjević, a Tita glumio Tomislav Mamić


    Diverzija Jutarnjeg: Tito drugi put me?u Hrvatima - Jutarnji.hr

  2. #2

    Registriert seit
    18.03.2008
    Beiträge
    20.935
    Tko to kaze, ko to laze, Tita vise nema...

  3. #3
    Grasdackel
    Hab ich schon mal gesagt dass Josip Broz einer der großartigsten Kroaten aller Zeiten war ?

  4. #4
    Grasdackel
    U svojoj akciji ‘Tito drugi put među Hrvatima’ Jutarnji list reinterpretirao je ideju režisera Želimira Žilnika koji je 1994. na ulicama Beograda snimio film ‘Tito drugi put među Srbima’. Dovevši glumca odjevenog u Tita, Žilnik je pratio reakcije građana koji su se okupljali oko njega i žalili na vlast. Snimateljska ekipa na kraju je završila na policiji zbog kršenja radnog reda i mira, a naša akcija prošla je bez ijednog incidenta.
    In Zagreb ist niemand verhaftet worden.

Ähnliche Themen

  1. Antworten: 0
    Letzter Beitrag: 08.06.2010, 21:00
  2. Šest Zagrep?ana kriti?no
    Von GodAdmin im Forum News
    Antworten: 0
    Letzter Beitrag: 09.11.2009, 23:30
  3. Antworten: 0
    Letzter Beitrag: 07.11.2009, 16:30
  4. Antworten: 0
    Letzter Beitrag: 06.11.2009, 21:00
  5. Zagrep?ani ju?er tr?ali s Ve?ernjim listom
    Von GodAdmin im Forum News
    Antworten: 0
    Letzter Beitrag: 12.10.2009, 01:00