24SI - Reakcije u Hrvatskoj na presude Tribunala u Hagu u vezi hrvatskih generala Gotovine, Čermaka i Markača, govore o jednoj besmislenosti. Govore, također, o nemoći malih naroda da izađu iz koprene vlastitog ludila i samoopsjenarstva.

Iako, iz tih malih naroda izrastaju veliki ljudi, ti mali narodi i dalje ostaju mali narodi ponosni svojom veličinom, i da se ne izostavi, ponosni na vlastite narative svog učešća u fundiranju i zaštiti velike Evrope.
Generalizujemo li iskustva hrvatske reakcije na ove presude u, već tu i tamo izricanu, pouku da je tribunal u Hagu politički sud, što on i može biti, ali ovdje motivi koji bi determinisali da tribunal bude takav sud naprosto uopšte nisu bitni, dolazimo do sljedećeg. Preko takve pouke ili poruke, dobivamo u njihovim značenjima dalekosežne posljedice. Ono što je sada sagledivo izgleda ovako: Srbi su davno govorili da je Haški tribunal politički sud. Hrvati su, prema tome, mogli davno pitati Srbe o karakteru tribunala. I dobili bi odgovor koji i oni sada tvrde. Samo Hrvati Srbima nisu vjerovali.
Hrvati, dakle, sad tvrde isto: tribunal u Hagu je politički sud. To je sud koji svoje pravo, zakone i presude ne donosi prema ideji pravde, već prema političkim motivima lišenim te vrhovne (pravne) instance, ideje pravde. Sud je uperen protiv hrvatskog naroda i hrvatske države, protiv časti (u) Hrvata i časne hrvatske države.
Poznato je, da svako ko gubi, da se ljuti. A pravi gubitnici su i Hrvatska i Srbija i Bosna i Hercegovina. Umjesto da iz ovih "gubitaka" izvuku nove koristi i prednosti, ove države i građani rukovode se moralom gubitnika i oplakuju - svoje - zločince. Umjesto da se, iz sudskih presuda, okrenu sebi i svijetu, da se pouče, da se iz suočavanja sa zlom započne izgradnja slobodarskog, inkluzivnog i antifašističkog društva, one se okreću kultovima heroja - trajno se nesuočavajući sa mitskim i iracionalnim slikama i motivima.
Sloboda ne može da se zasniva na etničkim čišćenjima, a paradoks slobode jeste da je ona (i) etničko čišćenje. Takva sloboda je sadržinsko potiranje Kantovog formalnog morala "postupaj samo po onoj maksimi za koju istovremeno možes da želis da postane opšti zakon". Doduše, to treba shvatiti, ova maksima odnosno zakon jeste iščašeno pravilo društava u kojima živimo. Čekanje na sljedeće horore. Takva sloboda nije za ljude, nego za barbarske narode. Za Hrvatsku, Srbiju i Bosnu i Hercegovinu. Ko se služi takvom slobodom može sasvim jasno da kaže da je fašista. Da kaže, ja sam "par excellence" fašista. Etničke demokracije koje su izgrađene na takvim principima jesu užas slobode. Neograničene slobode – gdje ljudski život nije nikakva prepreka.
Naime, dok su Srbi jedini tvrdili da je Haški tribunal politički sud, takva ocjena suda je i imala nekakvog smisla i koristi u otklonu od nacionalne lustracije. Sad se bitno mijenjaju uloge. Sada i Hrvati trebaju priznati Srbima da je Haški tribunal politički sud, a Srbi trebaju potvrditi svoju već odavnu tvrdnju – da je Haški sud politički sud.
Hrvati sad trebaju, tim slijedom, reći Srbima da su presude generalu Krstiću, Biljani Plavšić, Krajišniku, presude o genocidu, ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti, etničkom čišćenju, zločinačkim poduhvatima, o nepoštivanju međunarodnih pravila ratovanja itd. politički motivisane presude, a ne pravno osnovane, da one nemaju nikakav legitimitet u vezi njihovih heroja. I Srbi sad trebaju reći Hrvatima da su presude o ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti, zločinačkom poduhvatu, etničkim čišćenjima, da su presude Gotovini i Markaču politički motivisane, a ne pravno zasnovane, i da one nemaju nikakav legitimitet u vezi njihovih heroja. Sve to, naime, u svojim sagledivim posljedicama, konzekventno slijedi iz tvrdnje da je Haški tribunal politički sud.
One zločine, o kojima je riječ, dragi Srbi i Hrvati, nije vam niko drugi počinio nego sam Haški tribunal.

Dražen Crnomat

6yka.com (Zlo)


Izvor vijesti: 24sata.info - Hrvati Srbima nisu vjerovali: Zlo
________________________